Prati nas

Mozaik

O ovome se ne govori

Ne volite unuče? Niste jedini, no kako dalje?

Ako baš i ne volite unuče svim srce, niste loša osoba. Samo ste čovjek. Kada je povezivanje nemoguće, bilo zbog stidljivosti, hiperaktivnosti, lošeg temperamenta, velikih očekivanja ili preosjetljivosti, obje strane razviju negativne osjećaje i teško je uobličiti normalan obiteljski odnos.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Ne volim unuka
foto: Pixabay

Gotovo da nema djeda ili bake koji neće reći da ludo vole svoju unučad. No klinički psiholog Ben Michaelis tvrdi da se iza zatvorenih vrata njegove privatne prakse govore sasma drugačije stvari.

Za Susan Bender Phelps (62), poslovnu ženu i peterostruku baku, emotivno povezivanje s najmlađim unučetom nije bilo lako. “Od rođenja do škole, htjela se je družiti samo s roditeljima i braćom. Nije nam dala da ju grlimo, igramo se s njom”, žali se ova baka koja je, kaže, većinu vremena bila odbijana.


Kada je povezivanje nemoguće, bilo zbog stidljivosti, hiperaktivnosti, lošeg temperamenta, velikih očekivanja ili preosjetljivosti, obje strane razviju negativne osjećaje i teško je uobličiti normalan odnos koji bake i djedovi očekuju. I zato, ako baš i ne volite unuče svim srce, niste loša osoba. Samo ste čovjek, objašnjava Nancy Rose, autorica knjige “Odgajajte dijete koje imate, a ne ono koje želite”. Što se u takvoj situaciji može učiniti?

Prepoznajte okidač

Najprije se zapitajte zašto se tako osjećate. Možda dijete nije osjećajno i podsjeća vas na vašu distanciranu majku. Možda ne ispunjava vaša očekivanja u smislu zahvalnosti za sve što za njega činite. “Pokušajte voditi dnevnik, meditirati ili potražiti terapiju”, kaže Rose. Jer svaki osjećaj koji niste osvijestili vodi u veže otuđenje.

Upoznajte unučetove glavne osobine, posebno ako se ne slažu s vašima

Svi smo rođeni s nekakvim postavkama koje određuju jesmo li optimistični ili pesimistični, tjeskobni ili opušteni, pedantni ili neuredni. Umjesto da vas nerviraju unukove osobine koje ne volite, cijenite djetetovu jedinstvenost. No nemojte tolerirati neugodno ili nedruštveno ponašanje, već poučite dijete boljemu. Djetetu koje nikada ne kaže “hvala” kažite: “Volim se igrati s tobom i davati ti darove. Ali loše se osjećam kad ne kažeš ‘hvala’, jer svatko voli kad ga cijene. Kažimo ‘hvala’ jedno drugome i svima koji čine lijepe stvari za nas. Može?”

Zaboravite očekivanja

Naravno, ne govorimo o očekivanjima koje se tiču dobrote i pristojnosti. Govorimo o očekivanjima da će vaš unuk biti najbolji učenik u školi ili najbolji sportaš u klubu. Otpustite očekivanja ili barem šutite. To je nužno za harmoničan odnos pun ljubavi. Nitko se ne voli osjećati kao promašaj koji nije ispunio očekivanja. Vaša uloga je da volite, bez obzira koliko se oko toga morali truditi.

Budite iskreni

Ako imate problema, razgovarajte o tome iskreno s unučetovim roditeljima. “Volim beskrajno Sanju i želim provoditi vrijeme s njom, ali njena hiperaktivnost me iscrpljuje. Možete li me savjetovati kako da se nosim s njom učinkovito?” pitanje je koje možete postaviti. Neka vam njegovi roditelji pomognu kad ne znate kako dalje.

Radite nešto zajedno

Djeca se žele povezati. Za većinu djece je to dijeljenje aktivnosti koje vole, a ne aktivnost za koju vi mislite da je vrijedna vašeg truda. Ako treba, igrajte s njima računalne igrice i radite umjetničke projekte. Uspostavit ćete bolji odnos, a ostat će vam dragocjene uspomene. I najvažnije, budite strpljivi. Djetetov karakter se mijenja odrastanjem.

.

Mozaik

Čak i ako ništa ne radite, novac stiže. Je li finski eksperiment s ‘osnovnom plaćom’ uspio?

‘Finski eksperiment’ s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Tuomas Muraja sam sebe zove “pokusnim kunićem osnovne plaće”. Tako je nazvao i knjigu koju je napisao, a u kojoj opisuje svoj život u ove dvije godine dok je primao prihod od države u iznosu od 560 eura mjesečno, piše Deutsche Welle.

Muraja je novinar, ali već četiri godine “tezgari” i pokušava naći neki stalniji prihod. Kao nezaposlen je pohađao tečajeve i primao državnu potporu jer ono što je zarađivao honorarnim radom nije bilo dovoljno za život. I onda je Finska 2017. odabrala 2.000 osoba prijavljenih kao nezaposlene i ponudila im sudjelovanju u eksperimentu: kako bi bilo da dobivaju određenu osnovnu plaću? Bez ikakvih pitanja i bez ikakvih uvjeta?


“To je bilo golemo olakšanje jer sam se riješio čitave birokracije”, sjeća se Muraja početka tog eksperimenta. “Nisam morao više ispunjavati nikakve formulare i sudjelovati na tečajevima gdje vas uče kako da napišete svoj životopis i takve stvari. Mogao sam se usredotočiti na svoj posao, a to je pisanje knjiga i priča.”

