Mozaik
Treba li se križati kod izlaska iz crkve?
Kada ulazimo u crkvu, moramo se sjetiti da na neki način izlazimo iz svakodnevnoga svijeta, da ulazimo u poseban, sakralni prostor, prostor u kojem osjećamo posebnu Božju prisutnost, stoji u odgovoru.
“Jedan mi je prijatelj rekao da je negdje čuo da ako se pričestimo na misi, na kraju pri izlasku iz crkve nema potrebe učiniti znak križa sa svetom vodom. Ima li kakvih odredaba koje to propisuju i što je Vaša preporuka?”
To je pitanje postavila jedna vjernica uredništvu katoličkog tjednika Glas Koncila. U nastavku pročitajte što što joj je odgovoreno, kao i cijelo obrazloženje zašto vjernici uopće na sebe stavljaju znak križa ili krsta.
“Možda Vaš prijatelj nije dobro čuo ili dobro zapamtio i možda je čuo da se nakon što primimo pričest – dakle, neposredno nakon primanja pričesti – ne trebamo ni poklecati niti se klanjati oltaru, niti se trebamo križati, nego se trebamo dostojanstveno vratiti na svoje mjesto i tamo se zahvalno pomoliti na daru euharistije koji smo primili. No to ne znači da nam je primanje pričesti »zamjena« za križanje pri izlasku iz crkve na kraju mise”, piše Glas.
“Na slično smo pitanje jednom odgovarali pa smo objasnili da znamenovanje i znak križem, kako piše naš liturgičar dr. Ivan Šaško, trebamo shvatiti kao poziv na početak pravoga života, našega uzdignuća prema punini slave i pobožanstvenjenja – bez obzira u kojoj se prigodi križamo (kad se probudimo, tijekom dana kada molimo, navečer prije nego što usnemo ili u drugim prigodama). Kada ulazimo u crkvu, moramo se sjetiti da na neki način izlazimo iz svakodnevnoga svijeta, da ulazimo u poseban, sakralni prostor, prostor u kojem osjećamo posebnu Božju prisutnost. Već nas taj ulazak mora podsjetiti na to tko smo i što smo. Ima li onda išta prirodnije nego da nas na to podsjeća znamen križa na našem tijelu koji činimo rukom umočenom u blagoslovljenu vodu? Tim se činom spominjemo i svoga krštenja (voda) te pripadnosti Kristu (znak križa), piše dr. Šaško, a isto to vrijedi i kod izlaska iz crkve, sa sviješću da je znamen križa najuočljiviji kao blagoslov ili posveta stvari i osoba kojim se one dovode u posebnu vezu s Bogom.”
“U svom smo ranijem odgovoru citirali i Berta Ghezzija koji je u svojoj knjizi ‘Znak križa: ponovno otkriće moći drevne molitve’ istaknuo da znak križa nije prazna gesta, nego je moćna molitva koja uključuje Duha Svetoga kao božanskoga odvjetnika i sredstvo našega uspješnoga kršćanskoga življenja te obvezuje tijelo i dušu, um i srce, Kristu. A poznati teolog Romano Guardini pak potiče: Neka obuzme cijelo tvoje biće – tijelo, dušu, um, volju, misli, osjećaje, djela – i označavajući križem, ojača i posveti sve u snazi Kristovoj, u ime trojedinoga Boga“, obrazlaže Glas Koncila.
