Ako čuvate unuka koji vas uporno odbija poslušati, prirodno je da ćete se osjećati frustrirano i nemoćno. No, američka stručnjakinja za svjesno roditeljstvo Reem Raouda, nakon godina rada i analize više od 200 odnosa djece i bliskih osoba, za CNBC otkriva da je uočila važan obrazac. Naime, oni koji se rijetko susreću s tvrdoglavošću djeteta ne koriste prijetnje, ucjene ni stroge kazne.
Umjesto toga, komuniciraju na način koji djetetu ulijeva osjećaj sigurnosti i poštovanja, čime potiču prirodnu spremnost na suradnju. Pročitajte koje toksične fraze bi trebali izbjegavati.
“Zato što ja tako kažem!”
Rečenica “Zato što ja tako kažem!” automatski zatvara svaki prostor za razgovor. No, kad djetetu barem ukratko objasnimo svoju odluku, ono se osjeća poštovano, a time i spremnije za suradnju. Bolje je reći: “Znam da ti se ova odluka ne sviđa. Objasnit ću ti zašto, a onda nastavljamo dalje.” Na taj način ne ulazite u pregovore, nego zadržavate vodstvo na smiren i utemeljen način uz istovremeno priznanje djetetovih osjećaja.
“Ako ne poslušaš, pozdravi se s mobitelom”
Prijetnje poput “Ako ne poslušaš, gubiš mobitel (šetnju, crtiće)” često vode ravno u otpor. Dijete tada ne vidi granicu, nego borbu. Umjesto toga, kad kažemo “Kad budeš spreman učiniti ono što sam tražila, možemo nastaviti s onim što želiš”, premještamo odgovornost na dijete, i to bez konflikta. Granica i dalje postoji, ali borba oko nje nestaje. Dijete osjeća da ima izbor i da kontrolira trenutak kad će pokazati suradnju.
“Prestani plakati, sve je u redu”
Jedna od najštetnijih rečenica koje odrasli nesvjesno izgovaraju je naredba da moraju smjesta prestati plakati i da je sve u redu. Time zapravo poručujemo da su djetetovi osjećaji pretjerani, krivi ili nepoželjni. No, djeca koja osjećaju da ih netko doista vidi i čuje, čak i kad su u emocionalnoj oluji, brže se smiruju i jače se povezuju s vama. Zato je bolje reći: “Vidim da si uzrujana, reci mi molim te što se događa.” Tako učimo djecu da su emocije prihvatljive i da je sigurno izraziti ih.
“Koliko puta ti moram ponoviti?”
Kada djetetu kažemo “Koliko puta ti moram ponoviti?”, ono to često doživi kao optužbu. Iako je vaša frustracija razumljiva, iza djetetovog ponašanja nerijetko stoje zbunjenost, emocionalna udaljenost ili još nerazvijene vještine. Bolje je reći: “Već sam te ovo nekoliko puta zamolila, možeš li mi pomoći razumjeti u čemu je problem?” Umjesto ljutnje, nudimo ruku razumijevanja i pozivamo dijete na zajedničko rješavanje izazova.
“Znaš ti bolje od toga”
Fraza “Znaš ti bolje od toga” često proizlazi iz razočaranja, no djetetu može poslati poruku da ga roditelj doživljava kao moralno slabijeg ili nepopravljivog. Mnogo je snažnije reći: “Nešto ti sada stoji na putu da budeš svoje najbolje ja. Hajdemo razgovarati o tome.” Takvom porukom pokazujemo da vjerujemo u dijete i želimo razumjeti što se krije iza njegova ponašanja, umjesto da ga samo osudimo zbog ishoda. Ovakav pristup potiče djetetovu introspekciju, umjesto da u njemu budi obrambeni stav.