I bio je marljiv kao nikad prije: u ove dvije godine je objavio dvije knjige, napisao bezbrojne članke i kandidirao se za osamdesetak radnih mjesta. Dok je pisao knjigu o “pokusnim kunićima” razgovarao je i s drugim osobama koje sudjeluju u tom eksperimentu. Golema većina je prezadovoljna: jedna žena je otvorila svoj kafić jer je znala kako će imati nekakav prihod čak i ako ne uspije u poslu. Jedan diplomac je mogao prihvatiti posao u međunarodnom znanstvenom projektu usprkos maloj plaći, ali je tako stekao dragocjeno iskustvo, a da nije morao brinuti za prihod.

Eksperiment “nije uspio”?

Usprkos tome, taj “finski eksperiment” s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Tako i Minne Ylikanno, viša službenica finskog socijalnog osiguranja Kela, koje i provodi ovaj eksperiment, nipošto ne želi reći da je eksperiment “propao”: “Ja bih rekla da je on uspio. Ni jedna druga država nigdje na svijetu nije primijenila takav zakonom propisan osnovni prihod”, konstatira ona. “Bilo bi pošteno reći kako prema ishodima doista ne vidimo nekakav veliki uspjeh u ponovnom zapošljavanju, to je istina. Ali prema tome reći da je to propao eksperiment, to nije pošteno.”

Dvije godine života s bezuvjetnim temeljnim dohotkom

Zaključak o neuspjehu eksperimenta je došao iz usporedbe tih 2.000 osoba koje su primale takvu osnovnu plaću sa 173.000 “običnih” nezaposlenih u Finskoj koji nisu primali takvu plaću nego uobičajene oblike potpore. Na koncu zapravo postoji tek minimalna razlika između tih “pokusnih kunića” i “običnih” nezaposlenih u tome, jesu li nakon dvije godine oni uspjeli naći posao.

A što je sa zadovoljstvom?

To je nalaz koji govore brojke. Ali ako se analizira kvaliteta života, postoji golema razlika između te dvije skupine. Kratko rečeno, “pokusni kunići” s osnovnom plaćom su daleko sretniji, osjećaju mnogo manju nesigurnost i stres.

“Osjećaj zadovoljstva je puno veći nego u kontrolnoj skupini (“običnih” nezaposlenih) i to je doista signifikantno povećanje u većini kategorija osjećaja zadovoljstva”, kaže Ylikanno.

Za Tuomasa je to i smisao prema kojem bi se trebalo razmatrati ishod ovog eksperimenta. “Najvažnija stvar jest kako su se oni koji su primali osnovnu plaću onda i mentalno osjećali bolje. Ako se osjećaš siguran i slobodan, onda se i osjećaš bolje.”

Ylikanno vjeruje kako čak i oni koji tu gledaju samo ekonomsku dobit moraju uvidjeti da je osjećaj zadovoljstva vrlo dobra osnova ljudima koji su dugo vremena bez radnog mjesta da ga onda i nađu. “Ako se netko osjeća bolje, ti ljudi imaju i bolje šanse naći posao. Poslodavac automatski smatra da će biti sposobniji raditi svoj posao”, kaže službenica finskog Zavoda.

Korist veća od novca

Ali kategorije kao što je “zadovoljstvo” se ne nalaze u statistikama vlade i političara. Zapravo se nalaze, ali u rubrici zdravstvene skrbi i psihosomatskih poremećaja, no većina političara i ekonomista nisu u stanju povezati te dvije brojke. Prvo i jedino što vide jest tek trošak takve osnovne plaće koja bi se isplaćivala svim građanima.

Profesor ekonomije Sveučilišta Freiburg Bernahard Neumärker je uvjeren kako je došlo vrijeme da se potpuno drugačije razmišlja o ekonomiji kao društvenoj kategoriji: “Kad je riječ o osnovnoj plaći, (ekonomska) znanost je daleko iza razvoja društva. Političari nisu sigurni što da misle, tako lako nalaze površne argumente, na primjer da će tako svi postati lijenčine ili kako nema načina da se tako nešto financira. I time je stvar završena, prijeđimo na slijedeću točku dnevnog reda.”

Ali profesor misli kako pritisak javnosti može i političare natjerati da drugačije razmišljaju o tom problemu, pogotovo sad u doba krize s koronavirusom. “Njemačka i druge države EU-a su uvjerene kako će sve biti dobro i ako se ne uvede osnovna plaća. Pa zašto da je onda uvedemo?” pita Neumärker.

“No ova kriza je pokazala kako ima i faktora koji su ozbiljni u tom tradicionalnom i, po mom mišljenju zastarjelom viđenju države blagostanja. Rekao bih da bi primjereno organizirana osnovna plaća u današnjim okvirima digitalizacije, novih razvoja i kriza, bila jedna od malobrojnih obećavajućih i održivih modela modernog tržišnoga gospodarstva.”

Eksperimentira se i dalje

Još je dug put ovog finskog eksperimenta. Potrebna su istraživanja većih skupina ljudi, bilo bi dobro uključiti u ispitivanje i osobe koje imaju radno mjesto i promatrati kako se sve razvija u dužem razdoblju.

Ali i druge države će moći pružiti nova saznanja: Španjolska je također ponudila neku vrstu osnovne plaće siromašnima koji su izgubili posao zbog pandemije. U Keniji se održava eksperiment za koji je predviđeno da traje 12 godina. “I Finska će nastaviti eksperimentirati u pitanju socijalne skrbi. I dobro je da je tako”, kaže Muraja.

“Pokusnih kunića” će biti sve više. A možda će doći i trenutak kad će se shvatiti kako je “kunićima” bolje nego ljudima, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP