Mozaik
Zabrinuta vjernica: Dolazi biskup, trebam li mu poljubiti prsten?
Papa Franjo je izbjegao poljubac ruku vjernicima u marijanskom loretskom svetištu radi higijenskih razloga. On je pokazao obzirnost prema bolesnicima. Odluka o poljupcu ruke ovisi o situaciji i preporukama.
Protokoli unutar Crkve često su velika briga hrvatskih vjernika, a posebno ih uznemire različita tumačenja koja dobivaju od svećenih lica. Jedan takav slučaj je za katolički tjednik Glas Koncila iznijela zabrinuta vjernica.
“Poštovani! U lipnju će naš nadbiskup posjetiti našu župu i crkvu te ću imati priliku susresti se s njim. Zanima me trebam li mu poljubiti biskupski prsten. Pitala sam više ljudi, a dobila dvoznačne odgovore. Hvala što ćete mi pomoći i riješiti moju nedoumicu”, napisala je. U nastavku prenosimo kakav je odgovor dobila.
“Biskupski prsten uobičajeno se ljubi rimskomu biskupu kao poglavaru Katoličke Crkve, ali se ljubi i ostalim biskupima. Dr. Juraj Cenkić u svojem članku “Poraba crkvenog prstenja” piše pak da se za ljubljenje pontifikalnoga kardinalskoga i biskupskoga prstena “dobiva 50 dana oprosta”, ali nam dr. Ante Crnčević u tekstu “Prsten vjernosti i štap vodstva. O znakovima biskupske službe” (Živo vrelo, 1/2015) među ostalim tumači smisao ljubljenja prstena: ‘Biskup nosi prsten na prstenjaku desne ruke. Običaji izražavanja poštovanja prema biskupu i njegovoj službi stvorili su običaj da se biskupu ljubi prsten (premda se rabi riječ rukoljub), kako bi se i sama gesta očitovala kao čin zajedništva u Crkvi i priznanje pastirske službe u njoj, a ne prvotno kao iskazivanje časti osobi biskupa.’ U toj je rečenici sadržan i odgovor (da se prsten ljubi) i razlog zašto to vjernici čine (kao čin zajedništva i priznanje pastirske službe u Crkvi).”
“Kada je papa Franjo u posjetu Loretu 25. ožujka 2019. ‘odbio’ da mu (mnogi) vjernici poljube njegov papinski – ribarski – prsten, pokrenula su se i neka pitanja o ‘opravdanosti’ ili ‘neopravdanosti’ te geste, pa su neki domaći javni komentatori govorili da je kod ljubljenja biskupskoga ili papinskoga prstena riječ o običaju koji bi trebalo dokinuti.”
“No nije papa Franjo prvi koji je, da tako kažemo, »smanjio« neke izvanjske geste, o čemu piše i Aleteia.org, pojašnjavajući da je 30. studenoga 1952. i Pio XII. objavio motuproprij Valde solleciti jer je htio ‘smanjiti malo izvanjske čine’, taj put vezane uz kardinale.”
“No vratimo se papi Franji čiju je gestu protumačio tadašnji ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Alessandro Gisotti koji ga je izravno pitao zašto je to učinio, a Papin je odgovor bio jednostavan: higijena. To jest, velik je broj vjernika osobno pozdravljao Papu u marijanskom loretskom svetištu pa je Gisotti izjavio: ‘Kada su dugi redovi vjernika, Sveti Otac želi izbjeći rizik zaraze. Ne zbog sebe, nego zbog vjernika.’ Kada su manje skupine vjernika u pitanju ili pojedine osobe, Papi ljube prsten (ne ruku, kako se pogrješno govori), a papa Franjo u Loretu nije ništa promijenio. Dapače, pokazao je obzirnost jer se kasnije susreo s bolesnicima, među kojima su bila i djeca. Vjerujemo da ćete i Vi, iz prilike u kojoj se nađete kod posjeta nadbiskupa, sami donijeti najbolju odluku”, stoji u odgovoru Glasa Koncila.
