Kompost može i naštetiti vrtu: Kako prepoznati da još nije spreman

Kompost može poboljšati strukturu tla, povećati zadržavanje vode i postupno opskrbljivati biljke hranjivim tvarima. No ako nije dovoljno sazrio ili ga se primijeni previše, može usporiti klijanje, oštetiti korijen i biljkama privremeno uskratiti dušik.

Znanstveni pregled objavljen u svibnju u časopisu Nitrogen obuhvatio je 169 znanstvenih izvora, među kojima su pokusi na poljima i u staklenicima, laboratorijska istraživanja, metaanalize i stručne smjernice. Zaključak je da se kompost ne može promatrati kao proizvod uvijek jednakih svojstava: njegovo djelovanje ovisi o sirovinama, stupnju razgradnje, količini hranjivih tvari, slanosti i primijenjenoj količini.

Zreo i stabilan kompost u pravilu poboljšava stvaranje grudaste strukture tla, njegovu prozračnost i sposobnost zadržavanja vode. Povećava i količinu organskog ugljika te pridonosi zadržavanju i postupnom oslobađanju hranjivih tvari. Najvidljiviju korist može donijeti siromašnim, zbijenim i isušenim tlima, dok na već plodnom tlu dodatne količine ne moraju dati jednak učinak.

Miris i toplina upozoravaju

Problemi nastaju kada razgradnja još traje. Nezreo kompost može sadržavati amonijak, organske kiseline i druge spojeve koji ometaju klijanje i razvoj mladog korijena. Mikroorganizmi koji nastavljaju razgrađivati ostatke pritom troše kisik, a kompost s visokim omjerom ugljika i dušika može privremeno vezati dušik iz tla. Biljke tada budu blijede, sporo rastu ili uopće ne uspijevaju niknuti.

Znakovi da kompost još nije spreman mogu biti zagrijavanje hrpe nakon prevrtanja, neugodan miris po amonijaku ili truleži te veća količina jasno prepoznatljivih, slabo razgrađenih ostataka. Zreo kompost uglavnom je taman, rahao, približno ujednačene strukture i miriše po šumskom tlu. Sami izgled i miris ipak nisu laboratorijski dokaz zrelosti, ali su korisna prva provjera u kućnom vrtu.

Više nije uvijek bolje

Ni potpuno sazrio kompost ne treba dodavati bez mjere. Prevelika količina može povisiti koncentraciju soli, stvoriti neravnotežu hranjivih tvari te pridonijeti nakupljanju fosfora i ispiranju nitrata. Komposti proizvedeni od stajskog gnoja obično brže popravljaju plodnost, ali nose veći rizik od suviška fosfora i soli nego komposti od zelenog vrtnog otpada.

Kod kupovnog komposta korisno je provjeriti od čega je napravljen, je li navedena njegova zrelost te postoje li podatci o pH-vrijednosti, električnoj vodljivosti, organskoj tvari i sadržaju dušika, fosfora i kalija.

Sigurnije je sumnjiv kompost ostaviti da dodatno odleži nego ga stavljati na gredice ili u lonce za uzgoj, zaključili su znanstvenici.