Krajem proljeća hrvatski vrtlari počinju se žaliti na stjenice koje, uglavnom, nazivaju smrdljivim martinima ili smrdibubama. Najezda krene u vrtovima da bi se s prvim hladnim danima jeseni iz vrta preselila u domove. No zapravo se radi o dvije odvojene vrste iz porodice stjenica: smrdljivom martinu (Raphigaster nebulosa) i smrdljivoj greti (Dolycoris baccarum). I greta i martin su po svojim životnim ciklusima vrlo slični, no međusobno se ne miješaju.
Smrdljivi martini ime su dobili po prirodnom obrambenom mehanizmu. Ovi insekti ispuštaju neugodan miris kada se nađu ugroženi. A to, uglavnom, otjera predatora koji se nadao osladiti omraženim bubama. Suzbijanje smrdljivih martina je teško, budući da se nastanjuju u području s bogatom vegetacijom a vole i neodržavane tople zatvorene prostore koje će iskoristiti kao zimsku rezidenciju. Ipak, neke stvari možemo poduzeti kako bismo im brojnost sveli na izdrživu mjeru.
Nakon što temperature porastu u proljeće, počinju se buditi iz zimskog sna. Ženke s vremenom počnu polagati jaja na svim biljkama koje su im dostupne. I ličinke i odrasli oblici smrdljivih martina hrane se biljnim sokovima pa napadaju i povrće poput rajčica, paprika, kukuruza, graha i drugih kultura.
Oštećenja od njihovog uboda izgledaju kao ubodi igle okruženi žutom ili zelenom bojom. Osim što nagrđuju biljke i plodove, ovakva oštećenja su “otvorena vrata” bakterijama i gljivicama koje mogu prouzročiti totalnu štetu. Iako nekoliko martina u vrtu možda neće uzrokovati propast, najezda može u vrlo kratkom vremenu uništiti cijeli urod.
Što možete učiniti?
Držite vrt i okolna područja čistima. Uredite zakorovljene površine koje martini koriste kao zaklon. Uklonite mjesta u kojima se rado borave poput hrpa starih dasaka, trupaca i sličnoga.
Koristite prirodne repelente u vrtu. Budući da polažu jaja na povrtnim biljkama, možete isprobati prskanje kaolinskom glinom. To bi trebalo onemogućiti lijepljenje jajašaca na samu biljku, a i nerado se hrane na biljkama koje su prekrivene tankim slojem prašine ili mulja.
Prednost ovakve metode je neškodljivost za ljude, a mana joj je što će dijelom spriječiti “zaprljano” lišće u obavljanju fotosinteze. Također, svaka obilnija kiša isprat će kaolin s biljke pa cijeli postupak valja ponoviti iznova. Hrvatski vrtlari često koriste i pepeo za ove potrebe kao i puderasto mljeveni kamen.
Neki vrtlari tvrde da su otjerali smrdljive martine s gredica sadeći lavandu, timijan i mentu između redova povrća. Tajna je, kažu, u hlapljivim uljima koje te biljke otpuštaju, a koja nisu po volji smrdibubama. Zato pri svakom prolasku vrtom prođu rukom preko tih mirisnih biljki kako bi njihovi listovi u zrak otpustili što više eteričnog ulja.
Naselite vrt saveznicima. Neprijatelj vašeg neprijatelja je vaš prijatelj. Da biste se prirodno riješili smrdljivih martina, pokušajte među povrćem posaditi suncokrete i nevene. Te cvjetnice privlače insekte koji se hrane martinovim jajašcima. Pažljivo koristite insekticide, jer oni ubijaju osice koje parazitiraju na smrdljivim martinima, a pomažu kontrolirati i populacije kupusara, lisnih ušiju i gusjenica rajčice. Te osice možete privući u vrt sadnjom kopra, korijandra i komorača, tvrde ljubitelji prirodnih metoda.
Ako možete nabaviti feromonske zamke, nabavite ih. Feromoni su hlapeće tvari pomoću kojih ovi insekti komuniciraju i ključni su za parenje i razmnožavanje. Jednom kada uđu u zamku, ne mogu izaći i na kraju umiru. Postavite zamke u krošnje drveća i grmlja blizu kuće ili vrta u rano proljeće. Također, možete objesiti zamke na kolce svakih 20 do 30 metara oko vrta.
Ako ništa od nabrojanoga ne pomogne, vrijeme je da izvučete tešku artiljeriju – pesticide. Iako će se mnogi na sam spomen pesticida narogušiti, za tim nema potrebe. Na tržištu postoje i organski insekticidi koji neće u potpunosti riješiti problem, ali ga mogu svesti na prihvatljivu mjeru.
Većina njih djeluje na način da mehanički zatvore otvore za disanje na hitinskom oklopu kukaca. U ovoj skupini su primjerice neemovo ulje i obična sapunica. Želite li ih potrovati, koristite sredstva na bazi prirodnog ili sintetičkog buhača (piretrina). Neki vrtlari kunu se djelotvornost namakanja duhana u vodi u koju se prije prskanja doda detergent. Naime, brojni industrijski pesticidi spadaju u takozvane nikotinoide. Drugi se pak zaklinju u čaj od češnjaka.
Mogu li smrdljivi martini ozlijediti ljude?
Ne, iako pripadaju porodici stjenica, evoluirali su u smjeru sisanja biljnih sokova. Usprkos anegdotalnim pričama, entomolozi kažu da smrdljivi martini jednostavno nemaju rilo kojim bi mogli probosti ljudsku i životinjsku kožu, a ni žalac. (r)
