Prati nas

Mozaik

Djeca dolaze za praznike: Vodič za preživljavanje

Vrijeme praznika i godišnjnih odmora vrijeme je i kad se posjećuju bake i djedovi koji žive u drugim gradovima. Iako se bez sumnje svi bake i djedovi vesele vidjeti svoju djecu, puno ljudi u kući može značiti i veće tenzije, pa i razmirice. Donosimo kratki vodič kako da praznici prođu u što boljem raspoloženju.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako biti sretan? Kako biti sretna?
foto: BigStock

Vrijeme je godišnjih odmora i putovanja pa će se mnogi zaputiti u posjet bakama i djedovima koji žive na selu, na moru ili u nekoj drugoj zemlji. Vidjeti djecu i unuke najveća je radost u životu svake bake i svakog djeda – to ne trebamo posebno ni naglašavati. No kad se obitelji koje inače ne žive zajedno iznenada nađu u istom prostoru, može doći do trzavica, ma koliko se inače voljeli.

Donosimo popis najčešćih problema i kako ih otkloniti kako bi praznici doista bili odmor za sve.


Sin i snaha i njihovo dvoje djece nisu baš ludi za pospremanjem. Kad oni dođu, kuća izgleda kao ratište.

Ljudi koji dođu na odmor često pogrešno shvate da će i sitne poslove poput pospremanja stvari, umjesto njih obavljati netko drugi. To nije u redu, naročito prema bakama i djedovima. No bake i djedovi često ne daju djeci jasno do znanja što ih muči nego šutke pospremaju za svojim mladima, a u sebi misle svoje. Tako se, osim nereda, gomila i nezadovoljstvo koje može puknuti svaki čas i zatrovati inače dobro obiteljsku atmosferu. Smeta li vas takvo ponašanje vaše djece, jasno i bez okolišanja im to dajte do znanja. No čak i u takvoj prilici budite pristojni. Recite nešto poput: “Djeco, odnesite svoje stvari u svoju sobu”, ili “Kad ste gotovi s jelom, odnesite posuđe u kuhinju jer nije u redu da ja stalno čistim za vama.” Takvu izravnu ali ljubaznu molbu prije će uvažiti nego da se ljutite u gunđate u sebi.

Moji mladi spavaju skoro do podneva, onda satima piju kavu, a ručali bi tek oko tri. Meni je to prekasno i mislim da tako samo trate dane.

Mladi koji su napokon na godišnjem odmoru doista trebaju taj odmor. Sjetite se kako je bilo vama dok ste radili i iz dana u dan ustajali u cik zore. Ako vaši mladi tijekom odmora dulje spavaju, ne ljutite se na njih zbog toga. No ako ipak želite provesti koje jutro u zajedničkoj aktivnosti, pokušajte to dogovoriti unaprijed. Za određeni dan isplanirajte zajednički izlet ili nešto slično, a ostale dane ih pustite da spavaju. Što se pak obroka tiče, ako ne možete čekati da oni ogladne, pojedite nešto bez njih, a tijekom njihovog obroka samo im pravite društvo za stolom.

Mislim da kćer i zet svojoj djeci previše dopuštaju. Unuke jako volim i preslatki su, ali su razmaženi jer uvijek dobivaju sve što požele.

Odgoj djece jako je opsežna i komplicirana tema, no osnovno pravilo je zapravo jednostavno: najbolje je ne miješati se u roditeljske odluke i ne pokušavati dijeliti savjete na silu. No ipak to ne znači da u vašoj kući ne mogu vrijediti vaša pravila. Vi sa svojim unucima (i njihovim roditeljima) možete imati drugačiji odnos. Iako možda, na primjer, djeca u roditeljskom domu smiju jesti na kauču, to ne znači da tako mora biti i kod vas. Najbolje je zato unaprijed odrediti neka osnovna pravila, a što će roditelji raditi sa svojom djecom kad dođu kući, ne treba vas brinuti.

Neki dan sam pokupila sav veš po kući i oprala ga, a snaha se naljutila umjesto da mi bude zahvalna.

