Prati nas

Mozaik

Kako je govorio Tuđman: Danas bi ga zbog ovih izjava zvali komunjarom

Začuđujuće je da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da se nastavila na crnokošuljaškim i smeđekošuljaškim tradicijama i hakenkrojcovskim oznakama?

Objavljeno

|

Mladi Franjo Tuđman u partizanskoj odori

Da je živ, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman danas (14. 5. 2018.) bi proslavio 96. rođendan. Za razliku od nekih njegovih političkih nasljednika, nikada se nije odrekao ni antifašizma, ni hrvatskih partizana, ni Tita. Izdvajamo neke od Tuđmanovih važnih izjava o kojima bismo trebali razmišljati i u 2018. godini.

O antifašizmu (Sabor RH, 1995.)

Zbog svoje i zbog svjetske javnosti, i to ne toliko radi povijesti, već radi svoje sadašnjosti i budućnosti, Hrvatska ima čvrste razloge da sudjeluje kao punopravni sudionik u pobjedi nad fašizmom. Usprkos nepobitnim povijesnim činjenicama, mi još uvijek moramo svijetu dokazivati da je antifašistički pokret sa svojom partizanskom vojskom i političkim predstavništvom, u Hrvatskoj bio jači negoli u bilo kojoj drugoj zemlji bivše Jugoslavije pa i Europe. Hrvatskom antifašističkom pokretu pripadaju zasluge da je u sastav Hrvatske uključena Istra i vraćena domovini Rijeka, Zadar, otoci i od Italije okupirani dijelovi Dalmacije. U antifašističkom pokretu stvorena je ZAVNOH-ovska federalna država Hrvatska i političko-ustavna osnova jugoslavenske federacije kao zajednica ravnopravnih naroda s pravom samoodređenja. I upravo ta stečevina antifašizma davala nam je pravne pretpostavke za izlaz iz Jugoslavije i proglašavanje nezavisnosti.


O ustaškim simbolima i HOS-u (OTV, 1992.)

Ne zanemarujem borce HOS-a. Znam da je i među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da se nastavila na crnokošuljaškim i smeđekošuljaškim tradicijama i hakenkrojcovskim oznakama? Prema tome, to je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske. To je nešto što svijet ne može prihvatiti, jer se svijet gradi na načelima antifašističke koalicije.

O Titu (Tuđman, dokumentarac 1997.)

Bez dvojbe, Tito je bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio vrlo pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije. Želio je da ta njegova socijalistička Jugoslavija bude ravnopravna u odnosu na Sovjetski savez. Zasluge Tita su što je on s antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničke antifašističke koalicije i što je prema prvom ustavu iz 1945. pa do ustava iz 1974. omogućio da imamo pravne osnove za samoodređenje i proglašenje samostalne Hrvatske.

Zasluge u međunarodnoj politički je pružanje otpora Staljinu kad su zapadne sile bile gotovo bespomoćne u odnosu na taj jak komunistički sovjetski blok i širenje komunizma u cijelom svijetu.

Negativno je što je bio komunist i što je odgovoran za uvođenje komunističkog režima, čak i za sve one zločine koje je taj režim učinio, ne samo u ratu, već i poslije njega. Bez obzira je li on naredio ili ne, a vjerojatno nije, snosi odgovornost za tragediju hrvatskog naroda u Bleiburgu. Poslije rata je odgovoran za progone Hrvata i nacionalno demokratskih elemenata u Hrvatskoj, a i u drugim zemljama.

Bio je čovjek koji je i kao komunist uvijek ostao Hrvat. Dokaz je tomu da se družio i prijateljevao u Zagrebu s hrvatskim književnikom Miroslavom Krležom s kojim sam i sam bio prijatelj i koji me je na kraju spasio od progona svog komunističkog režima. U vrijeme slamanja Hrvatskog proljeća 1971/72, hrvatski komunistički režim, po diktatu i u suglasnosti s beogradskim vlastodršcima, htio me je osuditi na 15-20 godina zbog tobožnje špijunaže. Zato što sam kao profesor, pisac i direktor Instituta imao neke dodire sa znanstvenicima iz Europe i Amerike. Kad je Tito čuo od Krleže da za to nema razloga, poručio je hrvatskom i jugoslavenskom komunističkom vodstvu da „Tuđmanu ne pakuju“. Znači, ako nema razloga, da ga ne sude. Tako sam umjesto 20 godina, bio osuđen na dvije godine.

