Vijesti
Umirovljenici u BiH: Gladni smo mesa, kupujemo na grame!
Cijene hrane divljaju i Hrvatskoj i u susjednoj Bosni i Hercegovini. I kupovna moć umirovljenika je podjednaka. Plešu na rubu siromaštva, a ponekad i ispod njega.
Cijene svih životnih namirnica svakodnevno rastu, ali se od cijene mesa vrti u glavi. Svaki odlazak u mesnicu za građane je postao put u neizvjesnost, jer više ne znaju hoće li moći kupiti meso koje su planirali, a ni gramažu koja im je potrebna.
Teletina je za mnoge luksuz u susjednoj Bosni i Hercegovini. Za kilogram telećeg šnicla potrebno je izdvojiti 17,5 eura, za kilogram lopatice 15, dok kilogram telećeg mesa s kostima košta 12,5 eura. Istovremeno, za kilogram junetine bez kosti trenutno je potrebno izdvojiti 10,5 eura, a s kostima 7,5 eura. Razloga za zadovoljstvo nemaju ni ljubitelji mlade svinjetine, jer kilogram ove vrste mesa trenutno košta 11 eura, piše Srpskainfo.
Banjalučanka Marija K. kaže da je sve postalo nemoguće i da se živi sve teže. “Zaista, pitam se ima li itko u ovoj Republici Srpskoj da stane na kraj pojedincima koji i u ovom teškom vremenu dodatno profitiraju na stradanju građana. Kako je krenulo, mesa će na stolovima biti sve manje. Došlo je vrijeme da se meso, konkretno teletina, kupuje na grame. Ljudi, svinjetina je skoro 11 eura, piletina je odavno luksuz!”, kaže Marija.
Umirovljenica Rada K. pomalo u šali tvrdi da je davno izbacila meso iz prehrane. “Nema se, dijete moje. Mirovine su male. Dok kupim lijekove, platim režije, nemam ništa. Mogu samo gledati meso.”
“Ali moram biti cinična i reći da mi je lakše kad znam da ovi naši političari imaju dovoljno da mogu sebi kupiti. Mi sirotinja snaći ćemo se već nekako. Jadna je zemlja i jadan narod kad se vlast ne brine o njima. Kao dižu mirovine i plaće u milimetrima, a cijene skaču u kilometrima”, pomalo se šali ova umirovljenica.
Čedomir P. se pita što je radio više od 40 godina. “Imao sam 43 godine staža kad sam otišao u mirovinu, dobru plaću, a danas se osjećam kao bijednik. Supruga je bila zdravstvena radnica, ja sam inženjer strojarstva i ne možemo spojiti kraj s krajem.”
“Vidiš, kupio sam 400 grama mesa s kostima za neki gulaš koji ćemo baba i ja jesti dva dana. Lijekovi, režije, hrana, sve košta. Da nije djece koja nam pomažu, ne znam kako bismo živjeli. Meso je sada postalo luksuz i bit će samo na trpezama bogatih”, dodao je ogorčeni Čedomir.
Objašnjenje je dao zaposlenik jednog od lanaca poznatih mesnica, ali pod uvjetom da mu se ne objavi ime kako ne bi dobio otkaz. “Ponuda domaće stoke je sve manja, a potražnja velika. Zato cijene svakodnevno rastu. Nama je uvoz uništio domaću proizvodnju. Mnogi su digli ruke i zatvorili farme. Ljudi koji drže stoku na selu odbijaju prodavati domaću telad i junad, kažu da im se to ne isplati pa ih imaju samo za vlastite potrebe. Nije dobro i bit će još gore”, kaže ovaj mesar za Srpskainfo.
