Prati nas

Mozaik

Poštenja je više no što mislimo

Što biste učinili da na cesti nađete novčanik?

Sadržaj novčanika je bio uglavnom uvijek isti: u njemu su bile posjetnice vlasnika – gdje se točno mogla vidjeti adresa i kontakt vlasnika, popis za kupovinu, ključ…

Objavljeno

|

foto: @belart84/Unsplash

Što biste Vi učinili kad biste našli novčanik na ulici? Pogledali što je unutra? Uzeli novac, ali vratili novčanik? Ili biste ga odmah dali u ured za nađene stvari i zaboravili na čitavu priču?

Kako javlja Deutsche Welle, znanstvenici sveučilišta u Zürichu i američkih saveznih država Michigan i Utah su proveli istraživanje poštenja nalaznika u raznim zemljama svijeta. Tako je u 40 zemalja “izgubljeno” preko 17.000 novčanika i to na raznim mjestima: u bankama, kazalištima, poštanskim uredima, hotelima, državnim uredima… Čak i u policijskim postajama. Nakon toga su promatrali, što će se dogoditi s tim novčanicima i hoće li navodna vlasnica ili vlasnik ikad biti kontaktirani.


Sadržaj novčanika je bio uglavnom uvijek isti: u njemu su bile posjetnice vlasnika – gdje se točno mogla vidjeti adresa i kontakt vlasnika, popis za kupovinu, ključ… Ali nije bilo novca ili sasvim malo – u pravilu je to bilo 11 eura 88 centi u valuti zemlje gdje je novčanik “izgubljen”.

Glavni zaključak istraživanja je kako je više šansi da će vlasnik biti kontaktiran ako je bilo novca u novčaniku, nego kod novčanika bez novca. Tako je bilo u 38 od 40 zemalja i jedina iznimka su Meksiko i Peru. Naravno, to je iznenadilo i (cinične) istraživače koji su očekivali da će upravo novac navesti nalaznika na “zaborav” da vrati nađeno.

“Ono što je tu najzanimljivije jest da to izgleda neka vrsta globalnog načina razmišljanja”, smatra Christian Zünd, jedan od istraživača u ovom projektu.

“Jesam li ja lopov?”

U tri zemlje su istraživači otišli i korak dalje: u Poljskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama su u “izgubljenim” novčanicima ostavili i nešto veći iznos novca: preračunato, 83 eura i 14 centi u lokalnoj valuti. Biste li pogodili da su upravo takvi novčanici čak još češće vraćeni vlasnicima nego oni s malo ili bez novca?

Tu su onda i istraživači prekinuli svoju anonimnost i upitali nalaznike, što je bio razlog da su tada požurili kontaktirati vlasnika. U sve tri zemlje je odgovor bio isti: nalaznici su onda imali osjećaj da bi tako ukrali novac od neke nepoznate osobe – koja možda taj novac treba i više nego oni.

Jedna iznimka se pojavila u ovom istraživanju: u slučajevima kad je novčanik “izgubljen” na policijskoj postaji nalaznici su izuzetno rijetko nazvali vlasnika. Ali ne zato što … (kako ste možda i Vi cinično pomislili), nego zato što su policijski službenici bili uvjereni da će vlasnik sigurno i sam doći po njega.

Izvorno, istraživanje je bilo zamišljeno samo za zemlje Europe, ali kasnije se otvorila mogućnost nastaviti ga i u drugim regijama svijeta. To je pak imalo posljedicu i na zaključak istraživanja. Jer, više od polovice zemalja su države Zapada ili Europe. Isto tako, istraživanje se vodilo samo u gradovima, makar bi bilo zanimljivo utvrditi razliku između nalaznika u urbanim i ruralnim područjima.

Poštenje je vezano za blagostanje

Zünd bi svakako želio nastaviti istraživanje, pogotovo u Meksiku i Peruu. Nije mu jasno, zašto je samo tamo novac u novčaniku bio motiv da se novčanik onda ipak ne vrati vlasniku.

“Postoji očito snažna povezanost ‘poštenja’ s prihodima u toj državi”, smatra Zünd. Barem tako bi se onda moglo objasniti kako je u Švicarskoj vraćeno čak 76% “izgubljenih” novčanika, a u Kini – samo 14%. Ali ima i drugih objašnjenja, jer Zünd objašnjava kako postoji direktna korelacija između broja poštenih nalaznika – i mjesta te zemlje na međunarodnoj ljestvici korupcije Transparency International. Jer poštenje možda počinje na ulici, ali u nekim zemljama je i poštenje svake vrste mnogo rastezljiviji pojam nego u drugim.

Ipak, ljudi uglavnom jesu mnogo pošteniji nego što mi mislimo: “Mislim da težimo biti previše cinični prema ponašanju i motivima drugih ljudi”, smatra Zünd.

.

Show

Obersnel utjelovio Jovanku Broz, desničari na rubu nervnog sloma

Ovakav je izbor maski prava iritacija za desne komentatore na društvenim mrežama koji Rijeci još nisu oprostili otvaranje Europske prijestolnice kulture 2020.

Objavljeno

|

Autor

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel sudjelovao je u međunarodnoj karnevalskoj povorci u Rijeci. I pri tom je uzbudio brojne duhove. Naime, voluminozni gradonačelnik utjelovio je raskošnu i senzualnu prvu drugaricu Jugoslavije – Jovanku Broz. Dakako, ruku pod rukom s Titom, a u pratnji pionira.  

“Tito i Jovanka se iznenada pojavili na Riječkom karnevalu. Dobro su se zabavljali cijeli dan'”, napisao je na Twitteru Obersnel ispod fotografija svoje maske. Nadovezao se SDP-ov peđa Grbin koji je rekao da Obersnel zaslužuje nagradu za masku godine.


Očekivano, ovakav je izbor maski prava iritacija za desne komentatore na društvenim mrežama koji ne razumiju ovakvu vrstu humora i zabave. Iz komentara je vidljivo i da Rijeci još nisu oprostili otvaranje Europske prijestolnice kulture 2020.

foto: Vojko Obersnel Twitter

“Teška komunjara i anti Hrvat, je njenjez i njegov zaljubljenik i ne bježi od toga.Čak da pače,ponosan je na sve to.U kakvoj mi to državi živimo a pogotovo gradu Rijeci, kojim on upravlja i baštini dugi niz godina.Pre strašno i na žalost činjenično”, jedan je od komentara koje prenosimo bez pravopisne korekcije. “Sramota za jedan hrvataski grad i ktomu jos EU prijestolnicu kulture,ali komunjare ostaju komunjare”, kaže drugi, a treći zaključuje: “Teži bolesnik, osim toga slavi ratnog zločinca i totalitarni režim. Riječani na što se to spali, sramota.”

Na drugom kraju Hrvatske spalili su lutke gej para i DJETETA

I dok se Rijeka smijala Jovanki Obersnel, na drugom kraju Hrvatske održana je jedna tužna maškarana povorka. Imoćani su za karnevalsku figuru, koju su na kraju i spalili, odabrali gej par s usvojenim djetetom, javlja Slobodna Dalmacija.

Dijete s petokrakom na čelu(!?) bila je lutka s licem saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića. Iza figure gej para s djetetom u povorci su išla djeca vrtićkog uzrasta koju se tako, od malih nogu, uči netrpeljivosti prema drugima i drugačijima.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP