Prati nas

Mozaik

Dobro vam jutro! Kako ste spavali?

Manje od šest sati nikako nije dobro, a ima, doduše vrlo malo, odraslih kojima je za regeneraciju potrebno i do deset sati spavanja. Oni koji su odmorni tek nakon više od deset sati spavanja možda spavaju nemirno, tako da se tijelo ne može dovoljno regenerirat za osam sati.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Koliko sati treba spavati?
foto: Pixabay

Koliko sati sna je čovjeku potrebno? I zašto uopće moramo spavati? Nemojte zaspati, priča je zanimljiva, piše Deutsche Welle.

Ima ljudi kojima je navodno potrebno samo četiri-pet sati sna da se odmore i budu u vrhunskoj formi. Tako bar pričaju – ili glume. Sa zdravstvenog stajališta, to nije dovoljno: našem tijelu su za regeneraciju potrebni duži periodi odmora.


Zašto moramo spavati?

U prosjeku ljudi prespavaju trećinu svog života. Je li to izgubljeno vrijeme? Sigurno ne! Mi toga nismo svjesni, ali dok spavamo, u našem tijelu se puno toga događa. Faze dubokog sna i faze sanjanja se smjenjuju svakih 90 minuta.

Tijekom dubokog sna naše tijelo nastavlja vrijedno raditi, kao računalo koje u pozadini aktualizira programe: oslobađa hormone rasta i aktivira imunološki sustav. Zato biste trebali puno spavati kad ste bolesni.

U fazi sanjanja naš mozak obrađuje ono što smo tijekom dana doživjeli i prazni takozvanu kratkoročnu memoriju koja se onda može ponovo koristiti sljedećeg dana. Ali mi također sanjamo o potpuno bizarnim stvarima koje nemaju nikakve veze sa svakodnevnim radom ili privatnim životom. Vjerojatno se tako treniraju dijelovi mozga koji se inače ne koriste – jer ne jašemo svakodnevno jednoroga i ne radimo kao privatni detektivi. Bez sna i našim tijelima i našim mozgovima nedostaje nužno radno vrijeme.

Koliko sna nam je potrebno?

To ovisi o godinama. Američka nacionalna zaklada za spavanje preporučuje od 14 do 17 sati spavanja dnevno za novorođenu bebu (naravno, ne sve odjednom). Djeci u osnovnoj školi treba od devet do jedanaest sati spavanja. Odrasli trebaju spavati sedam do devet sati tijekom noći.

Manje od šest sati nikako nije dobro, a ima, doduše vrlo malo, odraslih kojima je za regeneraciju potrebno i do deset sati spavanja. Oni koji su odmorni tek nakon više od deset sati spavanja možda spavaju nemirno, tako da se tijelo ne može dovoljno regenerirat za osam sati. To može biti znak nekog poremećaja. Znanstvenici na Sveučilištu u Cambridgeu također su otkrili da ljudi koji spavaju više od osam sati tijekom noći imaju veći rizik od moždanog udara.

Muž i žena se dosađuju u krevetu

foto: BigStock

Šta se događa ako osoba uopće ne spava?

Prekidanje sna ili nedozvoljavanje nekome da zaspi nije bez razloga jedna od metoda za mučenje ljudi. Ipak, pod nadzorom znanstvenika, dobrovoljci su već nekoliko puta ostajali budni – do deset dana. Što duže čovjek ne spava, to ima više problema: temperatura tijela pada, slabe koncentracija i percepcija, javlja se apatija i djelimičan ili potpuni gubitak kognitivne i motoričke kontrole. Već početkom druge noći bez sna, tijelo se ponaša kao da imamo 0,85 promila alkohola u krvi.

A oko pitanja ubija li kronični nedostatak spavanja, znanstvenici nisu sasvim suglasni – zavisi od tumačenja uzroka smrti. Kod vrlo rijetke smrtonosne obiteljske nesanice, na primjer, pacijent koji skoro uopće ne spava umire nakon oko šest do 30 mjeseci. Međutim, neposredni uzrok smrti u ovim slučajevima je višestruko otkazivanje organa.

Šta nam otežava da zaspimo i remeti naš san?

