Zimske hladnoće i psi: na što vlasnici trebaju paziti

Vremena normalizirane okrutnosti prema kućnim ljubimcima srećom su iza nas. Oni su članovi naše obitelji koje smo odabrali sami pa je time i naša odgovornost prema njima veća. Pas na lancu, sklupčan u šupljoj bačvi zametenoj snijegom, negdje u uglu dvorišta, jeziva je slika koja se više nikada ne bi smjela ponoviti. Nigdje.

Pa kako onda znati je li našem psu hladno i koliko smije biti na otvorenom zimi? Ne postoji jednoznačan odgovor na to. Za većinu pasa sigurno je kratko izaći van, tek koliko je potrebno za obavljanje nužde, čak i u izrazito hladnim uvjetima. Dugotrajan izravan kontakt sa snijegom i ledom povećava rizik od ozeblina, osobito na šapama.

Ipak, preporuke se mogu razlikovati od životinje do životinje pa je uvijek dobro posavjetovati se s veterinarom, posebice u svjetlu zdravstvenog statusa ljubimca i njegove pripremljenosti za snijeg i led.

Vlasnici bi trebali uzeti u obzir veličinu psa i duljinu krzna. Kraće krzno pruža slabiju zaštitu od hladnoće, pa takvim psima često treba dodatna pomoć. Ako pas tolerira odjeću i obuću, zimi mu je korisno obući zaštitni kaputić ili čizmice, osobito kod malih i kratkodlakih pasmina. Kvalitetna obuća koja ne smeta kretanju može smanjiti gubitak topline i omogućiti sigurniji boravak vani bez ozeblina na šapama. Nije to nikakva obijest ili “bolest”, a kako to sugeriraju oni koji preziru pse i njihove vlasnike.

Osim temperature i duljine izlaganja hladnoći, važno je i nadzirati pse kada ima snijega i leda. Hodanje po tvrdom snijegu i ledu može dovesti do klizanja, padova i posjekotina, baš kao i kod ljudi. Jedino što pas neće jaukati i zapomagati kad se ozlijedi, već će uz trpljenje boli nastaviti dalje, pa koliko stigne.

Znakovi izloženosti hladnoći

Ako su kućni ljubimci predugo izloženi hladnoći i razviju hipotermiju, važno je prepoznati simptome i na vrijeme potražiti pomoć veterinara. Znakovi mogu uključivati umor, drhtanje, blijedu kožu, plitko disanje i ukočenost mišića. Ozebline, koje se najčešće javljaju na šapama, mogu uzrokovati različite stupnjeve hromosti te blijedu, čvrstu i hladnu kožu. Težina ozljede ovisi o duljini izlaganja i stupnju ozebline.

Ako primijetite ove simptome, potrebno je odmah kontaktirati veterinara. Dok čekate pregled, ljubimca možete zagrijati kod kuće: uklonite snijeg i led, osušite ga i umotajte u deke ili debele ručnike prethodno zagrijane na radijatoru.

Soli za topljenje leda su opasne

Zimi dodatnu opasnost predstavljaju sredstva za topljenje leda. Ljubimci ih mogu unijeti u organizam jedući tretirani led ili ližući šape nakon šetnje. Ta sredstva najčešće sadrže različite soli; magnezijeve, kalijeve, kalcijeve ili natrijeve; koje mogu izazvati povraćanje i proljev. Ponekad su posljedice dovoljno ozbiljne da dovedu do dehidracije, a u težim slučajevima i do drhtavice ili napadaja. Rizik ovisi o količini unesene tvari i veličini životinje.

Iako postoje proizvodi prilagođeni kućnim ljubimcima, kontakt s opasnim tvarima može se smanjiti i drugim mjerama: nošenjem zaštitne obuće, brisanjem šapa vlažnom krpicom ili maramicama nakon šetnje, nadzorom kako bi se spriječilo jedenje snijega te držanjem sredstava za topljenje leda izvan dohvata životinja.

Okupljanja i putovanja

Tijekom zimskih blagdana i putovanja važno je razmišljati i o zaštiti ljubimaca od respiratornih bolesti. Preporuke su slične onima za ljude u razdobljima povećane učestalosti respiratornih infekcija: održavati redovita cijepljenja protiv poznatih uzročnika respiratornih bolesti i izbjegavati okupljanje većeg broja pasa u zatvorenim prostorima.

Psi koji su tek cijepljeni trebali bi izbjegavati kontakt s drugim psima oko dva tjedna, dok se ne razvije odgovarajući imunitet. Zato je važno planirati cijepljenje barem dva tjedna prije putovanja.