Prati nas

Mozaik

I ne samo to!

Neki stanari zagrebačkog nebodera traže da vlasnici pasa plaćaju dodatne vožnje liftom i veće režije

Predstavnik stanara je 1998. godine predložio da se plaća za psa i tada je dobio prijetnje tužbom. Neki od vlasnika angažirali su odvjetnike koji su rekli kako će ga tužiti jer on nema pravo uvoditi dodatna plaćanja.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Nesuglasice među stanarima u zgradama nisu neuobičajena stvar, a česti je razlog držanje kućnih ljubimaca, pasa ili većeg broja mačaka u stanovima. Ribice, kornjače i papige drže se u zatvorenim prostorima i ne koriste zajedničke prostore u zgradi pa u pravilu oko njih nema nesuglasica, piše RTL.

Dio stanovnika nebodera u Srednjacima, u Zagrebu, ogorčen je na svoje susjede za koje tvrde da nisu odgovorni vlasnici životinja. I njihov problem nije lako ignorirati jer, tvrde, psi obavljaju nuždu po stubištu i u liftu zgrade, a potom to nitko ne počisti.


U zgradi s više od 200 stanova, prema riječima domara, 50-ak ljudi imaju pse. Stoga predstavnik stanara predlaže da oni koji imaju psa, plaćaju veću pričuvu. S njim se slaže i domar zgrade, no zna da vlasnici pasa na to ne bi lako pristali.

“Liftovi ne idu na zrak, a psi izlaze četiri puta dnevno”

”Tu bi bila velika pobuna, kao što će i biti, ja to znam. Zajedničku vodu i liftove koriste ujutro prije posla, kad dođu trče s posla, poslije ručka i onda opet navečer. Četiri puta oni voze ljubimce gore-dolje, a liftovi ne idu na zrak”, kazao je za RTL.

‘Stalno rade liftovi, troše struju, kvare se, čistačice moraju čistiti…To je dosta neodgovorno od njih. Ja nemam ništa protiv tih životinja, ali iskreno da vam kažem, nisam baš oduševljen njihovim vlasnicima”, opisao je domar problem u zgradi.

“Vlasnici moraju kupati pse kad dođu izvana”

Zajednička struja se plaća po broju članova u stanovima, te na kraju jednako plaćaju i umirovljenici s malom mirovinom, kojih, tvrdi domar, ima dosta u zgradi, kao i oni koji koriste puno više zajedničke struje i vode, zbog potreba svojih kućnih ljubimaca.

”Stariji ljudi nemaju velike mirovine, a zajednička je struja i voda. Vlasnici pasa, kad on dođe izvana, moraju ga okupati, a voda se dijeli samo na broj stanovnika u stanu. Za ljude se traži da se odmah prijavi, a za pse nitko ništa ne prijavljuje”, ustvrdio je domar.

Trebaju li onda i zaboravni plaćati dodatne vožnje liftom?

Neki od stanara zgrade, pak, odgovaraju na to tjerajući stvar u apsurd i pitajući trebaju li osobe prekomjerne težine ili oni s dugom kosom plaćati više za vodu, jer se vjerojatno tuširaju ili kupaju više. “Trebaju li oni koji su zaboravni, pa dva puta idu u trgovinu plaćati više za lift? Koliki je dozvoljeni broj vožnji liftom? I zašto oni na drugom katu plaćaju isto za struju za lift kao i oni na 12. katu?”, pitaju se.

Na strani domara je i predstavnik stanara Slavko Paradi koji neke vlasnike ljubimaca optužuje da namjerno prljaju zajedničke prostore zgrade.

”Oni su problem, ne samo naš nego cijelog grada, ali kod nas je to malo prešlo granicu. Puštaju ih čak i na hodnicima, po noći ih neće voditi van nego rade nuždu po stepeništu i to nitko ne počisti. U liftu se pas uneredi, pa to nitko neće počistiti. Nije čistačica plaćena za takve stvari”, rekao nam je predstavnik stanara Slavko Paradi.

foto: Robert Marinković/Pixabay

Treba li plaćati za papigu, mačku, zamorca?

On je još 1998. godine predložio da se plaća za psa i tada je dobio prijetnje tužbom. Neki od vlasnika angažirali su odvjetnike koji su rekli kako će ga tužiti jer on nema pravo uvoditi dodatna plaćanja.