Mnogi znaju, ali se toga ipak ne pridržavaju: što je moguće duže prije spavanja pametni telefon treba ostaviti van domašaja. Najbolje bi bilo kada uopće ne bi bio u spavaćoj sobi! Plavo svjetlo displeja znatno nas ometa da zaspimo. Naše oči signaliziraju mozgu da ostane budan. Zbog toga se proizvodi manje melatonina koji kontrolira naš ritam dana i noći i time značajno doprinosi mirnom snu. Osim toga, mi smo mentalno aktivni kada pišemo mejlove ili smo na društvenim mrežama. A tko nije opušten, teže mu je zaspati.

Alkohol i kofein takođe treba izbjegavati što duže pre spavanja. Naravno da buka i previše svjetlosti u spavaćoj sobi ne doprinose mirnom snu.

Kako dobro spavati?

Bez mobilnih telefona u spavaćoj sobi, to smo već razjasnili. Pored toga, ako je moguće, spavajte u posebnoj, spavaćoj sobi u kojoj nije radni prostor ili televizor. Tko uvijek ide u isto vrijeme na spavanje – čak i vikendom – ima bolje šanse brzo zaspati. Pored toga, jastuk i madrac trebaju biti udobni i optimalno podupirati glavu i tijelo. A ako je još mirno, mračno i između 15 i 18 stupnjeva Celzijusa, imate najbolje uvjete za dubok, miran i okrepljujući san. (Carla Bleiker, Deutsche Welle)

.

Mozaik

Čak i ako ništa ne radite, novac stiže. Je li finski eksperiment s ‘osnovnom plaćom’ uspio?

‘Finski eksperiment’ s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Tuomas Muraja sam sebe zove “pokusnim kunićem osnovne plaće”. Tako je nazvao i knjigu koju je napisao, a u kojoj opisuje svoj život u ove dvije godine dok je primao prihod od države u iznosu od 560 eura mjesečno, piše Deutsche Welle.

Muraja je novinar, ali već četiri godine “tezgari” i pokušava naći neki stalniji prihod. Kao nezaposlen je pohađao tečajeve i primao državnu potporu jer ono što je zarađivao honorarnim radom nije bilo dovoljno za život. I onda je Finska 2017. odabrala 2.000 osoba prijavljenih kao nezaposlene i ponudila im sudjelovanju u eksperimentu: kako bi bilo da dobivaju određenu osnovnu plaću? Bez ikakvih pitanja i bez ikakvih uvjeta?


“To je bilo golemo olakšanje jer sam se riješio čitave birokracije”, sjeća se Muraja početka tog eksperimenta. “Nisam morao više ispunjavati nikakve formulare i sudjelovati na tečajevima gdje vas uče kako da napišete svoj životopis i takve stvari. Mogao sam se usredotočiti na svoj posao, a to je pisanje knjiga i priča.”

I bio je marljiv kao nikad prije: u ove dvije godine je objavio dvije knjige, napisao bezbrojne članke i kandidirao se za osamdesetak radnih mjesta. Dok je pisao knjigu o “pokusnim kunićima” razgovarao je i s drugim osobama koje sudjeluju u tom eksperimentu. Golema većina je prezadovoljna: jedna žena je otvorila svoj kafić jer je znala kako će imati nekakav prihod čak i ako ne uspije u poslu. Jedan diplomac je mogao prihvatiti posao u međunarodnom znanstvenom projektu usprkos maloj plaći, ali je tako stekao dragocjeno iskustvo, a da nije morao brinuti za prihod.

Eksperiment “nije uspio”?

Usprkos tome, taj “finski eksperiment” s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Tako i Minne Ylikanno, viša službenica finskog socijalnog osiguranja Kela, koje i provodi ovaj eksperiment, nipošto ne želi reći da je eksperiment “propao”: “Ja bih rekla da je on uspio. Ni jedna druga država nigdje na svijetu nije primijenila takav zakonom propisan osnovni prihod”, konstatira ona. “Bilo bi pošteno reći kako prema ishodima doista ne vidimo nekakav veliki uspjeh u ponovnom zapošljavanju, to je istina. Ali prema tome reći da je to propao eksperiment, to nije pošteno.”

