Je li prosvjed umirovljenika i radnika održan 18. travnja u Zagrebu bio uspjeh ili neuspjeh? Dojmovi su se slegli, kaže predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Višnja Stanišić.
“Ako pogledamo zadnji zajednički prosvjed radnika i umirovljenika koji je održan 2018. godine, a tada se okupilo oko 8.000 prosvjednika protiv povećanja dobne granice za odlazak u starosnu mirovinu, slobodno možemo reći da je ovaj prosvjed bio uspješan jer je okupio oko 20.000 osoba”, navodi Stanišić i ironično dodaje: “Ako ovako nastavimo, možda za desetak godina na prosvjed dođe i 50.000 osoba. Samo tada će biti kasno.”
Svi šute i gledaju
Stanišić se prisjetila i vremena propadanja tvornica u kojima su ljudi preko noći ostajali bez posla ili su potjerani u prijevremene starosne mirovine jer su za poslodavce bili prestari da bi ih zaposlili, iako tada nisu imali ni 55 godina života.
“Svi smo mi to mirno gledali, budući da se to događalo drugima. Nismo ni pomišljali da se to sutra može dogoditi nama. A kad se to dogodilo nama, svi su šutjeli. Nažalost, do danas se u glavama naših ljudi ništa nije promijenilo. Iako smo svjesni svega što se događa oko nas, i dalje šutimo i čekamo da netko drugi rješava naše probleme”, navodi predsjednica SUH-a.
“Taj drugi rješava naše probleme tako da nas tjera da radimo duže od 65 godina života jer sada više nismo stari za poslodavce. Taj drugi pojedinim umirovljeničkim grupama daje mrvice kroz ukidanje penalizacije, kroz invalidske mirovine i obiteljske mirovine kako bi nas okrenuo jedne protiv drugih. Taj drugi diskriminira roditelje ovisno o tome kada su ostvarili pravo na mirovinu, zastrašuje nas situacijom u svijetu i mogućnošću novog rata”, opisuje trenutno stanje u kojemu se oblikuju umirovljeničke politike.
“A mi i dalje šutimo i pljujemo po onima koji, bez obzira kakvi jesu, jedini mogu nešto organizirati i učiniti”, poentira Stanišić.
Potresan trenutak na prosvjedu
“Sam naziv prosvjeda, ‘Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine’, a protiv pohlepe, trebao je motivirati ljude da se pridruže prosvjedu. Mnogi su to i učinili, ali nažalost veliki dio nije. Naglasak svih govornika bio je na riječi pohlepa, želji pojedinca ili grupacije za što većom dobiti i to preko leđa radnika i umirovljenika. Ta njihova želja generira male plaće, a time i male mirovine. Zar je to tako teško shvatiti?” pita Stanišić.
Kaže, posebno joj je bio dirljiv trenutak kada joj je prišla gospođa pokazujući mirovinski odrezak svog supruga koji zbog bolesti nije mogao doći na prosvjed. “Na odresku je pisala mirovina 723,00 eura, porez 14,14 eura, dopunsko zdravstveno 15 eura i ovrha 177,21 euro. Ukupan staž 43 godine. Ovrha se sigurno ne odnosi na neplaćanje ljetovanja na Baliju. Rasplakala se jer ne zna kako dalje.”
“Nažalost, ima mnogo ljudi koji jedva preživljavaju i mnogi od njih su došli na prosvjed. Ono što nedostaje našim ljudima je ljubav prema drugima, empatija i osjećaj solidarnosti. Zato na ovaj prosvjed možemo gledati dvojako. Ovisno iz kojeg kuta tko gleda. Osobno mislim da moramo ostaviti malo vremena da vidimo kakve će rezultate donijeti. Tek tada ćemo moći reći je li bio uspješan ili neuspješan”, zaključuje Stanišić.
