Od čega je umro Oliver?
Oliver Dragojević (Đelozija, 1981.)

Otišao je Oliver: O životu, sreći, tuzi, novcu, Titu…

Autor: • 29. 07. 2018. • Kolaž, Show619 • Verzija za ispis Verzija za ispis

Jutros oko pet sati u splitskoj bolnici preminuo je čovjek kojemu je bilo dovoljno samo ime. Oliver Dragojević, napustio nas je, unatoč teškoj bolesti, neočekivano. Jer nadali smo se, a potvrđivale su to i glasine, da će pobijediti. Iza sebe je ostavio suprugu Vesnu, s kojom je bio 44 godine u braku, sina Dina (42) i blizance Damira i Davora (39).

O Oliverovoj smrti izvijestili su gotovo svi regionalni mediji, ali i svjetski. “Preminuo je popularni pjevač bivše Jugoslavije”, javili su Washington Post, New York Times i Business Insider prenoseći Associated Press.



“Hrvatski Sinatra” rođen je 7. prosinca 1947. godine u Splitu. Podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli gdje je proveo djetinjstvo. U Splitu je pohađao glazbenu školu. Najprije je učio glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split.  Bio je to početak karijere u kojoj je nagrade teško pobrojati. Za razliku od intervjua, jer Oliver je radije pjevao, nego govorio.

O novcu i životu

Lijepe stvari kratko traju i što je više tih kratkih trenutaka, sretniji si čovjek. Treba slušati iskustva starijih i mudrijih ljudi. U životu je dobro pojesti i popiti, to bi rekli oni koji se ne bave glazbom. Sportaši bi možda rekli tulum poslije utakmice. Sve je to individualno, ali je nematerijalno. Uopće ne znam tko je izmislio novac. To je prokletstvo. Robna je razmjena bila odlična, to je imalo smisla.  (Story, 2016.)

O sreći

Da, imao sam sreće. Kad se sad sjetim svih opasnosti na moru u kojima sam mogao izgubiti glavu, prevrnuti se i utopiti, mogu reći da sam imao sreće. Sretan sam i što imam tako dobru ženu koja me nakon svakog puta dočeka s onim što najviše volim, tanjurom domaće tople juhe. Uz to se najbolje rekuperam. Nitko ne kuha bolje od moje Vesne. Razveselim i ja nju parfemom koji je naručila da joj kupim ili nekom drugom sitnicom. Ja sam vam čovjek od starinskih običaja koji uživa u malim stvarima, toplini doma, domaćoj spizi, djeci, unucima. A Vesna je odlična baka, ona je ta koja pamti sve rođendane, imendane, kupuje poklone, jako je brižna i pažljiva. (Večernji list, 2012.)

O pjevanju

Sve dotle dok možeš vlаdаti glаsom, dotle se može izdržаti. Mene uglаvnom nitko ne gledа dok pjevаm: mene sаmo slušаju. Nisаm jа neki ljepotаn. (Televizija Beograd, 1979.)

O gubitku brata

Svaki gubitak bilo koga bliskog u obitelji, pa čak i prijatelja, težak je udarac. To nije stres. To je teška tuga. Pa mi je o tome i teško govoriti. Imao sam jednog prijatelja, godinama sam bio s njim, nestao je, i tada kao da ti nedostaje dio nečega. A da ne govorim o bratu, kada ti brat umre to je…. Teško mi je govoriti o tome. (Story, 2011.)

O neostvarenim željama

Mojа velikа željа bilа je dа budem u nekoj dobroj grupi. To mi se nije ostvаrilo. Stаlno sаm bio u nekim grupаmа koje su želele uspjeh po svаku cijenu. (Televizija Beograd, 1979.) 

O politici

Nikada me nije zanimala politika jer je to pokvaren posao i moraš biti tamo ili ovamo. Mene su svake godine zvali kad su birali Vladu, zovu me zbog politike iako dobro znaju da me ne treba zvati jer to ne volim. (Nedeljnik, 2017.)

O karijeri

Istina, sve je prošlo mirno i lipo, no definitivno još nije kraj. Ostvarilo se puno toga što sam zamislio, moglo je biti i gore. A ljudi nemaju što reći protiv mene, jer ja sam taj koji pjevam, malo tko sluša što govorim. (Večernji list, 2012.)

O djetinjstvu

Prva sićanja iz ditinjstva vezana su mi uz uzbune i vježbe civilne zaštite poslin rata te slike judi koji s gasmaskama trčidu po dvoru. Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reć da je Aljo kuva, a ja san sprema i pomaga oko sudi. Bilo je to gadno vrime: malo pinez, malo spize. Nije bilo mesa, a sićan se da smo dobivali i pomoć. Pamtin američko maslo, zvali smo ga “John Waynne maslo”, pa mliko u prahu. (Slobodna Dalmacija)

O Splitu

Nikad se ne bi’ odselija iz Splita jer guštan u njemu živit. Čim živiš u Splitu, ako zapravo živiš, ne možeš bit nekomunikativan ni umišljena zvijezda. Problem je u tome šta dikod novinari volidu čeprkat po mome životu i tražit skandale, ali moju pravu publiku to zapravo ne zanima. Ja i inače nisan zanimljiv tip i siguran san da ljudi koji stvarno volidu moje pisme, ne traže od medija takove informacije o meni… (Slobodna Dalmacija)

O Titu

Sjećam se tih posljednjih Titovih mjeseci u bolnici u Ljubljani. Tanjug je javljao: „Stanje se užasno pogoršalo“, a sutradan su govorili: „Stanje se popravlja“. Mi smo živjeli od raspoloženja: „E super mu je“ ili „Gotov je“. Toplo-hladno. I euforija i depresija. To je bilo takvo vrijeme. (Nedeljnik, 2017.)

Ključne riječi Sve o temi: ,


Imate komentar?

Dobronamjerni, argumentirani i pristojni komentari nas vesele. Ostale brišemo. To je naš doprinos higijeni javnog prostora i kulturi komuniciranja.

Povezane teme

Comments are closed.