Mirovina
Služili su vojsku jer su morali, a danas im ti mjeseci nedostaju za mirovinu
Čitatelji koji su obvezni vojni rok služili u JNA i Hrvatskoj vojsci traže priznavanje staža. Ipak, neki zbog osobnih iskustava takvu mogućnost odbijaju.
„Išli smo u JNA jer smo morali, a ne zato što smo htjeli”, poručuje naš čitatelj Željko kojemu godina obveznog vojnog roka nedostaje u mirovinskom stažu. U vojsku je otišao iz INA Naftaplina, a nakon povratka nastavio je raditi u istoj tvrtki, u kojoj je zaposlen i danas.
„Tih 12 mjeseci ne ubraja mi se u radni staž i sada moram raditi godinu dana duže do mirovine. Sudionik sam Domovinskog rata, nije to fer od naše države”, kaže nam.
Slična razmišljanja brojni su čitatelji podijelili s našom redakcijom nakon teksta o vojnom roku i načinima na koje ga europske države vrednuju pri umirovljenju. Uz nekadašnje ročnike JNA javio nam se i čitatelj koji je obvezni vojni rok služio u Hrvatskoj vojsci. I njemu bi ti mjeseci danas mnogo značili.
Marijanu nedostaje 18 mjeseci
Marijan ima 71 godinu, a u mornarici nekadašnje države je proveo godinu i pol. Bio je podmorničar, torpedist i kormilar. „Smatram da bi bilo u redu da mi se to prizna u radni staž jer je vojni rok bio obvezan. Imam 71 godinu i upravo to mi fali do punog radnog staža”, navodi.
Žarko se s istim problemom susreće pred šezdeseti rođendan. Ima skoro 40 godina radnog staža, a godinu dana proveo je u JNA, od 1986. do 1987. godine. Trenutačno je nezaposlen. „Imao sam četiri operacije do sada i trebalo bi priznati tu godinu dana svakako. I hrvatski branitelj sam, barem imam taj status, no Mirovinsko mi ne dopušta mirovinu dok ne navršim 60 godina”, opisuje svoju situaciju.
Zlatko je vojni rok služio u Hrvatskoj vojsci
Zlatko je deset mjeseci obveznog vojnog roka odslužio u Hrvatskoj vojsci 1997. godine. Rođen je 1977. u Puli, gdje je završio srednju industrijsko-obrtničku školu. Uz poslove u svojoj struci, više od deset godina radio je kao televizijski snimatelj za lokalne i regionalne televizije te produkcije.
„Puno bi mi značilo da se to vrijeme doda u radni staž. Počeo sam raditi 1995. godine po završetku srednje škole. Sada bih trebao imati 30 godina staža, ali jedva sam skrpao 15 godina jer su poslodavci izbjegavali uredno prijavljene radnike i davanja državi”, piše.
Poslodavci su, kaže, debelo iskorištavali radnike tijekom ratnih, a još više tijekom godina koje su slijedile nakon Domovinskog rata. „To je problem koji ima velik broj radnika. Radili smo i bili sretni da imamo neki posao”, navodi. Danas je prijavljen na Zavodu za zapošljavanje i ponovno pokušava pronaći posao.
„Imam 49 godina i ne mogu vjerovati da sam cijelu sezonu uredno slao upite i molbe i nisam dobio nikakav odgovor. A ne mogu ne primijetiti mlade strane radnike. Nemam ništa protiv stranih radnika, ali ne preko domaćih nezaposlenih ljudi. Ne znam, možda sam u zabludi”, opisuje puno širi problem od nepriznatog staža iz vremena služenja vojnog roka.
Zvonimir predlaže raspravu u Saboru
Zvonimir smatra da bi priznavanje vremena provedenog na obveznom vojnom roku trebalo doći na dnevni red Sabora. Predlaže i peticiju, a uz vojsku spominje godine studiranja koje se također ne vide u njegovu mirovinskom stažu.
U JNA je, navodi, otišao 1990. na godinu dana. Piše i o 11 mjeseci u Hrvatskoj vojsci te sudjelovanju u Oluji. Na Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, koji je upisao 1990. godine, vratio se 1992. godine i poslije ga završio.
„Ostao sam tu i radim u državi za koju sam se borio. Znači, uredno plaćam porez ovoj državi 29 godina, a od sedam izgubljenih godina imam samo godinu dana staža”, poručuje. Želi da zastupnici razmotre mogućnost priznavanja barem dijela vremena provedenog u vojsci ili na fakultetu.
Živko ne želi staž iz JNA
Ipak, neki iz principa ne žele služenje vojnog roka u JNA u svom radnom stažu. Takav je Živko iz Budaka. Kaže, ima 58 godina i sudionik je Domovinskog rata. „Imamo svoju državu, od bivše ne želim ništa pa ni staž iz vojske”, kaže nam. Navodi da mu je zapovjednik garnizona u Makedoniji 1988. godine bio ratni zločinac Ratko Mladić pa je razumljiva njegova potpuna odbojnost prema tom periodu života.
U ranijem tekstu prikazali smo različita europska rješenja za obvezni vojni rok. Njemačka je za svoje ročnike plaćala mirovinske doprinose, Slovenija služenje vrednuje kroz mogućnost ranijeg umirovljenja ili veći obračunski postotak, a pojedine države omogućuju dokup tog razdoblja. Priznavanje pritom ne donosi svugdje ista prava: vrijeme služenja može utjecati na iznos mirovine ili pomoći pri ispunjavanju određenog uvjeta za odlazak u mirovinu.