.

Show

Gabi Novak o životu s Arsenom: ‘Uvijek se znalo da će se vratiti meni’

‘Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ’, kazala je Gabi o 45 godina s Arsenom.

Objavljeno

|

Autor

“Arsen je bio težak čovjek”, izjavila je u programu N1 televizije pjevačica Gabi Novak (83). Prisjećajući se suživota s proslavljenim autorom Arsenom Dedićem (1938.-2015.), a koji je trajao 45 godina, kazala je kako je njihovo upoznavanje bilo dugo te da su u vezu su ušli nakon desetljeća poznanstva i propasti brakova u kojima su bili.

Gabi je, podsjetimo, bila udana za dirigenta i skladatelja Stipicu Kalogjeru, a Arsen je bio oženjen s Vesnom Suligoj s kojom ima kći Sandru. “Jednog dana smo kliknuli i odlučili krenuti. Obavijestili smo obitelji da ćemo biti zajedno. Već se i šuškalo o nama. Ozbiljno smo krenuli 1970. godine”, prisjetila se Gabi. Vjenčali su se 1973. godine kada im se i rodio sin Matija.


“Bila sam mu mirna luka kroz ta sva njegova lutanja i faze. Organizirala sam mu uredniji život. Bila sam mu velika podrška, a on je imao veliko povjerenje i vjerovao je u moj glazbeni ukus i intuiciju. Imali smo predivne godine”, ispričala je o ljubavi koju znamo gotovo cijeli život. Jer tko nije čuo za Gabi i Arsena, njenu blagost i njegovu “bodljikavu” narav?

“On je bio vrlo teška osoba i trebalo je izdržati njegove momente. Znao je biti itekako oštar, sarkastičan, mnoge je uvrijedio. Ali je bio i nježna osoba i dobar čovjek, ali baš poeta. Po njegovim pjesmama sam znala u kojoj je fazi. Bio je vidovit u svojim tekstovima. Bila je to borba u njemu. Trebala mu je takva podrška koja će biti prisutna i koja će mu praštati”, navela je pjevačica koja je bila i prvi filter za ozbiljnije kompozicije koje je radio za, primjerice, film: “Koliko god je bio drzak i samoživ, trebao mu je netko da ga razumije, upravo i u toj zločestoći, sarkazmu i svemu što je izgovorio ljudima… Većina ljudi to nije prihvatila. Neki jesu.”

Najlakše je spakirati kofere…

“Ja sam to sve tolerirala. Kažu ljudi da ne mogu uvijek biti tolerantna. Ali u braku koji ima čvrstu osnovu, ako se poznajemo u dušu, u nadogradnjama moraš naći neku vrstu tolerancije i obzira. Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ. Lako je uzeti kofer i reći da ti je dosta. Nisam to napravila, jer uvijek se znalo da će se on vratiti Gabi. To je bila sve njegova maska pod kojom je skrivao svoje emotivno stanje. Trebalo je znati živjeti s tom osobom, da ju možeš tolerirati i prihvatiti”, kazala je o “burama i bonacama”, kako naziva život s velikim pjesnikom.

Objasnila je i da je  kada bi joj dao svoje pjesme na čitanje, uvijek u njima prepoznavala njegova politička, svakodnevna razmišljanja i flertove. “Kažu mi ‘čestitamo ti što si to izdržala’, ali ja sam ga stvarno voljela i poštovala”, zaključila je Gabi.

“Ti u mom životu”, pjesma koju Gabi i Arsen nisu nikada objavili na nosaču zvuka

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP