Najava američkog predsjednika Donalda Trumpa o uvođenju carina na europsku robu, a vezano uz najavljenu američku okupaciju Grenlanda, u dijelu američke javnosti dočekana je s odobravanjem. I ne samo američke javnosti, već su i domaći podržavatelji MAGA politike pljesnuli ručicama, pobjedonosno najavljujući da će to biti “novi udarac Europskoj uniji”.
Iz komentara na društvenim mrežama vidljivo je da mnogi Trumpovi pristaše vjeruju kako će takve mjere natjerati Dansku, Norvešku, Švedsku, Francusku, Njemačku, Veliku Britaniju, Nizozemsku i Finsku da “plaćaju porez Americi” te da će se novac iz “kažnjenih” europskih država slijevati u američki proračun. No to nije način na koji carine funkcioniraju.
Carine se ne naplaćuju europskim državama, niti ih izravno plaćaju europske tvrtke. One se naplaćuju američkim uvoznicima u trenutku kada roba ulazi u Sjedinjene Države. Taj dodatni trošak ne ostaje na razini uvoznika, nego se ugrađuje u konačnu cijenu proizvoda. Posljedica je jednostavna: europska roba na američkom tržištu postaje skuplja i manje konkurentna, ali razliku ne plaća Europa, nego američki potrošači.
Nije tajna da je Europska unija, kao najveća carinska unija i drugo po veličini svjetsko gospodarstvo, trn u oku američkog predsjednika koji pokušava uspostaviti novi svjetski poredak na čijem će vrhu biti Sjedinjene Države kao besramni globalni bully. No kada je riječ o Trumpovim poreznim kapricima, osim što Washington gotovo nitko ne smatra pouzdanim partnerom, za prosječnog Amerikanca to znači da proizvodi koje je do jučer kupovao po jednoj cijeni sada dolaze s dodatnim nametom.
U tom kontekstu, iako se carine politički predstavljaju kao kazna za stranu državu, u praksi je riječ o porezu na američku potrošnju. Hrana i piće iz Danske, Norveške i Švedske, od mliječnih proizvoda i ribe do alkoholnih pića, bit će osjetno skuplji na policama američkih trgovina i u restoranima.
Isto vrijedi i za proizvode iz Francuske i Njemačke, uključujući vina, sireve, kozmetiku te automobile i autodijelove, kao i za robu iz Velike Britanije i Nizozemske. Posebno osjetljiv udar dolazi kroz lijekove i medicinsku opremu iz Finske i Njemačke, gdje se rast cijena ne zadržava na uvoznicima, nego se prelijeva izravno na pacijente, ponajprije one s plićim džepom zbog profitnog karaktera američkog zdravstva.
Posljedično, to će se odraziti i na europske proizvođače, kojima će se američko tržište pritvoriti, no prvi se udar ipak najjače osjeti “kod kuće”.
