Nakon potpisivanja ugovora o uzdržavanju, starci umiru u šupama ili vezani za radijator

Nerijetko se šokiramo dokle sežu postupanja pojedinaca koji su zbog materijalne koristi spremni prekršiti sve zakonske i humane norme, a pravo brutalno lice pokazati prema najbližima u obiteljskom krugu. Kad je riječ o starijim osobama koje se iz raznih razloga više ne mogu skrbiti sami o sebi, oči im se nerijetko otvore nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju. 

U Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH) i njihovom Pravnom savjetovalištu, nažalost, imaju izravna saznanja o slučajevima u kojima stari roditelji postaju mete svojih potomaka na najjeziviji način. Na telefonskoj liniji koja je otvorena od ponedjeljka do četvrtka od 10 do 12 sati svjedočanstva zaista znaju šokirati. Poput poznatog slučaja iz Gospića, govori predsjednica sindikata Jasna A. Petrović.

“Pamtimo taj stravičan slučaj mlade obitelji koja je sa staricom potpisala sporazum o doživotnom uzdržavanju. Nisu ni čuli za dosmrtno, jer valjda bi inače to koristili. Starica je bila zavezana za radijator u hladnom stanu da bi što prije umrla, a oni što prije naslijediti tu nekretninu. Žrtvu su na kraju nadležni ipak uspjeli spasiti.”

Predatori su često susjedi, ali i obitelj

U Pravnom savjetovalištu SUH-a registrirali su i alarmantan slučaj gospođe iz zagrebačkih Sesveta koji zorno pokazuje da s potpisivanjem ugovora o uzdržavanju starije osobe trebaju voditi računa o svim mogućim ishodima i biti na dodatnom oprezu. Bilo da se radi o primanju uzdržavanja u svom domu ili za to nadležnoj socijalnoj instituciji, odnosno javnim i privatnim domovima za starije i nemoćne.

U ovom slučaju niz kršenja isplivalo je na površinu nakon posjeta inspekcije nadležnog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Postupalo se po prijavi za niz nepravilnosti, a radilo se o privatnom zagrebačkom domu.

Prepustila im kuću, obitelj joj namijenila kraj u garaži

“Gospođa je nakon smrti muža otišla u taj dom koji je oglasio davanje besplatnog smještaja u zamjenu za nekretninu. To je inače vrlo čest slučaj. Došla je tamo, u taj dvorišni objekt podijeljen na neke izbice koje se teško mogu nazvati domom. Ondje je bilo smješteno oko dvadesetak ljudi, korisnika. Obitelji je prethodno prepisala svoju kuću, ne znajući da će je oni u roku par mjeseci prodati. U domu je gospođa provela nekih dvije, tri godine. No objekt je radio ilegalno, što je inspekcija ustanovila i zatvorila ih. Sve druge korisnike je zbrinula rodbina. A gospođa se nije imala gdje vratiti. Njezini su je strpali u garažu u dvorištu i do smrti je tamo živjela.”

Predsjednica Sindikata umirovljenika priznaje kako ih je taj slučaj starice iz Sesveta dugoročno obilježio, i ljudski i profesionalno. 

“Pokušali samo kao Pravno savjetovalište maksimalno pomoći. Taj slučaj je nama isto na savjesti. Pisali smo pisma njezinoj obitelji, tražili ih da nam dozvole posjete koje su joj zabranili, potpuno su ju izolirali. Davali su joj hranu k’o psu. Bilo je tri puta dnevno, istina, ali ostavljali su obroke pred vratima u dvorištu. I… nismo jednostavno uspjeli da joj omoguće plaćanje doma, iako su sami lijepo zaradili na prodaji kuće u Dubravi. Tako da je, evo, nažalost, ostala do smrti zarobljena tamo u garaži”, s gorčinom se prisjeća Jasna A. Petrović.    

Javite se u savjetovalište PRIJE dogovaranja uzdržavanja

Član Pravnog savjetovališta SUH-a Ante Kuprešak, umirovljeni magistar prava, opetovano apelira na starije osobe da im se jave prije ikakvog potpisivanja ugovora o uzdržavanju. To mogu neposredno u Savjetovalištu, na Trgu Petra Krešimira IV u Zagrebu, putem e-maila ili telefona. Besplatna pravna pomoć već gotovo 16 godina uključuje i informacije o detaljima i posljedicama sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. 

“Što se samih ugovora tiče, ljudima uvijek savjetujemo da idu na oporuku kao drugu soluciju. Znači, oporuku mogu mijenjati u svako doba. Važeća je ona posljednja sačinjena. Primjerice, stranka ima više djece i bez obzira na zakonom predviđeni nasljedni red može sve ostaviti samo jednom koji ga može i želi uzdržavati, a ostale nasljednike isključiti iz oporuke. Ukoliko, pak, i to dijete ‘otkaže poslušnost’ da tako kažemo i prestane brinuti, oporuka se jednostavno može poništiti, poderati i slično pa sklopiti nova. S druge strane, spomenuti ugovori o uzdržavanju se jako teško raskidaju. A najteže je raskinuti ih s najbližima, djecom i unucima”, govori Kuprešak.

Objašnjava kako ugovore o uzdržavanju nije nemoguće raskinuti, ali je jako teško. Razlozi su brojni. Naime, i u ugovoru o doživotnom i onome o dosmrtnom uzdržavanju propisuju se jasne obaveze dviju strana – kako davatelja, tako i primatelja uzdržavanja. 

