Prijedlozi o cijenama domova: Pola mirovine, a ostatak neka plati država

Mogućnost novog poskupljenja domova za starije u Splitu otvorila je raspravu o tome koliko bi korisnici uopće trebali plaćati smještaj i skrb. Naime, dio komentatora na društvenim mrežama smatra da bi cijenu trebalo ograničiti na polovicu mirovine, a drugi dio upozorava da ni 700 eura ne može pokriti stvarne troškove cjelodnevne skrbi.

Nakon upozorenja Hrvatske stranke umirovljenika da bi smještaj u splitskim domovima mogao poskupjeti 30 posto, Splitsko-dalmatinska županija takvu je mogućnost demantirala. Ipak, nije posve isključila promjenu cijena do kraja godine.

Gornja granica 500 eura

U neformalnoj javnoj raspravi građani najčešće ponavljaju da smještaj u domu korisniku ne bi smio uzeti više od polovice mirovine. „Da sam ja netko, smještaj, hrana i medicinska skrb u domu trebali bi iznositi 50 posto mirovine. Oni s većom mirovinom plaćali bi više. Ostatak bi trebala namiriti država“, napisala je Rea Šolta.

Slično razmišlja i Sandra Lepen Vugrinović, koja kaže da je „realna cijena 50 posto mirovine umirovljenika“, dok Željko Anušić smatra da bi gornja granica trebala biti 500 eura. Bosiljka Zlojutro predlaže da cijena ne bude viša od najniže mirovine osobe koja je odradila najmanje 35 godina staža.

Ako mogu zatvorenici…

Više čitatelja usporedilo je položaj korisnika domova sa zatvorenicima kojima država osigurava smještaj, hranu i zdravstvenu zaštitu. „Ako zatvorenici mogu živjeti na teret države, odnosno poreznih obveznika, onda bi i umirovljenici trebali imati besplatan smještaj u domu, barem oni koji imaju male mirovine ili ih uopće nemaju“, napisao je Željko.

Kaže da ne želi jednoga dana biti na teret djeci, ali strahuje što će se dogoditi ako se više ne bude mogao brinuti o sebi. „Što ako padnem u krevet pa me bude trebalo hraniti i mijenjati mi pelene… Strašno, strah me i pomisliti na to“, napisao je.

Skrb ima svoju cijenu

Neki komentatori, posebice oni koji pružaju usluge skrbi o starijima, upozoravaju da smještaj u domu ne znači samo krevet i hranu. Ivana Vitković tako nabraja kuhanje, hranjenje, presvlačenje, pranje rublja, čišćenje, kupanje, podizanje u kolica, nabavu lijekova i brigu o zdravstvenom stanju. Smatra da bi država trebala sufinancirati domove po uzoru na dječje vrtiće, neovisno o tome jesu li javni ili privatni.

Na stvarne troškove upozoravaju i u komentaru obrta Bolfy, navodeći da kvalitetna skrb zahtijeva dovoljan broj zaposlenih, stručan kadar, prehranu, higijenu, sigurnost i aktivnosti. Budući da su mnogim obiteljima takvi iznosi nedostižni, rješenje vide u državnim subvencijama i razvoju dnevnih boravaka koji starijim ljudima omogućuju da dulje ostanu u vlastitom domu.

U Zagrebu je dostupno

Iris Dejanović upozorava da se u javnim domovima na riječkom području na mjesto čeka godinama, dok privatni smještaj, prema njezinu iskustvu, stoji od 1.200 do 2.000 eura mjesečno. „Zbilja se ni starost kod nas ne može provesti dostojanstveno“, napisala je.

Posve drukčiji primjer navodi Nataša Marčec. Dvokrevetna soba u zagrebačkim gradskim domovima, tvrdi, stoji 380 eura. „Zanima me što na to imaju reći dežurni kritičari zagrebačke uprave“, napisala je.