U vezi s tuđim stvarima postoji jedno pravilo: ako nije tvoje – ne diraj! To se odnosi na rublje, torbe, knjige i sve ostalo. Jasno je da je u pitanju bila dobra namjera, ali osjećaj da ti netko kopa po stvarima nije vrijedan čistog veša. Ako baš želite pomoći , pitajte djecu imaju li što za oprati, a nikako ne ulazite sami u njihovu sobu i ne uzimajte stvari sami.

Kad mi dođu djeca, vrlo rado im kuham i pečem kolače. Što bih još mogla učiniti?

Odvedite djecu! Osim od posla, vaši mladi trebaju odmor i od roditeljstva. Omogućite im da ujutro u miru popiju kavu ili da se posvete sebi. Uzmite unuke i povedite ih u grad, na kupanje ili vožnju biciklom. Vaša djeca će vam biti zahvalna, a vi ćete dobiti neprocijenjivo vrijeme koje možete provesti sami s unucima.

Jako se veselim kad mi dođu djeca, ali sva ta strka i galama po kući me strašno umaraju pa mi nakon nekoliko dana bude dosta svega. Pa kakva sam ja to osoba?

Malu djecu obično imaju mlađe osobe i priroda je to tako zamislila s razlogom jer djeca iziskuju mnogo energije koju baka i djed najčešće više nemaju. Normalno je da vas galama i strka umaraju, ali zapamtite jedno: djeca su samo privremeno u posjeti i uskoro se svatko vraća svojem uobičajenom životu.

.

Mozaik

Čak i ako ništa ne radite, novac stiže. Je li finski eksperiment s ‘osnovnom plaćom’ uspio?

‘Finski eksperiment’ s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Tuomas Muraja sam sebe zove “pokusnim kunićem osnovne plaće”. Tako je nazvao i knjigu koju je napisao, a u kojoj opisuje svoj život u ove dvije godine dok je primao prihod od države u iznosu od 560 eura mjesečno, piše Deutsche Welle.

Muraja je novinar, ali već četiri godine “tezgari” i pokušava naći neki stalniji prihod. Kao nezaposlen je pohađao tečajeve i primao državnu potporu jer ono što je zarađivao honorarnim radom nije bilo dovoljno za život. I onda je Finska 2017. odabrala 2.000 osoba prijavljenih kao nezaposlene i ponudila im sudjelovanju u eksperimentu: kako bi bilo da dobivaju određenu osnovnu plaću? Bez ikakvih pitanja i bez ikakvih uvjeta?


“To je bilo golemo olakšanje jer sam se riješio čitave birokracije”, sjeća se Muraja početka tog eksperimenta. “Nisam morao više ispunjavati nikakve formulare i sudjelovati na tečajevima gdje vas uče kako da napišete svoj životopis i takve stvari. Mogao sam se usredotočiti na svoj posao, a to je pisanje knjiga i priča.”

I bio je marljiv kao nikad prije: u ove dvije godine je objavio dvije knjige, napisao bezbrojne članke i kandidirao se za osamdesetak radnih mjesta. Dok je pisao knjigu o “pokusnim kunićima” razgovarao je i s drugim osobama koje sudjeluju u tom eksperimentu. Golema većina je prezadovoljna: jedna žena je otvorila svoj kafić jer je znala kako će imati nekakav prihod čak i ako ne uspije u poslu. Jedan diplomac je mogao prihvatiti posao u međunarodnom znanstvenom projektu usprkos maloj plaći, ali je tako stekao dragocjeno iskustvo, a da nije morao brinuti za prihod.

Eksperiment “nije uspio”?

Usprkos tome, taj “finski eksperiment” s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Tako i Minne Ylikanno, viša službenica finskog socijalnog osiguranja Kela, koje i provodi ovaj eksperiment, nipošto ne želi reći da je eksperiment “propao”: “Ja bih rekla da je on uspio. Ni jedna druga država nigdje na svijetu nije primijenila takav zakonom propisan osnovni prihod”, konstatira ona. “Bilo bi pošteno reći kako prema ishodima doista ne vidimo nekakav veliki uspjeh u ponovnom zapošljavanju, to je istina. Ali prema tome reći da je to propao eksperiment, to nije pošteno.”

