Prati nas

Mozaik

Vječni rat koji nikako da prestane

Mislila sam da ću biti drugačija svekrva, a zapravo sam – ista

Svekrva se stalno petljala u sve što ja radim i uvijek mi je nešto prigovarala. Ti njezini prigovori zapravo nisu tako izgledali, već su nalikovali savjetima, ali zapravo mi je prigovarala.

Objavljeno

|

foto: Skiathos Greece/Unsplash

Često puta govorimo da ćemo biti drugačiji od naših roditelja, partnera, partnerovih roditelja. A onda nas stigne vrijeme i shvatimo da smo od samog početka bili u krivu. Jer ne samo da smo postali poput njih, već ih konačno i razumijemo. Jedna čitateljica javila nam se upravo s takvom pričom o sazrijevanju.

“Nisam imala dobru svekrvu. Nije to samo moje mišljenje, nego se doista radilo o prilično neugodnoj osobi”, započinje svoju priču gospođa Ksenija iz Zagreba.


Udala sam se s 20 godina i doselila u njezinu kuću. U početku je radio samo muž i nismo si mogli priuštiti da odemo živjeti sami. No to nije bilo sve. Moj je muž bio jako, gotovo patološki vezan za majku i nikada zapravo nije želio otići od nje. Svekrva se stalno miješala u naš život. Ona je uvijek kuhala sve obroke i dok sam ja u početku mislila da samo želi biti korisna. Kasnije sam shvatila da na taj način zapravo kontrolira svoju obitelj. Zajednički obroci postali su obavezni.

Stalno se petljala u sve što ja radim i uvijek mi je nešto prigovarala. Ti njezini prigovori zapravo nisu tako izgledali, već su nalikovali savjetima, ali zapravo mi je prigovarala. Rekla bi nešto poput: “Znaš, kad vješaš košulje, ne vješaj ih za ramena nego za donji dio jer će se na ramenima poslije vidjeti tragovi kvačica”. Ili: “Skinula sam ti veš sa štrika. Ne valja da ostane preko noći, a ti si već bila zaspala…”. Ili: “Usisavala sam svoju sobu pa sam usput malo i tvoju. Znaš, ostalo ti je paučine oko prozora.”

U prvo vrijeme doista sam mislila da ona samo želi pomoći, no kasnije sam shvatila da su tu ne radi o pomoći već o kontroli i moći. Kad sam se ja nakon rođenja djeteta zaposlila, muž i ja smo planirali odseliti se, no svekrvi se tad zdravstveno stanje naglo pogoršalo i muž je odlučio da želi ostati blizu mame. Ni danas ne znam je li tu bolest samo glumila.

Muž i ja smo se rastali nakon osam godina braka. Nije mi muž nikad bio loš, stvarno to ne bih mogla reći. Ali stalna blizina njegove majke uništila nam je brak. Tad sam se zarekla da nikada neću biti poput moje svekrve. No je li mi to uspjelo?

Moj sin se nedavno oženio. Svoju je suprugu upoznao na fakultetu u Zagrebu i brzo su počeli živjeti zajedno. Djevojka je dobra i vrijedna i zavoljela sam je poput vlastite kćeri. No kad su mi posljednji put došli u posjet, počelo mi se činiti da se stvari mijenjaju. I to ne u dobrom smjeru.

Nakon ručka, njih se dvoje samo ustalo od stola i uopće me nisu pitali treba li mi pomoć oko posuđa. Ma i da su pitali, ja bi im rekla da ne treba. Ali nisu pitali, a bilo bi lijepo da jesu. Kad sam napokon riješila posuđe, došla sam u dnevnu sobu i ondje našla hrpu odjeće od moje snahe nehajno prebačene preko kauča. Odnijela sam sve to u njihovu sobu i ondje primijetila da krevet nije složen pa sam ga malo popravila.

Slične situacije su se zaredale i idućih dana. Ja nisam ništa govorila, već sam za njima spremala po kući. To se tako nastavilo sve do dana njihovog povratka kući. Nekoliko dana nakon što smo se rastali, nazvao me sin i rekao mi da njegova supruga, a moja snaha nije baš presretna što se, kako je rekao, “stalno miješam u njihove živote i pravim se da im pomažem, a zapravo ih želim kontrolirati”.

Ostala sam bez riječi kad sam to čula. Pa je li moguće da su moj sin i snaha meni prigovorili upravo ono što sam ja prigovarala svojoj svekrvi? Je li moguće da sam postala kao ona? Mogu li se uopće snahe i svekrve slagati? Jesam li možda, kad je moja svekrva u pitanju, zapravo ja čitavo vrijeme bila u krivu?

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP