Umirovljenici ne žele prosvjed, kažu: Dosta nam je i 440 eura mirovine

Najava mogućeg novog prosvjeda za veće mirovine izazvala je među našim čitateljima brojne reakcije. Dio umirovljenika ne vjeruje u uspjeh prosvjeda, a neki druge pozivaju da ostanu kod kuće tražeći izgovore za vlastitu pasivnost. Dapače, javili su se i oni koji kažu da su sretni što uopće dobiju nekoliko stotina eura.

Naime, Sindikat umirovljenika Hrvatske razmatra novi prosvjed zbog niskih mirovina i godišnjeg dodatka od sedam eura po godini staža. Traži da prosječna mirovina dosegne najmanje 1.000 eura. No, dio čitatelja takve zahtjeve smatra neumjerenima, nerealnima i gotovo nepoželjnima. Čini se da se ne vode parolom: Traži više da bi dobio dovoljno.

„Dobro je da ih uopće dobivamo”

„To su puste priče, dobro je da uopće i dobivamo mirovine”, piše nam Mica Aće. Emilija Melincevic navodi da prima 438 eura, ali s tim nema problema: „Novaca za mirovine nema tako je kako je dobro da dobijemo i ovo malo 438 eura. Ja sam skromna.”

Ankica Maček pita: „Koje li koristi od prosvjeda kad nitko ne čuje”, a Ivica Đuričić savjetuje: „Dosta prosvjeda. Odmarajte se doma!” Ivanka Kasunić u najavama sindikalnih akcija vidi samo „zabavljanje pučanstva i dobre dnevnice na račun toga”. Nije precizirala tko i od koga dobiva te dnevnice.

Danica Begić ne vjeruje da će najavljeni zahtjevi išta promijeniti: „Ljudi imaju mirovinu 300 eura. Zar ti mogu dobiti 1.000? U to ne vjerujem.” Katica Kovačević pita „za koliko radni staž, koja prijava i koliko se uplatilo u mirovinski za taj iznos”. Obje očito govore o minimalnoj mirovini od 1.000 eura, no Sindikat traži prosječnu.

Tko će platiti veće mirovine?

Marin Pren podrugljivo pita hoće li se novac jednostavno tiskati: „Treba samo odštampati. Ima novca. Tako babe s Facebooka razumiju ekonomiju”. U drugoj raspravi provokatorski Branku Kralju poručuje da loše živi jer je „neškolovan, nesposoban i lijen” pa odgovornost za siromaštvo prebacuje na pojedinca. Dio rasprave o mirovinama zašao je u trolanje i međusobno optuživanje, baš onako kako bi svaka vlada na svijetu mogla poželjeti.

S druge strane, Jeniseja Fištrek poziva na prosvjed. „519 eura mi stvarno nije dosta ni za režije i lijekove, a kamoli za ostale potrebe. Da nemam sina morala bih prositi na ulici”, opisala je svoju nezavidnu situaciju. Blaženka Ćaćić pita gdje će i kada biti prosvjed. Spremna je doći i boriti se za europski prosjek mirovina. Zašto bi Hrvatska trebala dosegnuti taj prosjek, nije objasnila.

Mersud Alijagić navodi da prima 650 eura za 40 i pol godina staža te da mu svakog mjeseca nedostaje 200 eura. „Od sjedenja kod kuće nema ništa, uvijek ćemo dobivati mrvice”, zaključuje. Mirko Haludek dodaje: „Ne treba nitko jaki u vrhu, nego nam treba brojnost i sloga.”

Dakako, ima umirovljenika koji zbog bolesti, invaliditeta ili ekstremnog siromaštva ne mogu doći na prosvjed. Ali oni nisu isto što i komentatori koji prosvjed unaprijed proglašavaju besmislenim. Ako dio umirovljenika sam obeshrabruje izlazak na ulice, treba li se Vlada uopće zabrinuti zbog umirovljeničkog nezadovoljstva? I kako bi Sindikat uopće mogao imati veću pregovaračku snagu od one koju mu sami umirovljenici daju?