Volim Hrvatsku: Lekcije o domoljublju koje trebate dati unucima

U sezoni nogometne euforije, mahanja zastavama i pretvaranja sporta u iskaz domoljublja, nije teško s uma smetnuti što pravo domoljublje jest. Posve je domoljubno navijati za nacionalnu reprezentaciju, no domoljublje tu ne smije stati. Djecu treba podučiti da su domoljublje ili patriotizam puno više od crveno-bijelih “kockica” i glasnih parola.

Lekcije o domoljublju zato valja tumačiti primjerima iz svakodnevnog života, a neće odmoći ni ako ga bake i djedovi demonstriraju vlastitim življenjem.

Priznavanje pogrešaka je domoljubno

Prva lekcija domoljublja je jednostavna: domoljubno je priznati da smo pogriješili. Obitelj, škola, grad i država ne mogu napredovati ako se svaka greška skriva ili selektivno opravdava. Djeci treba reći da zrela zajednica ne počiva na lažnoj slici o sebi, nego na sposobnosti da popravi ono što ne valja. Tako i voljeti domovinu ne znači tvrditi da je uvijek bila u pravu, nego željeti i činiti da bude bolja.

Plaćati porez je domoljubno

Lekcija koju mnogi teško usvajaju, pogotovo kada se radi o hrvatskim umirovljenicima, jest porezni moral. Jako je domoljubno plaćati porez u svojoj domovini. Tu bi, dakako, vrhunski sportaši i poneka estradna zvijezda imali štogod za naučiti. Pogotovo jer se zaodijevaju domoljubljem.

Taj porezni moral djeci zvuči apstraktno, ali upravo se iz poreza financiraju škole, bolnice, ceste, javni prijevoz, vatrogasci, knjižnice, socijalna pomoć i sve ono što društvo čini funkcionalnim. Porez je u uređenom društvu članarina za civilizaciju, a ne namet. I zato je domoljbno plaćati porez, a građanski odgovorno inzistirati da oni koji raspolažu našim novcem to rade transprentno i kvalitetno.

Uključivost je domoljubna

Domoljubno je graditi zajednicu sretnih individua, a ne zajednicu istomišljenika. Jedna od najvažnijih lekcija koju možemo dati unucima je spoznaja da domoljublje nije isključivo, da nije domoljubno ponižavati slabije, širiti mržnju prema manjinama i različitima, strancima i političkim protivnicima. Iako je to postalo dijelom svakodnevnog političkog diskursa, političari koji to čine ne žele dobro našoj djeci.

U tom kontekstu, zagađivati društvene mreže uvredama je posve nedomoljubno. Pogotovo ako se to čini iz “domoljubnih razloga”. UNESCO u preporuci o obrazovanju za mir, ljudska prava i međunarodno razumijevanje naglašava da obrazovanje treba razvijati poštovanje kulturne raznolikosti, ljudskih prava, temeljnih sloboda, tolerancije, pluralizma i solidarnosti. To je civilizirani oblik domoljublja.

Građanski odgoj je domoljuban

Važno je djeci pokazati da je domovina zajednica različitih ljudi s pravima i obvezama, a ne plemenska zajednica u kojoj vladaju jači i brojniji. U njoj ne žive samo oni koji misle isto, mole isto, glasaju isto ili se prezivaju dovoljno domaće.

Međunarodno istraživanje građanskog obrazovanja ICCS 2022 pokazalo je da je viša razina građanskog znanja povezana sa snažnijom podrškom različitosti. To je korisna poruka za bake i djedove: dijete koje više zna o društvu obično lakše razumije zašto se prava ne čuvaju samo za “naše”. I zašto se domovina pretvara u zatvor za nas same ako to nije tako.

Obrazovanje je jedna od najdomoljubnijih stvari

Potičite učenje i obrazovanje kod djece. Ne da bi jednog dana otišla u svijet, nego da bi mogla imati izbora, stvarati i doprinositi. I da bi se, ako i odu, jednog dana vratila i pridonijela razvoju domovine. Također, obrazovanje će utjecati i na odluke koje će donositi kao odrasli ljudi sa svim građanskim pravima.

OECD navodi da je izlaznost na izbore u prosjeku osam postotnih bodova viša među obrazovanijim građanima u zemljama OECD-a, a obrazovaniji građani češće iskazuju osjećaj da imaju utjecaj, volontiraju i vjeruju drugima. To ne znači da diploma automatski čini boljeg čovjeka, ali pokazuje da znanje i građanska uključenost idu zajedno.

Razvijati vlastite potencijale je domoljubno

Baka i djed unučadi trebaju pokazati da je domoljubno razvijati vlastite potencijale. Netko će biti liječnik, netko učiteljica, programer, njegovatelj, znanstvenica, majstor, poljoprivrednik, umjetnica ili poduzetnik. Nije važno tko će koju profesiju odabrati, ali je važan taj odnos prema poslu i zajednici.

Hrvatske bake i djedovi često su radni vijek proveli na poslovima koje nisu voljeli, na kojima se nisu ostvarivali, a što rezultira ogorčenjem i u mirovini. Naša je dužnost naučiti djecu da ne ponavljaju naše greške. Kad čovjek zna raditi nešto korisno, radi pošteno i ne koristi svoje znanje samo za vlastitu korist, nego i za širu zajednicu, to je vrlo konkretan i ispunjavajući oblik domoljublja.

Briga za prirodu, životinje i živi svijet oko nas je domoljubna

Nemoguće je biti domoljub i bacati otpad u šumu, ilegalno odlagati toksični otpad, ispuštati kanalizaciju u rijeke i more, uništavati i betonirati obalu, prisvajati pomorsko dobro, betonirati svaku livadu ili se ponašati kao da rijeke, obala i zrak pripadaju samo nama.

Eurostatovi podaci pokazuju da je u Europskoj uniji 2024. nastajalo prosječno 517 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, a recikliralo se 48 posto. Ljubav prema domovini vrlo se konkretno mjeri i time koliko smeća iza sebe ostavljamo, a koliko ga znamo odgovorno zbrinuti.

Objektivno sagledavanje prošlosti je domoljubno

Razgovor o prošlosti je potreban, ali važno je unucima ne prenijeti zablude koje će ih desetljećima vrtjeti u jalovim raspravama kojima i sami svjedočimo. Bez prošlosti nema identiteta. No društvo ne smije biti talac prošlosti.

Domoljubno je znati što se dogodilo, poštovati žrtve, razumjeti pogreške, osuditi zločine, ali i gledati naprijed. Teško je razvijati obrazovanje, znanost, poduzetništvo, ljudske slobode i slobode pojedinca, ako ne napredujemo kao osobe i ako razmišljamo na način na koji smo razmišljali prije 30 ili više godina i bavimo se istim temama.

Unucima, pogotovo ovih dana, valja reći da domoljublje nije dokazivanje da smo bolji od drugih, nego odgovornost da nam bude bolje nego što je bilo i da budemo slobodni kao pojedinci. Ako dijete nauči lekcije koje smo nabrojali, vjerojatnije je da će biti svjesnija i sretnija osoba. A svima bi nam trebalo biti stalo da buduće generacije budu sigurnije i zadovoljnije životom nego što smo to mi.