Mirovina
Kanađani sve dulje rade: U mirovinu prosječno odlaze tek nakon 65. godine
Kanađani u mirovinu prosječno dlaze sa 65,4 godine. Neki rade dulje prema vlastitom izboru, a druge na to prisiljavaju nedovoljni prihodi.
Kanadski radnici odlaze u mirovinu sve kasnije, a prosječna dob umirovljenja vratila se na razinu kakva nije zabilježena desetljećima. U 2025. godini iznosila je 65,4 godine, odnosno 66,2 godine za muškarce i 64,5 godina za žene.
Podaci su to iz analize Petera Hicksa i Johna Stapletona koju je objavio neovisni kanadski think tank C.D. Howe Institute. Hicks je savjetnik za javne politike i bivši pomoćnik zamjenika ministra u kanadskom Ministarstvu razvoja. Stapleton je stručni suradnik za socijalnu politiku, starenje i dobrobit pri kanadskom Nacionalnom institutu za starenje te vodi konzultantsku tvrtku Open Policy.
Autori navode da podaci kanadskog statističkog ureda pokazuju velik preokret: prosječna dob umirovljenja od kraja sedamdesetih do 2000. pala je s približno 65 na 61 godinu, nakon čega je ponovno počela rasti.
Jedan od glavnih razloga jest veća zaposlenost žena. Današnje generacije starijih žena imaju dulji radni staž i veća mirovinska prava, a odluku o umirovljenju sve češće usklađuju sa supružnicima.
Na tržištu rada istodobno nedostaje mlađih radnika zbog starenja stanovništva, niže stope nataliteta i nedavnog smanjenja useljavanja. Poslodavci zato iskusnim starijim radnicima sve češće popunjavaju radna mjesta za koja ne mogu pronaći dovoljno ljudi.
Promijenila se i struktura kanadskog gospodarstva. Sve je više uslužnih, stručnih i poslova utemeljenih na stručnosti, na kojima iskustvo može biti prednost, a fizičko opterećenje uglavnom je manje nego u industrijskim zanimanjima koja su nekada prevladavala.
Na dulji rad utječu i dulji životni vijek te bolje zdravlje. Mnogi Kanađani koji navrše 65 godina mogu očekivati još 20 ili 30 godina života pa se umirovljenje sve češće pretvara u postupni izlazak s tržišta rada, uz nepuno radno vrijeme, savjetovanje, samozapošljavanje ili kombiniranje rada i mirovine.
Hicks i Stapleton zato predlažu preispitivanje kanadskog mirovinskog sustava oblikovanog u vrijeme kada je mirovina trajala kraće, rad nakon 65. godine bio rijedak, a radničke mirovine dostupnije i izdašnije. Upozoravaju da neki Kanađani rade dulje prema vlastitom izboru, dok druge na to prisiljavaju nedovoljni prihodi, iako pravila zajamčenog dodatka na dohodak upravo siromašnijim umirovljenicima mogu financijski stimulirati kraći rad.