”Kad smo to predložili onda su rekli ‘e onda treba i za papigu plaćati’. Za papigu ne treba plaćati, jer papiga je ljubimac koji ne pravi nered. Psi su ti koje voze liftom barem dva puta i svaki put lift troši struju, a kad je kiša ili blato nakon šetnje pas se mora oprati. I nema veze koliko je to vode, oni otvaraju i puštaju vodu da bi oprali psa”, opisao je problem kako ga on vidi Paradi.

Čistačice ne vide problem s psima i da je gore kad čovjek napravi nered

Direktorica poduzeća za čišćenje čije spremačice rade i u toj, ali i u drugim zagrebačkim zgradama, tvrdi da se takve situacije znaju dogoditi, ali da ipak nisu česte. Tvrdi da su takvi slučajevi rijetki, te da njezine čistačice nemaju neugodnih iskustava sa vlasnicima pasa u zgradama. Ipak, nije željela da joj objavimo ime, kao ni ime njezine tvrtke.

”Zna se dogoditi da bakica ima psa ili da je stari pas ne stigne do lifta, pa Bože moj. Groznije je kada to čovjek napravi koji je svjestan, a toga također ima”, izjavila je. ”Ja nisam za to da ljudi plaćaju za životinje dodatno. Drago mi je da su spašene, da žive boljim životom, da nisu na cesti i da nisu ubijene”, kazala je za RTL.

Uz to dodaje kako njezine radnice nisu plaćene po članu kućanstva, nego po kvadratu stana. Smatra kako prijedlog da se dodatno plaća za psa daju oni koji sami nisu vlasnici psa. ”Ako se vozim ja u liftu, a sa mnom je i moj pas, onda ja trošim za sebe. Zašto bi onda i moj pas morao platit taj lift?”, pita se direktorica.

Izvanredne situacije se izvanredno i plaćaju

“Da se takve situacije sa izmetom na stubištu događaju prečesto, onda bi mi uveli izvanredno plaćanje toga. Da se to događa baš svaki dan ili svaka dva-tri dana, onda ćemo mi taj izvanredni dolazak čišćenja naplatiti. Onda bi stanari vidjeli da li im se ti izvanredni dolasci isplate. Međutim još za nijednu zgradu tako nešto nismo uveli”, kazala je direktorica poduzeća za čišćenje.

.

Mozaik

Kane Tanaka (117) je najdugovječnija Japanka – uživa u svakom danu

Svoju dugovječnost je u petak proslavila pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Japanka Kane Tanaka, koja je prema Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba na svijetu, postavila je ove subote novi rekord. Postala je najdugovječnija Japanka svih vremena sa navršenih 117 godina i 261 danom.

Rekord je držao njen sunarodnjak Nabi Tajima, stanovnik otoka Kikai, no on je preminuo u travnju 2018. godine, prema podacima koje je objavilo tamošnje Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne skrbi.


Gospođa Tanaka je rođena 2. siječnja daleke 1903. godine kao sedmo od ukupno devetero djece u obitelji. Rođena je prerano, a dojila ju je žena koja joj nije bila biološka majka. Tijekom Drugog svjetskog rata radila je u trgovini zajedno sa suprugom Hideom. Do kraja rata umrli su joj i suprug i sin.

Kane Tanaka se umirovila u 63. godini. Sedamdesetih je boravila u Sjedinjenim Državama gdje ima nekoliko nećaka i nećakinja. U 103. godini dijagnosticiran joj je karcinom debelog crijeva koji je pobijedila. Sa 107. godina napisala je knjigu u kojoj govori o dugovječnosti. Sada živi u domu za stare i nemoćne u Fukuoki na jugozapadu Japana. Titulu najstarije Zemljanke ponijela je u ožujku prošle godine.

Svoju dugovječnost i rekord najdugovječnije Japanke proslavila je pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji. “Čak i usred pandemije koronavirusa, moja baka je dobre i čini se da uživa u svakome danu. Kao obitelj smo sretni i ponosni na njen rekord”, kazao je Eiji.

Podsjetimo, prije dvije godine, na pitanje koji joj je dio života najdraži, odgovorila je: “Ovaj, sada.” Ova drevna starica kaže da bi voljela još poživjeti i proslaviti 120. rođendan. Rado krati vrijeme matematičkim igrama i kaligrafijom.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP