Crna pjegavost lista je najozbiljnija bolest ruža. Uzrokuje je gljivica Diplocarpon rosae, koja inficira lišće i znatno smanjuje vitalnost biljke. Crne mrlje pojavljuju se već na proljeće, a stanje može potrajati do kraja vegetacije. Dapače, u povoljnim uvjetima za razvoj bolesti, ruža već sredinom ljeta može ostati bez ijednog lista.
Gljivica D. rosae je genetski vrlo raznolika te se nove varijante brzo pojavljuju. To je pak noćna mora za vrtlare, a pogotovo oplemenjivače bilja koji se trude stvoriti nove sorte ruža, otporne na ovu bolest. Postignuta otpornost, zbog genetske prilagodbe gljivice – ne traje dugo.
Kako prepoznati bolest?
Simptomi se razlikuju odvisno o soju gljivice koja je napala biljku ruže, ali i o samom kultivira ruže i njegovoj sposobnosti odupiranja zarazi.
- Obično se ljubičasto ili crno područje pojavljuje na gornjoj površini lista, pri čemu su difuzne i zrakaste niti gljivice ponekad vidljive. Mrlje se brzo šire.
- Tkivo lišća može postati žuto oko mjesta infekcije (crne ili ljubičaste mrlje), a list često otpada, unatoč tome što njegovi nezaraženi dijelovi još uvijek zeleni.
- Ponekad se žuta područja na zaraženom listu ne pojave, ali ti listovi i dalje otpadaju.
- Ponekad mrlje ostaju relativno male i list ne otpada.
- Na mladim stabljikama također se mogu pojaviti male crne lezije.
Jako zaražene biljke mogu izgubiti gotovo sve listove, a njihova vitalnost je znatno smanjena. Simptomi su toliko ozbiljni i vidljivi da mnogi vrtlari odustaju od uzgajanja ruža. Kao i uvijek, prva linija obrane su dobre vrtlarske prakse, odabir otpornih sorti i higijena vrta, dok će pristup liječenju ruža ovisiti o vrtlarskom stilu i filozofiji.
Crna pjegavost lista ruža, Diplocarpon rosae (foto: Wikimedia)
Kako se bolest širi?
Gljiva na mjestima propadanja lista stvara spore koje se dalje šire vjetrom i vodom. Za razvoj bolesti potrebni su vlažni uvjeti. Gljivica provodi zimu na otpalom lišću, kao i u uspavanim infekcijama na mladim stabljikama i pupoljcima, proizvodeći spore u proljeće kako bi zarazila novo mlado lišće.
Kontrola bolesti bez kemije
Sakupljajte i uništite otpalo lišće u jesen ili ga pokrijte slojem malča. Ako je moguće, uklonite sve listove koji ostaju na biljci tijekom zimskih mjeseci. Zaražene dijelove biljke ne odlažite na kompostište. U proljeće, prije nego što lišće izbije, orežite i uklonite sve grane na kojima su vidljive lezije. To će odgoditi pojavu bolesti, no spore gljivice će najvjerojatnije donijeti vjetar iz drugih udaljenih vrtova, a uz pomoć rose ili kiše, one će proklijati na listu i zaraziti ga.
Popularni moderni kultivari hibridnih čajevki, floribunda, penjačica i vrsta ruža za uzgoj u loncima su prilično osjetljive na ovu bolest. Vrtlari mogu odgoditi borbu sadnjom novih kultivara otpornih na bolesti, no za nekoliko godina gljivica će se adaptirati i na tu otpornost. S druge strane, starije sorte nešto su otpornije na pojavu crne pjegavosti lista.
Liječenje crne pjegavosti ruža uz pomoć fungicida
Uspješnima su se pokazala sredstva na bazi tebukonazola, tebukonazola i trifloksistrobina te tritikonazola. Neki vrtlari koriste kombinaciju insekticida i fungicida kako bi se jednim prohodom riješili i štetnih insekata. Uglavnom se radi o kombinaciji tritikonazola i acetamiprida. Ako nemate problem sa štetnicima, nemojte koristiti kombinirana sredstva kako ne biste bespotrebno stvarali rezistentnost, ali i kako biste izbjegli ubijanje korisnih organizama u vrtu.
