Prati nas

Aktivno starenje

Kako biti siguran vozač i u starijoj dobi

Nema nikakve potrebe ostaviti se vožnje kad se zađe u neke godine. No svakako treba obratiti više pozornosti kako bi vožnja i kasnije u životu bila ugodna i sigurna. U tome vam mogu pomoći najnovija tehnološka dostignuća, ali i zdrav razum.

Objavljeno

|

Stariji vozači, baka za volanom, djed za volanom
foto: BigStock

Nije potrebno da baš svaki stariji vozač objesi ključeve auta o klin. Naime, postoji mnogo načina kako vožnju učiniti sigurnom čak i ako je vozač zakoračio u izvjesne godine. Od raznih tehnoloških pomagala, pa do savjeta i strategija – mnogo se može učiniti da vaša ili vožnja vašeg roditelja bude sigurna.

Prema nekim istraživanjima, u SAD-u čak 42 milijuna osoba starijih od 65 godina ima vozačku dozvolu. To predstavlja skoro 20 posto od ukupnog broja vozača, a taj broj rapidno raste. Prema američkoj agenciji za sigurnost u prometu, stariji su vozači sve češće uključeni u fatalne prometne nesreće, no to nema veze s njihovom vozačkom vještinom već sa zdravstvenim stanjem starijih vozača. Dobra je vijest da stariji vozači s godinama prilagođavaju svoj stil vožnje pa, primjerice, voze puno sporije nego su prije vozili ili odustaju od vožnje po lošem vremenu ili po noći. Puno će pomoći i najnovija tehnološka dostignuća od kojih su neka već uključena i u standardnu opremu automobila.



Proizvodi za sigurniju vožnju starijih vozača

–  Posebni adapteri za pojas koji omogućava lakše korištenje

– Ručne kontrole za gas i kočenje

– Ručke koje olakšavaju ulazak i izlazak iz automobila

– Navigacijski sustavi prilagođeni starijima

– Posebna ogledala koja šire područje perifernog vida

– Pomična sjedala koja olakšavaju ulazak i izlazak iz vozila

– Zvučna upozorenja za vozače sa slabijim sluhom

– Dodaci za naočale koji pomažu vozačima sa slabijim vidom

– Senzori za tlak u gumama

– Senzori proklizavanja

– Kamere za kokpit vozila

– Posebni jastuci za sjedala za osobe s bolnim leđima

– Produžeci za pedale

Savjeti za sigurniju vožnju starijih vozača

Iako visokotehnološki alati mogu pomoći, kad je u piranju sigurnost, nema zamjene za zdrav razum. Klinika Mayo zato je izdala popis od sedam stvari koje starije osobe i oni koji o njima brinu mogu učiniti a da vožnja bude sigurna i ugodna čak i u starijoj dobi.

1. Ostanite psihički aktivni

2. Idite na redovite kontrole vida i sluha

3. Vodite brigu o kroničnim stanjima, posebno o onima koja utječu na sposobnost vožnje

4. Svatite i poštujte vlastita ograničenja

5. Vozite samo onda kad su ceste – i sam vozač – u dobrom stanju

6. Ostavite mobitel i usredotočite se na cestu

7. Obnovite svoju vještinu vožnje ponovnim tečajem ili s nekim drugim vozačem

.

Aktivno starenje

‘Za 80. rođendan darovala sam si – tetovažu!’

Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama?

Objavljeno

|

Gdje se tetovirati?

Elaine Soloway nagrađivana je autorica blogova i kazališnih predstava koje je producirala zajedno s kćerima. Nedavno je proslavila 80. rođendan i tom si je prilikom darovala – tetovažu. Evo što o tome kaže:

“Graciela spokojno sjedi na mom desnom ramenu. To je tetovaža morskog konjica veličine dlana. Ima prelijepe oči s dugačkim trepavicama, dugačak ružičasti rep i krunu. Tri puta dnevno pažljivo perem svoju novu tetovažu antibakterijskim sapunom i sušim ručnikom. Vrlo sam pažljiva prilikom tog procesa, baš kao nova mama koja njeguje svoje dijete.



Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. To je također podsjetnik na dar koji sam sama sebi poklonila prošle godine kad sam napokon naučila plivati.

Netko bi mogao pomisliti da sam umjesto na tetoviranje trebala odvesti svoje naborano lice estetskom kirurgu, no nakon jednog propalog braka i drugog koji je završio smrću supruga, odlučila sam da to ipak nije za mene. Sretna sam sama i ne zanimaju me nove veze. Nikad nisam zavidjela prijateljicama koje su bile na faceliftingu i tretmanu protiv bora. To je njihova stvar. Meni se činilo nepotrebnim dobrovoljno odlaziti u bolnicu. Ja kod doktora idem samo u prijekoj nuždi.

Graciela je moja druga tetovaža. Prvu sam napravila kad mi je bilo 60 godina i ona je moja posveta dvjema kćerima. Na lijevoj nadlaktici imam srce, glazbene note i imena svojih kćeri Faith i Jill. Mnogi su me čudno gledali kad sam se prvi put odlučila tetovirati. Iako sam uvijek gajila stav ‘baš me briga što ljudi misle’, sad imam spremne još neke odgovore u slučaju da netko odluči zabadati nos.

Sa svojih tek nešto više od 1,50 centimetara lako se izgubim u gužvi. A kad i nisam skrivena, moja veličina u kombinaciji s mojim godinama često izazove komentare poput: ‘Joj, baš ste slatki!’ I dok su oni koji mi to govore uvjereni da mi daju kompliment, ja čujem nešto posve drugo. Te me riječi još više umanjuju. Kao da sam nekakva mala životinjica, mačkica ili psić. A ja sam zapravo pametna, sposobna i samostalna žena.

Zato sam odlučila da sada, sa svojih 80 godina, napravim novu tetovažu kojom neću slaviti svoje divne kćeri, već sebe. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama? Zašto se imaju potrebu mijenjati umjesto da budu ponosne na to što jesu?

Naravno, razumijem da će u mnogim slučajevima mlađe osobe imati prednost, no umjesto da se prilagođavamo stereotipima, zašto ih jednostavno ne bismo razbili?

Možda moja nova tetovaža pomaže otkriti pravu priču o mom životu. Kad me pitaju što ta slika znači, ja im objasnim da znači da nikad nije kasno za ostvariti ciljeve. Mislim da je to ključna poruka za sve starije ljude. Vidite, plivanje je bila moja dugogodišnja želja. I naučila sam plivati. Također, naučila sam nešto španjolskog i naučila svirati omiljenu pjesmu na klaviru. Priznajem da mi ne ide najbolje, ali u ovom sam slučaju zadovoljna s osrednjim. Nikad se neću natjecati na olimpijskim igrama za starije, ali plivati znam. Neću nikada pisati poeziju na španjolskom, ali mogu voditi jednostavan razgovor. Nikad neću imati solistički koncert, ali najdražu pjesmu znam odsvirati.

Ono što je najvažnije je to da me moj bazen, moj klavir i moji prijatelji govornici španjolskog prihvaćaju onakvom kakva jesam – stara, naborana, sjedokosa, tetovirana i – sretna!”

Nastavi čitati