“Davatelj uglavnom uvijek nastoji dobiti imovinu što prije i pri tome upisati što manje obaveza prema primatelju uzdržavanja. Pa makar davatelji bili i rođena djeca. Pri tome uglavnom teže ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Razlika između njega i ugovora o doživotnom uzdržavanju je u tome što nakon sklapanja prvoga nekretnina odmah prelazi na davatelja uzdržavanja. Dakle, obveze ostaju, ali kad nekretnina tada mijenja vlasnika teško je raskinuti ugovor. Može se dogoditi da davatelj ne može ispuniti preuzete obveze, no želi da mu imovina ostane kako je upisano u gruntovnici”, pojašnjava član Pravnog savjetovališta Sindikata umirovljenika Hrvatske. 

Život je često nepredvidiv, pa se promijene okolnosti koje su bile prilikom prvotnog sklapanja ugovora. Primjerice, davatelj uzdržavanja ostane bez posla, odseli ili iz nekog drugog razloga više ne može ispunjavati preuzete obaveze.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju je nešto povoljniji, jer nekretnina prelazi na davatelja tek poslije smrti primatelja, podsjeća Kuprešak. Moguće ga je raskinuti, ali moraju biti čvrsti dokazi o razlozima raskida. U tom ugovoru također moraju biti navedeni osnovni elementi. Poput obavezna tri obroka dnevno, doplate doma ako to primatelj želi, osiguravanja toplog smještaja, plaćanja lijekova, prijevoza do liječnika itd. Ipak, činjenica da je to sve i upisano u ugovoru, ne mora biti jamstvo povoljnog sudskog ishoda u slučaju raskidanja, upozorava Kuprešak. 

“Često je teško dokazati je li starijoj osobi donio doručak, ručak i večeru. Davatelj uzdržavanja tvrdi ‘jesam, ali nisam stigao na vrijeme’, primatelj tvrdi da nije. I tu nastaju opći problemi. A najteže je raskinuti takav ugovor sa svojom djecom ili unučadi. Često popuste sami primatelji, ako su nakon tih problema davatelji nešto blaži s njima. Događa se da nakon nekog vremena opet nastanu isti problemi i to je često taj začarani krug.”   

Vrag je u detaljima, dobro provjerite s kime i što potpisujete

U Pravnom savjetovalištu SUH-a imaju dosta takvih slučajeva. Kuprešak izdvaja nedavnu obiteljsku zavrzlamu iz Hrvatskog Zagorja. Javio im se otac koji je zapao u probleme sa sinom s kojim je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju. U tom se slučaju potvrdila ona da primatelji trebaju biti na oprezu, dobro se informirati prije potpisivanja dokumenata i obratiti pažnju na sve detalje kako poslije ne bi zažalili. 

Davatelje uzdržavanja često nije briga kako će proći primatelji

‘Općenito, primatelji su često neuke osobe. Ne traže da se prethodno pročita taj ugovor, da se protumači što ih slijedi itd. To bi morao javni bilježnik objasniti. A najčešće sami primatelji uzdržavanja ne razmišljaju da bi nešto moglo poći po zlu i vjeruju davateljima. Tako je bilo i u tom nedavnom slučaju. Stranka je bila vidljivo neupućena. Sin je iz ocu nepoznatih razloga nakon nekoliko godina tražio da potpišu dodatni ugovor, o darovanju tih istih nekretnina, dakle kuće i zemlje, prenesu na njega. Problemi su nastali jer ga sin ne želi ili ne može uzdržavati. Uglavnom, ne kontaktiraju. Savjetovali smo mu da mora provjeriti je li izvršena zabilježba u gruntovnici za ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ukoliko je napisana, morao bi se isključiti taj darovni ugovor koji je naknadno potpisan.”

Spomenuti slučaj, kaže Kuprešak, najbolje pokazuje da se davatelji uzdržavanja žele što bolje osigurati, zanima ih što će i kada dobiti i to žele što prije, a često ih nije briga kako će na kraju proći starije osobe o kojima moraju brinuti. 

SUH šalje novi-stari prijedlog zakonskih izmjena

Sindikat umirovljenika je proteklih godina nekoliko puta bezuspješno predlagao ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i donormiranju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim, Ministarstvo pravosuđa davalo je negativno mišljenje pa je preslaba zakonska zaštita imovine umirovljenika i dalje gorući problem u Hrvatskoj. Iz tog razloga SUH će idući tjedan resornom ministarstvu opet poslati prijedlog za ukidanje odnosno doradu spomenute regulative. 

U suprotnome, za neke primatelje uzdržavanja poput jedne starice iz Dubrave na kraju bi moglo biti prekasno, upozorava Jasna A. Petrović.

“Baku je sin nagovorio da sklope ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zbog kredita. Čim je dignuo kredit i prebacio kuću na sebe, staricu je prebacio u šupu u dvorištu. Malo joj je izolirao drvene rešetke i tu ju je držao. Ona nas je uspjela nazvati pa smo mu zaprijetili. Tu smo uspjeli da ju već bolesnu s upalom pluća vrati u kuću. Ali starica nije dugo živjela nakon toga. Često to ostane neuspješno zato što su sudovi spori, riječ je o visokim iznosima novca i ljudi se oko tih ugovora često služe kriminalom”, upozorava Petrović apelirajući na hitne izmjene zakonske regulative. 

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.