Sestre imaju 99 i 101 godinu: ‘Ne odričemo se mesa, sira ni vina’

Giovanna Marras ima 101 godinu, a njezina sestra Mariangela 99. Sestre iz sardinijskog sela Bolotana gotovo cijeli život bile su nerazdvojne. U mladosti je Giovanna bila odlična učenica, a s 18 godina preselila se u Cagliari, glavni grad Sardinije, gdje se školovala za krojačicu. Sestre su kasnije zajedno vodile uspješan krojački posao, a nakon umirovljenja putovale svijetom.

Nikada se nisu udale i obje su odlučile živjeti po svome. „Jednom je netko došao i od roditelja zatražio moju ruku. Rekla sam im da mu poruče da ode. Žena bi barem trebala znati tko joj je budući muž”, ispričala je Giovanna za The Guardian. Mariangela je dodala: „Nisam se htjela udati. Idem svojim putem, ne treba mi ničija potpora.”

Selo dugovječnih žena

Njihove životne priče dio su istraživanja neobične dugovječnosti u Bolotani, selu s 2266 stanovnika koje bi moglo postati šesta svjetska „plava zona”, odnosno područje s neuobičajeno velikim brojem stogodišnjaka. Drugi dio Sardinije bio je dom prve takve zone, otkrivene prije više od 25 godina.

Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Aging pokazalo je da 13,8 posto žena iz Bolotane koje dožive 70 godina živi i do stote. Selo je tako drugo u svijetu po dugovječnosti žena, odmah iza Hong Konga. Otkriće je rezultat pretraživanja demografskih arhiva, uključujući podatke o ljudima rođenima u selu koji su se odselili u inozemstvo. Zapisi su pokazali da je 38 osoba rođenih između 1900. i 1925. doživjelo više od 100 godina, što je stopa dugovječnosti 57 posto viša od talijanskog prosjeka.

Zašto žene u Bolotani žive dulje?

U Bolotani trenutačno živi šest stogodišnjakinja. Najstarije su Tonia Giglio i Maddalena Falchi, obje u dobi od 102 godine. Očekuje se da će do kraja godine još dvije stanovnice navršiti 100 godina, a tijekom 2027. još dvije, među njima i Mariangela. Posljednji muškarac iz sela koji je doživio stotu, Giovanni Madau, preminuo je u srpnju, nekoliko mjeseci prije 102. rođendana.

Iako je poznato da žene u prosjeku žive dulje od muškaraca zbog bioloških čimbenika, znanstvenici sada proučavaju obiteljska stabla stanovnica Bolotane kako bi pronašli moguće genetske razloge njihove dugovječnosti. Istražuju i prehranu, tjelesnu aktivnost te društvene veze.

Samostalne su i ne odriču se mesa, sira ni vina

Jedna od upečatljivih osobina ovih žena jest samostalnost. Sestre Marras i dalje same kuhaju i jedu raznoliku, jednostavnu hranu, ali se ne odriču mesa, sira ni vina. Mariangela sama odlazi u kupnju, što uključuje hodanje niz strmu ulicu i povratak kući.

Filomena Scarpa, bivša profesorica koja je u siječnju proslavila stoti rođendan, u svojim je devedesetima počela učiti njemački. Strastveno je čitala, no problemi s lijevim okom sada joj to otežavaju. „Žalosti me što više ne mogu čitati tako redovito kao prije. Ipak, ne želim sjediti prekriženih ruku pa dvaput tjedno odlazim osobnom treneru, zato što ne mogu cijeli dan samo sjediti”, objasnila je.

Scarpa je prijateljica iz djetinjstva Maddalene Falchi, koja danas živi s kćeri u Oristanu, udaljenom oko sat vremena vožnje. Njih dvije često razgovaraju, a Falchi je u selu poznata po tome što mnogo puši. „Rekla sam joj da prestane jer to nije dobro za zdravlje, ali ona mi je rekla da joj dosad nije naškodilo pa će nastaviti”, kaže Scarpa.

Svakodnevno kretanje i očuvan okoliš

Bolotana se nalazi u planinama Marghine, oko 110 kilometara od izvorne sardinske „plave zone”, skupine sela na obroncima. Za razliku od tog područja, Bolotana je relativno blizu gradova poput Sassarija i Alghera. Ipak, njezine strme ulice stanovnicima osiguravaju svakodnevno kretanje, okoliš je očuvan, a mnogi i dalje jedu voće i povrće iz vlastitih vrtova.

Znanstvenike posebno zanima snažna povezanost među ženama u selu. „Primijetio sam izrazit osjećaj sestrinstva. To mi se učinilo prilično neobičnim i želio bih to znanstveno istražiti”, rekao je Giovanni Mario Pes, voditelj istraživanja i jedan od tvoraca koncepta plavih zona.

Gradonačelnik: Ovdje vlada privrženost starijima

Gradonačelnik Bolotane Francesco Manconi također smatra da je bliskost među ljudima važna za dug i kvalitetan život. „Ovdje vlada prirodna privrženost prema starijima, bilo da dolazi od članova obitelji, susjeda ili prijatelja. Selo veliku važnost pridaje tome da stariji stanovnici mogu ostati u vlastitim domovima”, kazao je.

Betti Uda, koja vodi turistički posao, primjećuje da su starije žene odlučne i da nastoje živjeti aktivno i smisleno. „Ako nešto žele učiniti, učinit će to i ništa ih neće zaustaviti”, istaknula je Uda.

Znanstvenici još trebaju utvrditi što točno pridonosi iznimnoj dugovječnosti u Bolotani, ali čini se da bi uz genetiku i način života važnu ulogu mogli imati upravo osjećaj pripadnosti, samostalnost te bliski odnosi s obitelji, prijateljima i susjedima.