Penalizacija prijevremene mirovine: kako se računa i kada prestaje

Prijevremena starosna mirovina omogućuje umirovljenje prije dobi propisane za redovitu starosnu mirovinu. Zbog ranijeg početka korištenja mirovine polazni faktor smanjuje se za 0,2 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. Više o uvjetima za prijevremenu starosnu mirovinu pročitajte na ovoj poveznici.

Što je odlazak raniji, umanjenje je veće pri čemu duljina staža sama po sebi ne mijenja stopu penalizacije jer su godine rada, plaće (uplaćeni doprinosi) već vrednovani kroz osobne bodove i formulu za izračun mirovine.

Nakon 70. godine umanjenje prestaje

Mirovinskom reformom iz 2025. godine propisano je da od 1. siječnja 2026. smanjenje polaznog faktora prestaje od prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem korisnik navrši 70 godina. HZMO promjenu provodi automatski, bez posebnog zahtjeva korisnika.

To ne znači da je penalizacija ukinuta. Novi korisnici prijevremene mirovine i dalje primaju umanjeni iznos do 70. godine, a ranije umanjeni iznosi ne vraćaju se retroaktivno.

Nekima mirovina ipak nije porasla

Ukidanje penalizacije ne znači automatski veći iznos za svakog korisnika. Dijelu prijevremenih umirovljenika koji su pravo ostvarili od 1. siječnja 1999. do 17. prosinca 2002. najniža mirovina već je bila određena bez primjene smanjenog polaznog faktora.

Ako je taj iznos i nakon novog obračuna povoljniji od mirovine određene prema stažu i plaćama bez penalizacije, HZMO nastavlja isplaćivati postojeću najnižu mirovinu pa povećanja nema. Detaljnije je objašnjeno u tekstu Ukidanje penalizacije nekima nije povećalo mirovinu: HZMO objasnio zašto.

Penalizacija je mjera aktuarske neutralnosti

Izraz penalizacija može zvučati kao kazna, ali riječ je o korekciji zbog duljeg očekivanog razdoblja primanja mirovine. Osoba koja se umirovi ranije počinje primati mirovinu prije osobe koja radi do propisane dobi pa će joj, uz jednako očekivano trajanje života, biti isplaćen veći broj mjesečnih mirovina.

Drugo bi rješenje bilo da osoba koja prestane ranije raditi ne prima mirovinu sve dok ne navrši dob propisanu za starosnu mirovinu. Tada bi joj se mirovina mogla odrediti isključivo prema ostvarenom stažu i plaćama, bez penalizacije, ali bi nekoliko godina morala provesti bez mirovinskih primanja.

Taj bi model stavio u ravnopravan položaj sve umirovljenike, no stvorio bi problem socijalne prirode. Zato prijevremena mirovina kakvu poznajemo omogućuje raniju isplatu, dok se penalizacijom korigira dulje razdoblje u kojem će se isplate primati.

Nije važno tko ima više staža

Staž, plaće i uplate doprinosa pritom se ne umanjuju ponovno jer su već vrednovani kroz osobne bodove i formulu za izračun mirovine.

Naša ogledna računica pokazala je da prijevremeno umirovljena osoba, nakon deset godina umanjene i šest godina pune mirovine, može primiti gotovo 32.000 eura više od osobe koja je radila do propisane dobi, a ima jednako staža i uplata u mirovinsko osiguranje. Detaljna usporedba objavljena je u tekstu Radiš duže, dobiješ manje: zašto se penalizirana mirovina isplati.

Ukidanje umanjenja nakon 70. godine zato nije povrat nepravedno oduzetog dijela mirovine, nego zakonska pogodnost i iznimka u europskim okvirima kojom se odstupa od principa aktuarske neutralnosti i održivosti mirovinskog sustava.