Dvije godine života s bezuvjetnim temeljnim dohotkom

Zaključak o neuspjehu eksperimenta je došao iz usporedbe tih 2.000 osoba koje su primale takvu osnovnu plaću sa 173.000 “običnih” nezaposlenih u Finskoj koji nisu primali takvu plaću nego uobičajene oblike potpore. Na koncu zapravo postoji tek minimalna razlika između tih “pokusnih kunića” i “običnih” nezaposlenih u tome, jesu li nakon dvije godine oni uspjeli naći posao.

A što je sa zadovoljstvom?

To je nalaz koji govore brojke. Ali ako se analizira kvaliteta života, postoji golema razlika između te dvije skupine. Kratko rečeno, “pokusni kunići” s osnovnom plaćom su daleko sretniji, osjećaju mnogo manju nesigurnost i stres.

“Osjećaj zadovoljstva je puno veći nego u kontrolnoj skupini (“običnih” nezaposlenih) i to je doista signifikantno povećanje u većini kategorija osjećaja zadovoljstva”, kaže Ylikanno.

Za Tuomasa je to i smisao prema kojem bi se trebalo razmatrati ishod ovog eksperimenta. “Najvažnija stvar jest kako su se oni koji su primali osnovnu plaću onda i mentalno osjećali bolje. Ako se osjećaš siguran i slobodan, onda se i osjećaš bolje.”

Ylikanno vjeruje kako čak i oni koji tu gledaju samo ekonomsku dobit moraju uvidjeti da je osjećaj zadovoljstva vrlo dobra osnova ljudima koji su dugo vremena bez radnog mjesta da ga onda i nađu. “Ako se netko osjeća bolje, ti ljudi imaju i bolje šanse naći posao. Poslodavac automatski smatra da će biti sposobniji raditi svoj posao”, kaže službenica finskog Zavoda.

Korist veća od novca

Ali kategorije kao što je “zadovoljstvo” se ne nalaze u statistikama vlade i političara. Zapravo se nalaze, ali u rubrici zdravstvene skrbi i psihosomatskih poremećaja, no većina političara i ekonomista nisu u stanju povezati te dvije brojke. Prvo i jedino što vide jest tek trošak takve osnovne plaće koja bi se isplaćivala svim građanima.

Profesor ekonomije Sveučilišta Freiburg Bernahard Neumärker je uvjeren kako je došlo vrijeme da se potpuno drugačije razmišlja o ekonomiji kao društvenoj kategoriji: “Kad je riječ o osnovnoj plaći, (ekonomska) znanost je daleko iza razvoja društva. Političari nisu sigurni što da misle, tako lako nalaze površne argumente, na primjer da će tako svi postati lijenčine ili kako nema načina da se tako nešto financira. I time je stvar završena, prijeđimo na slijedeću točku dnevnog reda.”

Ali profesor misli kako pritisak javnosti može i političare natjerati da drugačije razmišljaju o tom problemu, pogotovo sad u doba krize s koronavirusom. “Njemačka i druge države EU-a su uvjerene kako će sve biti dobro i ako se ne uvede osnovna plaća. Pa zašto da je onda uvedemo?” pita Neumärker.

“No ova kriza je pokazala kako ima i faktora koji su ozbiljni u tom tradicionalnom i, po mom mišljenju zastarjelom viđenju države blagostanja. Rekao bih da bi primjereno organizirana osnovna plaća u današnjim okvirima digitalizacije, novih razvoja i kriza, bila jedna od malobrojnih obećavajućih i održivih modela modernog tržišnoga gospodarstva.”

Eksperimentira se i dalje

Još je dug put ovog finskog eksperimenta. Potrebna su istraživanja većih skupina ljudi, bilo bi dobro uključiti u ispitivanje i osobe koje imaju radno mjesto i promatrati kako se sve razvija u dužem razdoblju.

Ali i druge države će moći pružiti nova saznanja: Španjolska je također ponudila neku vrstu osnovne plaće siromašnima koji su izgubili posao zbog pandemije. U Keniji se održava eksperiment za koji je predviđeno da traje 12 godina. “I Finska će nastaviti eksperimentirati u pitanju socijalne skrbi. I dobro je da je tako”, kaže Muraja.

“Pokusnih kunića” će biti sve više. A možda će doći i trenutak kad će se shvatiti kako je “kunićima” bolje nego ljudima, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP