Prati nas

Mozaik

Jedna od najizazovnijih uloga

Ja sam svekrva i imam pet savjeta koje bi svi trebali slijediti

Tijekom života preuzimamo različite uloge – uloge djece, braće i sestara, supružnika, svekra i svekrve… Baš ovo zadnje može biti najizazovnije ali i najzanimljivije. Ovo je pet savjeta koje je jedna svekrva napisala samoj sebi, ali možda mogu pomoći i drugima…

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako prihvatiti snahu?
foto: Artem Bali/Pexels

Život je ispunjen vezama s drugim ljudima. Čim se rodimo, povezani smo s našim roditeljima, istovremeno smo postali nečiji brat ili sestra. Što se šire obitelji tiče, vjerojatno imamo baka, djeda, tetke, ujake, stričeve, rođake, piše Mary Lou Harris na portalu Sixty and Me.

Kao djeca ili jako mladi ljudi ne razmišljamo pretjerano o tim vezama. One su došle kao dio paketa čim smo prvi put udahnuli zrak. Ako i kad se udamo, preuzimamo ulogu supruge, majke, snahe, šogorice. Netko će nam tako postati svekar ili svekrva, a mi ćemo polako ispitivati teren i pokušati se snaći u novoj situaciji. Uostalom, oni su tu bili prije nas.


Sada sam i ja svekrva

Posljednja uloga koju sam preuzela je ona svekrve. U ranim sam sedamdesetim godinama i ova uloga mi je vrlo izazovna i uzbudljiva. Tijekom jedne neobavezne večere, otprilike tjedan dana nakon sinove svadbe, moja snaha i ja porazgovarale smo o našim novim ulogama. Kako se osjeća? Postoje li neke tradicije i običaji koje moramo usvojiti? Kako su se stvari promijenile otkako je našem sinu – koji je i dalje naš sin! – ta njegova nova obitelj postala najvažnijim dijelom života? Možda se neke promjene ne mogu vidjeti s površine, no one su duboko u svima nama. Iako nas dijeli mnogo fizičkih kilometara, bilo mi je zadovoljstvo pratiti sina kako od samca postaje obiteljski čovjek. Njima će biti dobro, uvjerena sam.

Moji savjeti samoj sebi

Ne znam što bih savjetovala nekome tko se, baš poput mene, tek našao u ulozi svekrve. No već dugo gledam prijateljice koje su u toj ulozi dulje od neme i zapisala sam neke smjernice koje ću, nadam se , uspješno slijediti.

1. Nova veza

Važno je shvatiti da veza sa sinom više nije samo veza sa sinom već veza s jednim predivnim parom. Podržavat ću ih u svemu baš kao što sam podržavala svog sina kad je bio sam. Bit ću im uvijek dostupna, no pustit ću ih da sami zatraže pomoć ili savjet.

2. Razlike

Važno je prihvatiti da će postojati mnoge kulturne različitosti. Svaka obitelj ima svoje navike, tradicije, običaje… Neke su vezane isključivo uz tu obitelj, a neke povezane sa širom zajednicom. Moj posao će biti razumjeti i prihvatiti da je ta nova obitelj potpuno novi entitet i da će se on nekih naših starih tradicija morati odustati.

3. Moja nova kći

Uživajte u produbljivanju odnosa sa ženom koja je upravo postala vaša snaha. I dok smo imali mnoge godine da ostvarimo i produbimo vezu sa sinovima, sada je vrijeme za stvaranje kvalitetnog odnosa sa snahama. S druge strane, naši sinovi nas vjerojatno poznaju bolje nego mi poznajemo njih. Moj zadatak će biti otvoriti se snahi na način da osjećaj pripadnosti bude uzajaman.

4. Avantura za uživanje

Život je zapravo jedan velika avantura. naš zadatak je osigurati da naša obitelj bude pozitivan dodatak njezinoj obitelji, baš kao što će i ona sa svojom obitelji biti pozitivan dodatak našoj.

5. Ostanite izvorni

Budite to što jeste i očekujte od snahe to isto. Izbjegavajte glumiti da ste nešto što niste jer to ne može završiti dobro. Dugo ćete biti u toj ulozi koju ste upravo preuzeli i zato je igrajte dobro i iskreno. Tako će svima biti ugodnije.

.

Mozaik

Čak i ako ništa ne radite, novac stiže. Je li finski eksperiment s ‘osnovnom plaćom’ uspio?

‘Finski eksperiment’ s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Tuomas Muraja sam sebe zove “pokusnim kunićem osnovne plaće”. Tako je nazvao i knjigu koju je napisao, a u kojoj opisuje svoj život u ove dvije godine dok je primao prihod od države u iznosu od 560 eura mjesečno, piše Deutsche Welle.

Muraja je novinar, ali već četiri godine “tezgari” i pokušava naći neki stalniji prihod. Kao nezaposlen je pohađao tečajeve i primao državnu potporu jer ono što je zarađivao honorarnim radom nije bilo dovoljno za život. I onda je Finska 2017. odabrala 2.000 osoba prijavljenih kao nezaposlene i ponudila im sudjelovanju u eksperimentu: kako bi bilo da dobivaju određenu osnovnu plaću? Bez ikakvih pitanja i bez ikakvih uvjeta?


“To je bilo golemo olakšanje jer sam se riješio čitave birokracije”, sjeća se Muraja početka tog eksperimenta. “Nisam morao više ispunjavati nikakve formulare i sudjelovati na tečajevima gdje vas uče kako da napišete svoj životopis i takve stvari. Mogao sam se usredotočiti na svoj posao, a to je pisanje knjiga i priča.”

I bio je marljiv kao nikad prije: u ove dvije godine je objavio dvije knjige, napisao bezbrojne članke i kandidirao se za osamdesetak radnih mjesta. Dok je pisao knjigu o “pokusnim kunićima” razgovarao je i s drugim osobama koje sudjeluju u tom eksperimentu. Golema većina je prezadovoljna: jedna žena je otvorila svoj kafić jer je znala kako će imati nekakav prihod čak i ako ne uspije u poslu. Jedan diplomac je mogao prihvatiti posao u međunarodnom znanstvenom projektu usprkos maloj plaći, ali je tako stekao dragocjeno iskustvo, a da nije morao brinuti za prihod.

Eksperiment “nije uspio”?

Usprkos tome, taj “finski eksperiment” s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Tako i Minne Ylikanno, viša službenica finskog socijalnog osiguranja Kela, koje i provodi ovaj eksperiment, nipošto ne želi reći da je eksperiment “propao”: “Ja bih rekla da je on uspio. Ni jedna druga država nigdje na svijetu nije primijenila takav zakonom propisan osnovni prihod”, konstatira ona. “Bilo bi pošteno reći kako prema ishodima doista ne vidimo nekakav veliki uspjeh u ponovnom zapošljavanju, to je istina. Ali prema tome reći da je to propao eksperiment, to nije pošteno.”

Dvije godine života s bezuvjetnim temeljnim dohotkom

Zaključak o neuspjehu eksperimenta je došao iz usporedbe tih 2.000 osoba koje su primale takvu osnovnu plaću sa 173.000 “običnih” nezaposlenih u Finskoj koji nisu primali takvu plaću nego uobičajene oblike potpore. Na koncu zapravo postoji tek minimalna razlika između tih “pokusnih kunića” i “običnih” nezaposlenih u tome, jesu li nakon dvije godine oni uspjeli naći posao.

A što je sa zadovoljstvom?

To je nalaz koji govore brojke. Ali ako se analizira kvaliteta života, postoji golema razlika između te dvije skupine. Kratko rečeno, “pokusni kunići” s osnovnom plaćom su daleko sretniji, osjećaju mnogo manju nesigurnost i stres.

“Osjećaj zadovoljstva je puno veći nego u kontrolnoj skupini (“običnih” nezaposlenih) i to je doista signifikantno povećanje u većini kategorija osjećaja zadovoljstva”, kaže Ylikanno.

Za Tuomasa je to i smisao prema kojem bi se trebalo razmatrati ishod ovog eksperimenta. “Najvažnija stvar jest kako su se oni koji su primali osnovnu plaću onda i mentalno osjećali bolje. Ako se osjećaš siguran i slobodan, onda se i osjećaš bolje.”

Ylikanno vjeruje kako čak i oni koji tu gledaju samo ekonomsku dobit moraju uvidjeti da je osjećaj zadovoljstva vrlo dobra osnova ljudima koji su dugo vremena bez radnog mjesta da ga onda i nađu. “Ako se netko osjeća bolje, ti ljudi imaju i bolje šanse naći posao. Poslodavac automatski smatra da će biti sposobniji raditi svoj posao”, kaže službenica finskog Zavoda.

Korist veća od novca

Ali kategorije kao što je “zadovoljstvo” se ne nalaze u statistikama vlade i političara. Zapravo se nalaze, ali u rubrici zdravstvene skrbi i psihosomatskih poremećaja, no većina političara i ekonomista nisu u stanju povezati te dvije brojke. Prvo i jedino što vide jest tek trošak takve osnovne plaće koja bi se isplaćivala svim građanima.

Profesor ekonomije Sveučilišta Freiburg Bernahard Neumärker je uvjeren kako je došlo vrijeme da se potpuno drugačije razmišlja o ekonomiji kao društvenoj kategoriji: “Kad je riječ o osnovnoj plaći, (ekonomska) znanost je daleko iza razvoja društva. Političari nisu sigurni što da misle, tako lako nalaze površne argumente, na primjer da će tako svi postati lijenčine ili kako nema načina da se tako nešto financira. I time je stvar završena, prijeđimo na slijedeću točku dnevnog reda.”

Ali profesor misli kako pritisak javnosti može i političare natjerati da drugačije razmišljaju o tom problemu, pogotovo sad u doba krize s koronavirusom. “Njemačka i druge države EU-a su uvjerene kako će sve biti dobro i ako se ne uvede osnovna plaća. Pa zašto da je onda uvedemo?” pita Neumärker.

“No ova kriza je pokazala kako ima i faktora koji su ozbiljni u tom tradicionalnom i, po mom mišljenju zastarjelom viđenju države blagostanja. Rekao bih da bi primjereno organizirana osnovna plaća u današnjim okvirima digitalizacije, novih razvoja i kriza, bila jedna od malobrojnih obećavajućih i održivih modela modernog tržišnoga gospodarstva.”

Eksperimentira se i dalje

Još je dug put ovog finskog eksperimenta. Potrebna su istraživanja većih skupina ljudi, bilo bi dobro uključiti u ispitivanje i osobe koje imaju radno mjesto i promatrati kako se sve razvija u dužem razdoblju.

Ali i druge države će moći pružiti nova saznanja: Španjolska je također ponudila neku vrstu osnovne plaće siromašnima koji su izgubili posao zbog pandemije. U Keniji se održava eksperiment za koji je predviđeno da traje 12 godina. “I Finska će nastaviti eksperimentirati u pitanju socijalne skrbi. I dobro je da je tako”, kaže Muraja.

“Pokusnih kunića” će biti sve više. A možda će doći i trenutak kad će se shvatiti kako je “kunićima” bolje nego ljudima, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP