Oporuke su koristan pravni instrument kojim oporučitelji raspoređuju svoju imovinu po smrti i sprječavaju nesuglasice, najčešće, unutar obitelji. Oporuka može biti nagrada, ali i svojevrsna kazna ili poruga onome koga je oporučitelj spomenuo ili ga nije spomenuo u oporuci.
Nije rijetko da oni koji budu nenadano izostavljeni iz oporuke propitkuju njenu valjanost i uvjete pod kojim je napisana. S jednom takvom sumnjom bavilo se i Pravno savjetovalište Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH). Naime, nećak je odlučio osporiti stričevu oporuku.
“Prije 3 godine vođen je ostavinski postupak nakon strica koji je oporukom sve ostavio susjedi. Saznao sam da je stric bio nagovoren i praktički prevaren, bio je u zabludi, i tako potpisao tu oporuku. Želio sam pokrenuti poništenje oporuke, ali su mi rekli da sam zakasnio. Koji je rok za pokretanje tog postupka?” upitao je M.Ž. iz Osijeka.
Pravnici SUH-a u svojem odgovoru upozoravaju da Zakon o nasljeđivanju dopušta poništenje oporuke zbog mana volje oporučitelja kao što su prijetnja, sila, prevara ili zabluda.
“Oporuka zbog tih razloga može biti poništena u cijelosti ili samo djelomično. Međutim, poništenje oporuke može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes. To znači da možete pokrenuti postupak ako imate od poništenja korist, na primjer ako biste bili nasljednik da nema oporuke”, navode u Savjetovalištu.
“Pored toga, rok za pokretanje postupka je jedna godina od kada ste saznali za razlog poništenja, a počinje teći od proglašenja oporuke. Nakon proteka 10 godina od proglašenja oporuke, više se ne može pokrenuti taj postupak. Iznimno, rok za poništenje prema osobi koja je prouzročila mane volje oporučitelja, ili za to znala ili morala znati, je 20 godina od proglašenja oporuke.”
“Dakle, ako imate pravni interes i ako nije prošlo više od godinu dana od vašeg saznanja za mane volje vašeg pokojnog strica kod pisanja oporuke, možete pokrenuti postupak. U suprotnom ste zakasnili. Naravno da morate imate dokaze za svoje tvrdnje kako biste uspješno i pravilno mogli voditi postupak”, zaključuju pravnici Sindikata umirovljenika Hrvatske uz savjet da se za takav posao ipak angažira stručna osoba, dakle, odvjetnik.
Često postavljana pitanja o poništenju oporuke
Koliko u praksi košta postupak poništenja oporuke?
Trošak poništenja oporuke ovisi o više čimbenika; složenosti slučaja, vrijednosti imovine i trajanju sudskog postupka. U pravilu uključuje sudske pristojbe i trošak odvjetničkih usluga, koji se određuju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U jednostavnijim sporovima riječ je o stotinama eura, dok se u složenijim nasljednim sporovima troškovi mogu popeti i na nekoliko tisuća eura.
Je li za osporavanje oporuke nužno angažirati odvjetnika?
Angažman odvjetnika nije zakonska obveza, ali se u praksi pokazuje kao gotovo nužan u složenijim slučajevima. Sporovi oko oporuka često uključuju dokazivanje zablude, prijevare ili nesposobnosti oporučitelja, što zahtijeva dobro poznavanje nasljednog prava i sudske prakse. Zbog toga se većina stranaka odlučuje na pravnu pomoć odvjetnika za nasljedno pravo.
Tko snosi sudske i odvjetničke troškove ako se oporuka poništi?
Ako sud prihvati tužbu i poništi oporuku, u pravilu troškove postupka snosi strana koja je izgubila spor. Međutim, sud može odlučiti i drukčije, osobito ako ocijeni da su obje strane djelomično uspjele u postupku. Upravo zbog tog financijskog rizika važno je prije pokretanja spora procijeniti izglede za uspjeh.
Postoji li rok za podnošenje tužbe za poništenje oporuke?
Da. Zakon predviđa rokove u kojima se može tražiti poništenje oporuke, a oni ovise o razlogu osporavanja. Primjerice, u slučajevima zablude ili prijevare rok je ograničen i počinje teći od trenutka kada je nasljednik za to saznao. Propuštanje roka može značiti gubitak prava na sudsku zaštitu.
Isplati li se pokretati spor oko oporuke?
Odluka o pokretanju spora uvijek je individualna i ovisi o vrijednosti imovine, jačini dokaza i očekivanim troškovima. U situacijama kada je predmet nasljedstva značajne vrijednosti, sudski postupak i trošak odvjetnika često se smatraju opravdanima, dok se u manjim ostavinama spor nerijetko pokaže financijski neisplativim. (mv)