Dvije godine života s bezuvjetnim temeljnim dohotkom

Zaključak o neuspjehu eksperimenta je došao iz usporedbe tih 2.000 osoba koje su primale takvu osnovnu plaću sa 173.000 “običnih” nezaposlenih u Finskoj koji nisu primali takvu plaću nego uobičajene oblike potpore. Na koncu zapravo postoji tek minimalna razlika između tih “pokusnih kunića” i “običnih” nezaposlenih u tome, jesu li nakon dvije godine oni uspjeli naći posao.

A što je sa zadovoljstvom?

To je nalaz koji govore brojke. Ali ako se analizira kvaliteta života, postoji golema razlika između te dvije skupine. Kratko rečeno, “pokusni kunići” s osnovnom plaćom su daleko sretniji, osjećaju mnogo manju nesigurnost i stres.

“Osjećaj zadovoljstva je puno veći nego u kontrolnoj skupini (“običnih” nezaposlenih) i to je doista signifikantno povećanje u većini kategorija osjećaja zadovoljstva”, kaže Ylikanno.

Za Tuomasa je to i smisao prema kojem bi se trebalo razmatrati ishod ovog eksperimenta. “Najvažnija stvar jest kako su se oni koji su primali osnovnu plaću onda i mentalno osjećali bolje. Ako se osjećaš siguran i slobodan, onda se i osjećaš bolje.”

Ylikanno vjeruje kako čak i oni koji tu gledaju samo ekonomsku dobit moraju uvidjeti da je osjećaj zadovoljstva vrlo dobra osnova ljudima koji su dugo vremena bez radnog mjesta da ga onda i nađu. “Ako se netko osjeća bolje, ti ljudi imaju i bolje šanse naći posao. Poslodavac automatski smatra da će biti sposobniji raditi svoj posao”, kaže službenica finskog Zavoda.

Korist veća od novca

Ali kategorije kao što je “zadovoljstvo” se ne nalaze u statistikama vlade i političara. Zapravo se nalaze, ali u rubrici zdravstvene skrbi i psihosomatskih poremećaja, no većina političara i ekonomista nisu u stanju povezati te dvije brojke. Prvo i jedino što vide jest tek trošak takve osnovne plaće koja bi se isplaćivala svim građanima.

Profesor ekonomije Sveučilišta Freiburg Bernahard Neumärker je uvjeren kako je došlo vrijeme da se potpuno drugačije razmišlja o ekonomiji kao društvenoj kategoriji: “Kad je riječ o osnovnoj plaći, (ekonomska) znanost je daleko iza razvoja društva. Političari nisu sigurni što da misle, tako lako nalaze površne argumente, na primjer da će tako svi postati lijenčine ili kako nema načina da se tako nešto financira. I time je stvar završena, prijeđimo na slijedeću točku dnevnog reda.”

Ali profesor misli kako pritisak javnosti može i političare natjerati da drugačije razmišljaju o tom problemu, pogotovo sad u doba krize s koronavirusom. “Njemačka i druge države EU-a su uvjerene kako će sve biti dobro i ako se ne uvede osnovna plaća. Pa zašto da je onda uvedemo?” pita Neumärker.

“No ova kriza je pokazala kako ima i faktora koji su ozbiljni u tom tradicionalnom i, po mom mišljenju zastarjelom viđenju države blagostanja. Rekao bih da bi primjereno organizirana osnovna plaća u današnjim okvirima digitalizacije, novih razvoja i kriza, bila jedna od malobrojnih obećavajućih i održivih modela modernog tržišnoga gospodarstva.”

Eksperimentira se i dalje

Još je dug put ovog finskog eksperimenta. Potrebna su istraživanja većih skupina ljudi, bilo bi dobro uključiti u ispitivanje i osobe koje imaju radno mjesto i promatrati kako se sve razvija u dužem razdoblju.

Ali i druge države će moći pružiti nova saznanja: Španjolska je također ponudila neku vrstu osnovne plaće siromašnima koji su izgubili posao zbog pandemije. U Keniji se održava eksperiment za koji je predviđeno da traje 12 godina. “I Finska će nastaviti eksperimentirati u pitanju socijalne skrbi. I dobro je da je tako”, kaže Muraja.

“Pokusnih kunića” će biti sve više. A možda će doći i trenutak kad će se shvatiti kako je “kunićima” bolje nego ljudima, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP