Vječne kemikalije, vječni račun: Nakon zagađenja PFAS-om nema povratka na staro

Nakon izbijanja afere s ilegalnim odlaganjem toksičnog otpada u Gospiću, PFAS spojevi pronađeni su u podzemnoj vodi nizvodno od odlagališta na kojem se nalazi oko 37.000 tona elektroničkog, medicinskog i drugog industrijskog otpada.

Zdravstvene vlasti poručuju da je javna vodoopskrba zasad sigurna, ali europska iskustva pokazuju da se problem ne završava odvozom otpada. Naime, PFAS skupina spojeva naziva se još i vječnim kemikalijama pa je za očekivati i da će sanacija štete, baš kao i račun za nju, trajati “vječno.”

Ovo nije prvi takav incident

Na dugotrajnost, ali i astronomske cijene sanacija, ukazuju slične ekološke katastrofe koje su pogodile Njemačku, Belgiju, Italiju i Švedsku. Sve te države su zatvarale bunare, gradile nove vodovode, trajno filtrirale vodu, kontrolirale hranu i ograničavale poljoprivredu. I time nisu riješile temeljni problem jer tlo je i dalje ostalo zatvrovano.

Potpuna sanacija tla i vodonosnika uglavnom nije provedena jer za uklanjanje PFAS-a s velikih površina još nema razmjerno jeftinog i djelotvornog postupka.

Otrovni kompost u Njemačkoj

Najbliža usporedba s Gospićem je njemački Rastatt, gdje je između 2006. i 2008. otpadni mulj iz papirne industrije pomiješan s kompostom i razvezen poljoprivrednicima koji su ga rasipali po njivama kao gnojivo.

Kontaminirano je 1.105 hektara tla, dok najnovija procjena govori o oko 490 milijuna prostornih metara onečišćene podzemne vode na površini od 127 četvornih kilometara. To je više nego dvostruko veće područje od onoga koje su pokazivali raniji izračuni. PFAS spojevi pronađeni u vodi za navodnjavanje, tlu i usjevima, a to je na koljena bacilo lokalnu poljoprivredu.

Usjevi se analiziraju prije berbe

Njemačke vlasti nisu potpuno zabranile poljoprivredu na cijelom području, nego su uvele sustav upravljanja proizvodnjom i trajni monitoring.

S obzirom da ne usvajaju sve biljke jednako kemikalije iz tla, ratarstvo, voćarstvo i povrćarstvo moralo se prilagoditi. Tako se danas na pojedinim parcelama uzgajaju kulture koje slabije preuzimaju PFAS, a proizvodi se analiziraju prije berbe.

Poseban problem je navodnjavanje jer se kontaminirana podzemna voda ne smije koristiti. Najopterećenija zemljišta isključena su iz proizvodnje. Grad Baden-Baden priznaje da potpuna sanacija tla i podzemnih voda trenutačno nije izvediva prihvatljivim sredstvima te da će regija s posljedicama živjeti dugoročno.

Filtriranje vode je golemi trajni trošak

Kontaminirani bunari su zatvarani, izgrađeni su novi duboki izvori, a vodovodi u Rastattu dobili su filtre s aktivnim ugljenom koji se moraju redovito mijenjati.

Prema podacima iz 2025. godine, zaštita vodoopskrbe stajala je najmanje 21 milijun eura, dok su godišnji troškovi rada porasli za oko 500.000 eura. Šire procjene, koje uključuju dodatne zahvate, prelaze 24 milijuna eura, ali ni one ne obuhvaćaju potpuno čišćenje zagađenog tla i vodonosnika.

U Belgiji zabrana konzumacije jaja

Još skuplji slučaj otkriven je oko tvornice 3M u belgijskom Zwijndrechtu. PFAS se ondje proizvodio od 1976. do 2002. godine, a emisije su desetljećima onečišćivale okolno tlo, zrak i podzemne vode.

Stanovnicima u najugroženijem krugu i dalje se preporučuje da ne jedu jaja vlastitih kokoši ni meso životinja iz domaćeg uzgoja, da ograniče konzumaciju povrća iz vrta, ne koriste bunarsku vodu za piće i kuhanje te da ne rade kompost od vrtnog otpada.

Djeca ne bi trebala boraviti na nepokrivenom tlu. U najzagađenijoj stambenoj zoni predviđeno je uklanjanje do 70 centimetara zemlje iz vrtova i njezina zamjena čistim tlom, ali potpuna sanacija još nije provedena.

Uz uklanjanje kontaminiranog tla, u Zwijndrechtu se provodi filtiranje vode te se gradi hidraulička barijera koja bi trebala spriječiti njezino daljnje širenje. Tvrtka 3M obvezala se izdvojiti 571 milijun eura, od čega je oko 250 milijuna namijenjeno sanaciji tla.

Le Monde je, pozivajući se na informacije prikupljene tijekom istrage, objavio da bi čišćenje tla oko tvornice moglo stajati i do tri milijarde eura.

Veneto štiti 350.000 stanovnika

U talijanskom Venetu PFAS je desetljećima ispuštala tvornica Miteni u Trissinu, onečistivši podzemne i pitke vode na području Vicenze, Verone i Padove s oko 350.000 stanovnika. Privatni bunari zatvarani su, a voda s povišenim vrijednostima nije se smjela koristiti za navodnjavanje ni napajanje stoke.

I tamo je uveden trajni monitoring. Provode se kontrole mesa, mlijeka, jaja, ribe i biljnih proizvoda, dok su farme morale prijeći na nekontaminirani vodovod, premjestiti bunare ili postaviti filtre.

Prema podacima objavljenima u svibnju ove godine, tri vodovodne tvrtke u Venetu u zaštitu vode od PFAS-a uložile su više od 92 milijuna eura. Acque del Chiampo navodi ulaganja veća od 37 milijuna eura, acquevenete više od 35 milijuna, a Viacqua više od 20 milijuna eura.

Novac je potrošen na povezivanje vodovodnih sustava, prilagodbu postrojenja za pročišćavanje i trajni monitoring. U taj iznos nisu uključeni zdravstveni pregledi stanovništva, kontrola hrane ni sanacija područja nekadašnje tvornice Miteni.

Voda je zamijenjena, otrov je ostao

U švedskom Kallingeu izvor PFAS-a bila je vatrogasna pjena desetljećima korištena u vojnoj zračnoj bazi. Kada su 2013. godine otkrivene ekstremne vrijednosti, lokalni vodovod je zatvoren, a stanovništvo priključeno na novi nezagađen izvor, što je koštalo oko 3,5 milijuna eura.

Stanovnicima su ipak izmjerene trajno visoke koncentracije PFAS-a u organizmu pa je švedski Vrhovni sud presudio da takvo onečišćenje predstavlja tjelesnu ozljedu.