Prati nas

Mozaik

Veseli blagdani za malo kuna

Kako smo proslavili Božić i ostali unutar budžeta

Kad novac nije problem, niti organizacija slavlja neće nam zadavati muke, no što je s onima koji na raspolaganju imaju tek tisuću ili dvije kuna mjesečno, a u tu kategoriju spada velik broj hrvatskih umirovljenika?

Silvija Novak

Objavljeno

|

Najbolje novogodišje odluke
foto: Siniša Bogdanić

Božić je prije svega blagdan obitelji, zajedništva i mira, no ipak bogata trpeza i pokloni pod borom elementi su bez kojih proslava jednostavno neće biti potpuna. Kad novac nije problem, niti organizacija slavlja neće nam zadavati muke, no što je s onima koji na raspolaganju imaju tek tisuću ili dvije kuna mjesečno, a u tu kategoriju spada velik broj hrvatskih umirovljenika?

Porazgovarali smo s nekima od njih i doznali kako protiče Božić s ograničenim budžetom te kako ipak imati pun stol i okićenu jelku unatoč financijskoj stisci.


Božićno drvce za malo ili nimalo kuna

Mijo (68), Zagreb

Imamo bor svake godine. Ali znate što, bor vam se kupuje u posljednji čas. Sve što se proda, proda se do isteka Badnje večeri, a kasnije se sva ta drvca bacaju. Zato ja u nabavku bora idem kasno navečer na Badnjak kad su cijene totalno snižene, a prošle godine smo žena i ja svoj mali bor nabavili i okitili na sam Božić. Lani djeca nisu mogla doći za Božić, a nama nije bilo toliko važno bor okititi baš na samu Badnju večer pa smo pričekali do jutra i tada našli na tržnici jedno malo odbačeno drvce koje smo mogli uzeti besplatno.

Katarina (70), Zagreb

Mi smo kitili bor dok su djeca bila mala i dok je muž bio živ, no ja sama sada to više ne radim. Ali to ne znači da ne okitim malo kuću, no za to potrošim minimalno, ako uopće išta i platim. Već par godina za Badnjak u kuću donesem jednu lijepu granu koju okitim s par kuglica. Čisto da mi malo jelka miriši u kuću i da se ipak zna da je Božić. A granu nekog bora ili jelke možete bilo gdje nabaviti. Svi koji prodaju borove, dat će vam jednu granu besplatno. Oni uvijek odrežu nekoliko grana ako su im drvca pregusta ili prevelika, pa te grane leže uokolo i može ih se uzeti. Eto, tako ja to rješavam – sasvim dovoljno, a besplatno.

Branka (71), Sesvete

Mi jelku ne kupujemo, jer imamo svoju. Raste nam ispred prozora kuće i nju svake godine okitimo lampicama i to je to. Kuća izgleda lijepo i svečano, nismo potrošili ništa, a nismo morali ni rezati neko siroto drvo, nego imamo živo, pravo, koje nam raste pred kućom. Ove godine na jelku sam stavila i komade suhog kruha i osušenih jabuka tako da dolaze ptice i jedu. Mislim da od toga nema ljepšeg ukrasa.

Slavica (68), Zagreb

Mi smo pitanje bora za Božić riješili prije par godina i otada smo mirni. Kupili smo plastični, koji, evo, traje već petu ili šestu godinu. Muž se u prvo vrijeme bunio, no poslije se naviknuo. Jer to drvce je stvarno lijepo, iako je umjetno. Ali ne košta nas ništa, iglice se ne osipaju, a kad Božić prođe rastavimo ga i spremimo za nagodinu. Puno jednostavnije i jeftinije. A učinak isti.

Blagdanski stol pun bez velikih troškova

Branka (71), Zagreb

Znate, moja mama je uvijek govorila: “Nije problem skuhati fino jelo s puno novaca, no skuhaj ti jednako ukusno za malo kuna!” E po tome se poznaje prava domaćica! A ja imam već ohoho godina iza sebe pa znam kako uštedjeti. Za Badnjak se jede riba, ali zašto bi to morao biti bakalar? Ja napravim oslića a la bakalar – ukusno je, zdravo i jeftino. I još ti ne zasmrdi čitavu kuću. I ove godine sam tako. Bilo je za prste polizati, a čitav ručak za nas petoro – riba, krumpir, salata – nije koštao više od sto kuna.

Katarina (70), Zagreb

Ja za Badnjak pripremim neku ribu, uglavnom srdelu, oslića i slično. Za brancine i orade nemam novca. A i nije potrebno. Pa je li srdela ionako najzdravija riba ili nije? Ako djeca dolaze na večeru, pripremim malo više, no meni samoj kila srdele bude dovoljna za tri dana. Uostalom, ja to volim. Ove godine smo svi bili kod kćerke za Badnjak tako da nisam ja kuhala, ali sam ispekla kolače. Unuci najviše vole čupavce i vanilin-kiflice pa sam to napravila. Ukupno sam potrošila možda 150 kuna.

Slavica (68), Zagreb

Kod nas se za Badnjak ne kuha ništa posebno. Naravno, bude to bez mesa, neka rima ili nešto, ali zato za Božić imamo obilni ručak. Neku godinu to bude purica, no ove godine uzela sam malo veće pile, fino ga ispekla s krumpirima, onda još salata… Pile od dvije i nešto kila može se kupiti za oko 50 kuna, tome dodaš još par kuna za krumpir i salatu. Ma može se napraviti fini ručak za malo novca.

Darovi? Bitna je namjera, a ne cijena

[zelenibox]

Branka (71), Zagreba

Sad kad opet imamo malo dijete u obitelji, na poklone se potroši malo više. Evo, ove godine sam unuku uzela jednu slagalicu i slatkiše. Ma djetetu je važno da je to sve lijepo zamotano i da bude iznenađenje. Kad još malo naraste, sigurno ćemo kupovati lego kocke i takve malo skuplje igračke, no zasad još ne treba. A što se nas odraslih tiče, isto je najbitnija namjera, a ne cijena. Kupujemo si ono što nam i inače treba: muž je dobio čarape, kći novčanik, zet jedan set kozmetike, gel za tuširanje i dezodorans. Sve je to bilo lijepo zamotano pod borom, svi smo se razveselili, a nitko zbog poklona nije bankrotirao.

Mijo (68), Zagreb

Za poklone je zadužena žena. Ona svima u obitelji pokupuje sitnice koje im inače trebaju, tako da zapravo, nema nekog dodatnog troška baš za poklone jer, na primjer, donji veš i nešto kozmetike bi i nače kupili. Samo što smo sad ono što i inače trebamo, dobili zamotano pod borom. Za djecu se, naravno, potroši malo više, ali ni tu ne treba pretjerivati. Ja sam svojim unučicama napravio kućicu za ptice. Sav sam materijal imao u garaži, kupio sam jedino boju. A mislim da je to jedan od najljepših i najdražih poklona što su ikad dobile. Jako su se razveselile.

Katarina (70), Zagreb

Meni je kćer ove godina baš izrazito rekla da ne trošim na poklone, ali znate kako je, kad u kući ima male djece, nešto moraš staviti pod bor. Ja sam tako napekla keksića i kolača i to sve zamotala i donijela kao poklon. Mali poklon, ali sladak. Svi su se veselili.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP