Britanski bankar Nick Leeson (59) je te 1995. godine postao poznat kao čovjek čije je neovlašteno trgovanje dovelo do kolapsa britanske Barings Banke u Singapuru. Uhićen je, izručen i zatvoren, no tijekom izdržavanja kazne dogodilo se nešto o čemu se puno manje govorilo. Dijagnosticiran mu je rak debelog crijeva.
Dok je bio u zatvoru Tanah Merah, prvi simptomi bili su mu vrtoglavica. “Ležao sam veći dio dana na podu, a kad bih ustao, jako bi mi se zavrtjelo. Imao sam 30 godina kada su počele smetnje, a danas znam da je to bio znak upozorenja koji sam tada ignorirao. Kasnije su se pojavile promjene u stolici i oštra, probadajuća bol u trbuhu”, rekao je za Business Insider.
Tumor je na kraju toliko narastao da mu je kolabiralo jedno plućno krilo, zbog čega je 1998. hitno operiran. Liječnici su mu uklonili masu promjera 12 centimetara. “Dali su mi 60 posto šanse da ću živjeti pet godina”, rekao je. Iz zatvora je pušten godinu kasnije.
Druga prilika za odgovorniji život
“Od operacije sam prošao najmanje deset kolonoskopija kao preventivne kontrole i rak se nije vratio. Gotovo tri desetljeća nakon dijagnoze mogu reći da je za ispunjen život nakon raka presudan način razmišljanja. Postoje stvari u životu na koje možete utjecati i stvari na koje ne možete. Ne možete utjecati na činjenicu da ste dobili dijagnozu. Ono na što možete utjecati jest kako ćete krenuti dalje.”
Bolest mu, kaže, nije temeljno promijenila pogled na život, ali je učvrstila način na koji se nosi s neuspjesima. “Dogodilo se. Nema smisla upadati u spiralu samosažaljenja, depresije ili negativnosti. Prirodno je nakratko se sažalijevati, ali to ne bi trebalo trajati vječno. Možete se osjećati loše, u tome nema ništa sporno. Ali to vas ne gura naprijed. Što se manje zadržavate u tuzi i samosažaljenju, to bolje”, poručuje.
Važnost kontrola i komunikacije s liječnikom
Naglašava važnost redovitih kontrola i otvorene komunikacije s liječnikom. “Ako me nešto brine, nazovem ga. Ne guglam i ne pokušavam sam shvatiti što se događa. Mislim da to može biti opasno.”
Istodobno priznaje da nije radikalno promijenio prehranu. “Hranim se jednako loše kao i prije 30 godina. Onkolog mi je rekao da ne bih trebao jesti toliko crvenog mesa, sladoleda i kolača, ali sve to i dalje jedem”, priznaje. Ipak, redovito vježba pa odlazi na kondicijske i treninge tri do četiri puta tjedno te povremeno ide na vožnje sobnim biciklom u grupi. “Ako se uspijete vratiti tome da i dalje vježbate, izlazite i živite život kao prije, psihički je sve puno lakše”, kaže.
Za kraj poručuje: “Čak i ako prođete kroz teška razdoblja poput mog zatvora i bolesti, moguće je živjeti ispunjen život. Najveća lekcija koju sam naučio jest da ne vrijedi vrtjeti se u negativnoj spirali. Važno je prepoznati što možete kontrolirati i fokusirati se na to, a na ono na što ne možete utjecati nemojte trošiti energiju.”
