Keti: ‘Radila sam 43 godine, a mirovina mi je niža od tuđe s 30 godina. Kako to?’

Mnogi umirovljenici ne znaju kako se mirovina računa i na koji način njezin iznos odražava godine rada, visinu plaće i uplate u mirovinsko osiguranje. Zbog toga se često uspoređuje samo staž, dok se zanemaruje drugi jednako važan dio izračuna: plaća, odnosno osnovica na temelju koje su se tijekom radnog vijeka plaćali doprinosi.

“Zašto neki ljudi koji su radili 43 godine kontinuiranog rada imaju manje mirovine od onih do 30 godina staža? Po kojoj to formuli se obračunavaju mirovine?”, pita čitateljica Keti, rezignirana činjenicom da netko s kraćim radnim stažem može imati veću mirovinu od nje.

Takvo pitanje često obično postavljaju umirovljenici s dugim radnim vijekom, ali koji su ga odradili na minimalno plaćenim poslovima. Uglavnom kažu: tko je radio dulje, trebao bi imati veću mirovinu.

Osobni bodovi su važni

Prema općoj formuli, mirovina se računa tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine. Za starosnu mirovinu mirovinski faktor u pravilu iznosi 1,0, a aktualna vrijednost mirovine od 1. siječnja 2026. iznosi 14,84 eura. Na mirovine ostvarene nakon 1. siječnja 2010. uračunava se i dodatak od 27 posto.

Prvi korak su vrijednosni bodovi. Za svaku godinu rada gleda se odnos plaće osiguranika prema prosječnoj plaći u državi. Ako je netko u određenoj godini imao bruto plaću jednaku prosječnoj bruto plaći, za tu godinu ostvaruje približno 1,00 vrijednosni bod. Ako je imao 70 posto prosječne bruto plaće, ostvaruje približno 0,70 bodova. Ako je imao 130 posto prosječne bruto plaće, ostvaruje približno 1,30 bodova.

Ti se godišnji vrijednosni bodovi zatim svode na prosječni vrijednosni bod, a on se množi s ukupnim mirovinskim stažem. Tako nastaju osobni bodovi. U pojednostavljenom primjeru, ako je osoba kroz cijeli radni vijek bila na 70 posto prosječne plaće, njezin prosječni vrijednosni bod je 0,70. Ako ima 43 godine staža, računica je 43 puta 0,70, što daje 30,1 osobni bod.

Za bolju orijentaciju, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2026. iznosila je 2.183 eura. Sedamdeset posto takve bruto plaće je oko 1.528 eura, dok je 130 posto oko 2.838 eura. U stvarnom mirovinskom izračunu gledaju se godišnje plaće i godišnji prosjeci, ali ovaj primjer pokazuje osnovni omjer: nije isto godinama raditi za plaću ispod prosjeka i za plaću iznad prosjeka.

Mirovine u praksi

Uzmimo pojednostavljeni primjer dviju umirovljenica koje su obje otišle u starosnu mirovinu s propisane 64 godine. Slavica ima 43 godine staža i plaću koja je tijekom radnog vijeka iznosila oko 70 posto prosječne bruto plaće. Jadranka ima 30 godina staža i plaću od oko 130 posto prosječne bruto plaće.

Kod Slavice računica po osobnim bodovima izgleda ovako: 43 godine puta 0,70 daje 30,1 osobni bod. Kada se 30,1 bod pomnoži s aktualnom vrijednošću mirovine od 14,84 eura, dobiva se 446,68 eura. Uz dodatak od 27 posto, takva bi mirovina u ovom pojednostavljenom primjeru iznosila oko 567 eura.

No budući da je to manje od zakonom propisane najniže mirovine za 43 godine staža, Slavica bi imala pravo na najnižu mirovinu koja se solidarno nadograđuje na teret drugih umirovljenika i radnika. Prema vrijednosti od 15,73 eura za godinu staža, najniža mirovina za 43 godine staža iznosila bi oko 676 eura. Tako izračunatih najnižih mirovina je čak 331.000!

Kod Jadranke računica je drukčija: 30 godina puta 1,30 daje 39 osobnih bodova. Kada se 39 bodova pomnoži s aktualnom vrijednošću mirovine od 14,84 eura, dobiva se 578,76 eura. Uz dodatak od 27 posto, takva bi mirovina iznosila oko 735 eura.

Budući da je redovni izračun veći od izračuna najniže mirovine za njen staž, mirovina joj se ne dograđuje solidarnim institutom najniže mirovine, nego je prima na temelju svojih uplata, ostvarenih osobnih bodova i godina rada.

To je pravedna razlika

U odnosu na Slavicu, koja s 43 godine staža zbog nižih plaća ulazi u najnižu mirovinu, Jadranka je tijekom radnog vijeka mirovinskom sustavu dodala veću vrijednost kroz veću osnovicu i veće doprinose. Zato osoba s duljim stažem, ali nižim plaćama, može imati manju mirovinu od osobe koja je radila kraće, ali je tijekom radnog vijeka imala znatno veće plaće i veće uplate u mirovinski sustav.