Među pet najgorih: hrvatski radnici za mirovinu trebaju izdvajati još 327 eura

Prema novom izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Hrvatska je među pet zemalja u kojima zaposleni muškarci s prosječnom plaćom moraju najviše dodatno štedjeti kako bi u mirovini zadržali životni standard.

OECD procjenjuje da tijekom punog radnog vijeka trebaju izdvajati više od 15 posto bruto zarade povrh obveznih mirovinskih doprinosa kako bi ostvarili mirovinska primanja u visini 70 posto prethodne bruto plaće.

Takav rezultat Hrvatsku svrstava uz Irsku, Južnu Koreju, Litvu i Poljsku. Riječ je o usporedbi 41 zemlje obuhvaćene izvješćem OECD Pensions Outlook 2026, koje analizira koliko postojeći mirovinski sustavi omogućuju radnicima da nakon umirovljenja zadrže dotadašnji standard.

Hrvatska među pet najgorih

OECD je izračunao takozvani jaz u mirovinskoj štednji, odnosno koliki dio plaće radnik mora dodatno izdvajati kako bi nadoknadio razliku između mirovine koju mu osigurava obvezni sustav i željenih mirovinskih primanja.

Za zaposlene muškarce s prosječnom plaćom postavljen je cilj od 70 posto prethodne bruto zarade. U Hrvatskoj, Irskoj, Južnoj Koreji, Litvi i Poljskoj za postizanje tog cilja potrebno je dodatno izdvajati više od 15 posto zarade. U 17 od 41 analizirane zemlje taj jaz iznosi najmanje 10 posto.

Razlike među državama vrlo su velike. U devet zemalja, Austriji, Kolumbiji, Danskoj, Grčkoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Portugalu i Španjolskoj, obvezni mirovinski sustavi već omogućuju dostizanje postavljenog cilja za muškarce s prosječnom plaćom i punim radnim vijekom. Ondje prema OECD-ovu modelu dodatna štednja nije potrebna.

Od 1.481 eura ostalo bi 1.154

OECD-ov izračun ne znači da Hrvatska mora povećati obvezne mirovinske doprinose za 15 postotnih bodova, već da bi radnici trebali dio svoje zarade preusmjeriti u dodatnu mirovinsku štednju, takozvani treći stup.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna bruto plaća u Hrvatskoj za kolovoz 2026. godine iznosila je 2.180 eura. Radnik s takvom plaćom i prebivalištem u Zagrebu, bez djece i dodatnih poreznih olakšica, mjesečno prima 1.480,88 eura neto.

Prema OECD-ovu modelu, za dodatnu mirovinsku štednju morao bi izdvajati više od 327 eura mjesečno, odnosno više od 22 posto neto plaće. Za život bi mu ostalo manje od 1.154 eura. Takav izračun pokazuje koliko je dobrovoljna mirovinska štednja teško dostupna i radnicima s prosječnim primanjima, a osobito onima koji zarađuju manje.

OECD računa s redovitim uplatama od 22. godine do zakonske dobi za umirovljenje. Pretpostavlja godišnji realni prinos od 2,5 posto, naknade od jedan posto imovine te pretvaranje prikupljene štednje u doživotnu mirovinsku rentu.

Kasni početak skupo se plaća, ali se isplati

Ekonomski stručnjaci OECD-a upozoravaju i da su izračunati nedostaci vjerojatno podcijenjeni za ljude koji nemaju neprekinuti radni staž. U OECD-ovu modelu radnik nema rupa u stažu ni drugih razdoblja bez uplata doprinosa. U stvarnosti mnogi radnici imaju kraći staž. Posljedica je niža očekivana mirovina, ali i manje vremena za prikupljanje dodatne štednje.

To pak znači i da početak dobrovoljne mirovinske štednje u 45. umjesto u 22. godini približno udvostručuje potrebnu stopu izdvajanja. No to je dugoročno isplativa investicija.

Zato OECD preporučuje državne mjere usmjerene na radnike koji imaju najveći manjak mirovinske štednje. Među mogućnostima su poticanje dobrovoljnih uplata, veći doprinosi poslodavaca, automatsko uključivanje u dodatne mirovinske programe i promjene obveznih stopa doprinosa.