U Zagrebu traje veliki prosvjed radnika i umirovljenika pod parolom “Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine”. Na pozornici je predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) čije riječi prenosimo u cijelosti.
“Ne smijemo se boriti jedni protiv drugih”
Ovo nije običan prosvjed. Ovo je prosvjed istine. Ovdje su zajedno i studenti i radnici. Jer današnji student, sutra je radnik, a prekosutra, dok se nije niti trepnulo okom, već će biti u mirovini. I zato moramo biti složni. Moramo podupirati jedne druge. Kad rastu plaće radnicima, onda rastu i uplate doprinosa. Automatski rastu i visine mirovine. I ne smiju nas dovesti u situaciju da se borimo jedni protiv drugih.
Svi smo mi radili društveno korisne poslove: od čistačice, prodavačice, građevinskog radnika, do informatičara, liječnika, profesora i učitelja. Svi smo mi ovoj državi puno toga dali. Prema tome kad idemo u mirovinu, svi imamo pravo da u toj mirovini možemo normalno živjeti.
“Prosjeci se naručuju”
Neću govoriti o prosječnim mirovinama ni plaćama jer znamo kako se rade prosjeci. Nedavno sam bila na okruglom stolu gdje se govorilo o prosjeku. Odjedanput su izišla tri prosjeka udjela mirovine u plaćama: 47 posto, 48 posto, a po Eurostatu 37 posto. Pa ti sad budi pametan i pogodi što je od toga točno. Prema tome, prosjeci se naručuju onako kako nekome u tom trenutku odgovara.
Najunosnije je krasti
Ne želim razgovarati niti o svakodnevnim aferama u koje određeni pojedinci i određene grupacije jednostavno uzimaju novac i žive na račun nas građana, radnika, umirovljenika pa čak i studenata. Očito je to postalo jedno od najboljih zanimanja. Ne plaća se porez, ne plaćaju se doprinosi.
Da ne govorim o tome da se primaju kojekakve donacije i da se uzimaju kojekakve provizije. Takvi ljudi ne moraju niti razmišljati o tome kako će živjeti u mirovini. Jedino ako ih zakon u tom trenutku malo ne hapne, ali onda zbrišu u one zemlje koje jednostavno ne daju da ih se vrati u domovinu. Pa bilo bi najbolje da i mi počnemo tako jer to je očito najunosnije zanimanje u ovoj lijepoj našoj.
“To nije domoljublje”
Neću govoriti niti o domoljublju. Zašto? Jučer sam pročitala članak jednog umirovljenika koji me je jako ražalostio. Čovjek je radio 35 godina i ima mirovinu nešto iznad 500 eura. I on kaže da jako voli svoju domovinu i da je zadovoljan svojom mirovinom od 500 eura jer živi jako skromno.
Prestao je grijati sve prostorije u svom stanu. Grije samo jednu prostoriju. Počeo je saditi povrće. Gleda samo četiri televizijska programa i plaća pretplatu HRT-u. Nema mobitela. Ne zna kad je bio u kazalištu, a više se niti ne sjeća kad je zadnji puta bio na moru. Pa nemojte ljudi, zar je to stvarno domoljublje? Ono što pružamo domovini, domovina je dužna na jedan način vratiti nama, a to je dostojanstven život.
“Usklađivanje mirovina nije dobro”
Ovo se tiče svih umirovljenika. Ovakav način usklađivanja mirovina nikako nije dobar. Mirovine sve više i više zaostaju za plaćama. To se treba mijenjati. Mi u SUH-u zalažemo se da se usklađivanje mirovine vrši u iznosu od 120 posto po povoljnijem indeksu. I ne samo to!
Tražimo i da se mirovine usklađuju svaka dva mjeseca. Zašto svaka dva mjeseca? Pa pogledajte što se nama umirovljenicima dogodilo ovaj mjesec kada smo dobili razliku. “Povećanje” nam je bilo 2,68 posto. To je rađeno na temelju zadnjih šest mjeseci prošle godine, a nama su isplaćeni nakon devet mjeseci, u četvrtom mjesecu. Znači sada 2,68 posto, a inflacija je u četvrtom mjesecu bila 4,8 posto. Naše povećanje je popapala maca. Mi od njega nemamo ama baš ništa.
“Dosta je diskriminacije majki”
Zalažemo se da se iz mirovinskog zakona izbace sve odredbe koje rade diskriminaciju. Jedna od najvećih diskriminacija je diskriminacija roditelja. Znači ovdje su u većini slučajeva majke. Ma ne možemo imati majke prvog, drugog i trećeg reda. Jedne koje imaju pravo na 12 mjeseci dodanog staža po djetetu, jedne koje imaju šest mjeseci dodanog staža po djetetu i jedne koje imaju nulu. A sve samo zato što su se rodile u krivo vrijeme i što su stekle uvjete za mirovinu u krivo vrijeme. To tako ne može.
