Demencija i važne odluke: Što treba urediti dok još možete sami odlučivati

Dijagnoza Alzheimerove bolesti ili drugog oblika demencije ne znači da je osoba istog trenutka izgubila sposobnost odlučivanja o vlastitom životu i novcu. Upravo početak bolesti može biti posljednje razdoblje u kojem se važna pitanja mogu urediti prema vlastitim željama, prije nego što odluke postanu znatno teže ili ih bude morao donositi netko drugi.

Neurolozi i stručnjaci za demenciju predlažu vrlo praktičan pristup: urediti oporuku i financije, razmisliti o budućoj skrbi i stanovanju te u sve što prije uključiti osobu od povjerenja. “Pripremite se, pripremite se, pripremite se”, kaže neurolog Zaldy Tan, direktor programa za pamćenje i zdravo starenje u Medicinskom centru Cedars-Sinai.

Oporuku ne treba odgađati

Dijagnoza demencije sama po sebi u Hrvatskoj ne znači da osoba više ne može napraviti oporuku. Ključno je njezino stanje u trenutku sastavljanja oporuke, odnosno može li razumjeti značenje svoje odluke i njezine posljedice. Zato nema puno smisla čekati da bolest uznapreduje.

Jednako je važno odlučiti tko će pomagati dok je osoba još živa. Netko od povjerenja trebao bi biti upoznat s računima, obvezama, imovinom i važnim dokumentima. Cilj nije odmah prepustiti kontrolu drugome, nego izbjeći situaciju u kojoj obitelj tek nakon pogoršanja bolesti pokušava ustanoviti što postoji i što je oboljela osoba željela.

Dijagnoza ne znači automatski gubitak poslovne sposobnosti

Hrvatski propisi pritom ne izjednačavaju dijagnozu s gubitkom poslovne sposobnosti. Sud određuje konkretne poslove koje osoba više nije sposobna samostalno obavljati, dok za sve ostalo zadržava sposobnost odlučivanja.

Osoba može unaprijed izraziti i koga želi za skrbnika ako jednoga dana više ne bude mogla samostalno odlučivati. To se može učiniti anticipiranom naredbom u obliku javnobilježničke isprave, čime se unaprijed bilježi komu osoba vjeruje da je zastupa.

Treba razgovarati i o budućoj skrbi

Želi li osoba što dulje ostati u vlastitom domu, tko joj može pomagati, postoji li novac za profesionalnu pomoć i u kojem bi trenutku preseljenje kod obitelji ili u ustanovu bilo prihvatljivo? Takve odluke znatno je teže donositi tek nakon pada, hospitalizacije ili gubitka sposobnosti sigurnog samostalnog života.

Plan ne treba ostati samo u glavi oboljele osobe. Barem jedna osoba od povjerenja trebala bi znati gdje su važni dokumenti, kakve financijske obveze postoje i kakve su želje vezane uz buduću skrb.

Kada se postavi dijagnoza, nema vremena za očajavanje. Dok osoba još može jasno odlučivati, to je vrijeme za uređivanje oporuke, financija, zastupanja, stanovanja i skrbi kako bi što dulje zadržala kontrolu nad vlastitim životom.