Ljiljana (69): ‘Još lani sam sama platila toplice, a preko HZZO-a još čekam’

Umirovljenica Ljiljana Lipovac (69), pjesnikinja koja nosi titulu Najbolje bake Hrvatske već godinama, poput brojnih pacijenata, pokušava preskočiti prepreke koje joj je postavio hrvatski zdravstveni sustav.

Iza nje je 11 operacija, devet punkcija i 20 narkoza, još čeka rješenje o inkluzivnom dodatku, a na rehabilitaciju u toplicama nakon ugradnje totalne endoproteze kuka, koju je imala u lipnju 2025., preko zdravstvenog osiguranja mora čekati do veljače 2027. godine.

„Nakon operacije kuka u bolnici su mi pokazali vježbe pa sam rehabilitaciju kod kuće započela sama. Ili to ili zalegnete. Tek dva i pol mjeseca kasnije dobila sam tri ciklusa po deset fizikalnih terapija, a fizijatar mi je dolazio u kućne posjete. Nakon toga trebala mi je rehabilitacija u toplicama, ali sam vrlo brzo shvatila da preko zdravstvenog osiguranja neću tako brzo dobiti termin. Platila sam ih sama, samo da ne izgubim dragocjeno vrijeme za oporavak“, otkriva nam naša sugovornica.

Jesu li štake dokaz da nekome treba rehabilitacija?

Uspjela je skupiti novac i ponovno prohodati, no upravo je to, kaže, dovelo do paradoksalne situacije u kojoj je za daljnje liječenje preko zdravstvenog na komisiji morala gotovo dokazivati da joj je potrebna daljnja rehabilitacija.

„Nije za zanemariti činjenicu da su me čak i zdravstveni djelatnici upozoravali neka na komisiju ne idem našminkana i nikako bez štaka. Možda se nisam trebala ni privatno liječiti i ostati na štakama? Moram li sada pokazivati da ne mogu hodati kako bih dokazala da mi s mojim dijagnozama trebaju toplice?“, rekla je.

Kažu da ima prioritet, ali do toplica ne može

Tvrdi kako je i sama na komisiji stekla dojam da su štake bile važnije od njezine medicinske dokumentacije. „Istina je, prvo su pogledali u štake pa mene pa tek onda dokumente s dijagnozama. Koliko vidim, komisije režu zdravstvenu njegu u toplicama. Budući da sam prije već operirala i kralježnicu, neurokirurzi, neurolozi i fizijatri stalno na nalazima pišu preporuku za toplice, i to obavezno dva puta godišnje“, kaže Lipovac.

„Rečeno mi je i da i vojni i svi ostali invalidi s iskaznicom imaju prioritet pri odobravanju liječenja u toplicama. No iz vlastitog primjera mogu zaključiti da su to laži i da se do toplica ne može“, kaže gospođa Lipovac.

Ni kad se termin konačno dobije, a ona će ga čekati godinu i osam mjeseci, problemi ne prestaju. „Dobila sam dva tjedna, a komisija mi je odobrila i produžetak od još jednog tjedna. No za taj treći tjedan moja je soba već bila popunjena pa su mi ponudili smještaj u drugom dijelu, koji bih morala platiti, dok bi mi terapije i dalje bile besplatne. Naravno da si punu cijenu sobe mi s malim mirovinama ne možemo priuštiti. Morala sam odbiti“, opisuje.

Nakon kuka još tri operacije

Nevolja nikad ne dolazi sama: dugotrajno korištenje štaka ovoj je umirovljenici donijelo i novi zdravstveni problem. Sada ima tegobe s karpalnim tunelom zbog čega je u siječnju, deset dana prije odlaska u toplice, čeka nova operacija. Riječ je o zahvatu kojim se oslobađa pritisak na živac u području zapešća i nada se da će do toplica osposobiti desnu ruku da može samostalno funkcionirati.

„Od stresa koji prolazim pojavile su mi se i druge tegobe. Dobila sam herniju na spoju jednjaka i želuca koja je u godinu dana jako narasla, ali ne operira se dok pacijenta ne boli. A kad sve to prođe, morat ću operirati i mrenu“, otkrila je.

A osim zdravstvenih problema i čekanja na rehabilitaciju, godinama se susreće i s administrativnim preprekama pri ostvarivanju prava. Od 1999. godine, kaže, nalazi se u registru invalida i stopostotni je invalid pete kategorije.

Inkluzivni dodatak i administrativne prepreke

„Nakon svih operacija i dijagnoza, prije otprilike godinu i pol, predala sam zahtjev za inkluzivni dodatak. Kako odgovor nije stizao, otišla sam provjeriti što se događa s mojim predmetom i doznala da zahtjev nije prihvaćen zbog problema s potpisom na Barthelovom indeksu koji pokazuje stupanj samostalnosti. Objasnili su mi da je potpisan prvostupnik fizijatar, a ne liječnik fizijatar kao što nalaže novi zakon“, kaže Lipovac.

„Previdjeli su da je malo sa strane, ali otisnut bljeđim slovima, bio i potpis i pečat liječnika fizijatra. Rekli su mi da imam 15 dana za žalbu, a bio je srpanj i liječnici su bili na godišnjem. Morala sam prikupiti nove nalaze kirurga, neurologa i fizijatra, kao i dokumentaciju vezanu uz karpalni tunel. Kako je isticao rok, sama sam platila novi Barthelov i elektroneuromiografiju. Kada su se moji liječnici vratili s godišnjeg i potpisali sve, rok za žalbu je tik bio istekao, no to nitko nije uvažio i sve je opet palo u vodu“, otkriva nam.

Godinu i pol čekanja, pa sve ispočetka

U pravnoj su joj službi objasnili da joj preostaje ili podnijeti novu žalbu, na čije bi rješavanje mjesecima čekala, a koja bi zbog isteka roka od 15 dana vjerojatno bila odbijena, ili ponovno predati svu dokumentaciju.

„Na kraju sam ponovno predala sve nalaze i kopije, od 11 operacija, devet punkcija i 20 narkoza, te Barthelov indeks. Liječnici se ne mogu načuditi kako do danas s ovim dijagnozama nisam dobila inkluzivni“, ukazuje Lipovac na nepravdu.

„Kao da čekaju da umremo, da nam daju što manje. No zna se da nekima daju i ono što ne bi trebali, dok nekima oduzmu i ono što su imali. Primjerice, ženama oboljelima od raka dojke nakon pet godina oduzimaju inkluzivni dodatak jer se nakon toga smatraju zdravima, iako znam pacijenticu kojoj se rak vratio nakon devet godina, a nema pravo na inkluzivni dok se liječi, barem ne u roku odmah. Smatram to sramotnim“, zaključuje Lipovac.