“Socijalna davanja maknite iz Mirovinskog”
Borit ćemo se i za to da se napokon iz HZMO-a izuzmu sva socijalna davanja i da napokon mirovinsko osiguranje bude osiguranje ljudi koji su stekli mirovinu putem staža i putem uplate doprinosa. Sva socijalna davanja moraju ići kroz socijalnu skrb, a ne kroz mirovinsko. Prema tome, ono što smo zaradili to moramo i dobiti.
Osobni odbitak 1.500 eura
Borit ćemo se i da osobni odbitak na mirovini bude 1.500 eura. To znači da nitko tko ima mirovinu do 1.500 eura neće plaćati porez. Protivimo se onome što Vlada cijelo vrijeme najavljuje, a to je “velikodušna” ponuda ukidanja poreza na mirovinu. Pa ona to ne radi radi nas! Ona to radi radi sebe, radi svog obećanja da će u 2027. godini prosječna mirovina iznositi 800 eura.
Pitate se na koji način? Pa evo ovako. Znači 650.000 umirovljenika uopće ne plaća porez i oni će od te odluke koju Vlada donese dobiti frišku figu. Oni koji primaju mirovinu između 600 i 1.000 eura bit će na profitu od jednog do 46 eura.
Ali će zato oni koji primaju mirovinu između 2.500 i 3.000 eura mjesečno profitirati od 216 do 270 eura. Na godišnjoj razini to vam je skoro između 2.300 i 3.300 eura. To je način na koji Vlada misli povećati prosječne mirovine.
“Sramim se godišnjeg dodatka”
Kad se sjetim onog našeg godišnjeg dodatka koji nam je Vlada velikodušno dala, tih 6 eura, mene bi bilo sram. Moramo zakonom regulirati visinu godišnjeg dodatka na način da taj godišnji dodatak mora biti 80 posto aktualne vrijednosti mirovine po godini staža. Mora biti isplaćen dva puta godišnje: u ljeto da si umirovljenici mogu priuštiti toplice ili more; i za Božić da si mogu malo poboljšati stol.
Protiv liječničkog lobija
Dignite ruke svi vi koji čekate na liječnika duže od tri mjeseca! Ja na okulistu čekam šest mjeseci, a nažalost na dermatologa sam čekala deset mjeseci. Sva sreća da madež nije bio kancerogen pa sam dobro prošla. Inače me danas ovdje ne bi bilo.
Tražimo da država donese zakon kojim će zabraniti liječnicima koji rade u državnim ustanovama da rade i u privatnim poliklinikama. Imam potporu mnogih liječnika i medicinskih sestara koji rade samo u državnim ustanovama jer oni nažalost odrađuju i posao onih koji rade u privatnima. Zbog toga su jako ogorčeni. Previše im je to posla. Puno više rade nego što bi trebali.
“Nemaju samo bogati pravo na zdravlje”
O ovome što sada govorim postoji jako velika medijska blokada. Ne govorimo to prvi put, ali to nijedan medij nije prenio. Jer je taj liječnički lobi očito vrlo jak i utječe na politiku. To nas košta zdravlja. Svi imamo pravo na zdravlje, a ne samo bogati ljudi.
Ono što je najgore u svemu tome je da nas ucjenjuju ljubavlju naše djece. Jer naše dijete će nam platiti pregled kod privatnika kad vidi da čekamo mjesecima i da trpimo bolove. Ja ne želim da moje dijete uskraćuje sebi da bi meni pružilo pregled za koji sam ja 43 godine plaćala zdravstveno osiguranje.
“Treba nam vaša potpora”
Treba nam vaša potpora. Drago mi je da vas vidim ovdje jako puno. Mislim da ima jako puno mojih umirovljenika ovdje. Hvala im što su došli bez obzira što su i bolesni i stari i što ih noge bole. Ali time pokazujemo Vladi da nećemo šutjeti, nego da ćemo se boriti. I zato mi treba vaša potpora. Mislim da je bilo dosta da nam kradu, da nas lažu i varaju i da nam pričaju kako živimo u bajci i blagostanju. Ne znam živi li uopće netko u ovoj Hrvatskoj u blagostanju, osim onih 10 posto.
Umirovljenici su gradili ovu zemlju. U mirovini imaju pravo na dostojanstven život. Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine!
