Show
Umro je Patrick Stewart: Bojao se ćelavosti, a postala je njegov zaštitni znak
Patrick Stewart umro je u 86. godini. Iza planetarno slavnog kapetana Picarda ostale su priče o prijateljstvu s McKellenom, tri braka i vjenčanju u restoranu, ali i humanitarni rad.
Britanski glumac Patrick Stewart, najpoznatiji kao kapetan Jean-Luc Picard iz „Zvjezdanih staza” i profesor Charles Xavier iz filmova „X-Men”, umro je 28. listopada u Los Angelesu, u dobi od 86 godina. Njegova glasnogovornica Kelly Bush Novak potvrdila je da je bolovao od Alzheimerove bolesti i demencije s Lewyjevim tjelešcima.
Posljednje dane proveo je okružen obitelji i prijateljima, uz glazbu, molitve, suze i smijeh. Umjesto cvijeća, obitelj i prijatelji zamolili su za donacije za istraživanje Alzheimerove bolesti i pomoć osobama koje skrbe o oboljelima.
Od lokalnih novina do Enterprisea
Rođen je 13. srpnja 1940. u Mirfieldu u engleskom Yorkshireu, u radničkoj obitelji. Za glumu ga je zainteresirao učitelj engleskog jezika koji mu je dao Shakespeareov tekst i potaknuo ga da ga izvede pred razredom.
Školu je napustio s 15 godina i zaposlio se u lokalnim novinama, no zbog kazališnih proba propuštao je novinarske zadatke. Kada je urednik zatražio da izabere između redakcije i glume, Stewart je istog poslijepodneva spakirao pisaći stroj i otišao.
Glumačko obrazovanje nastavio je u školi Bristol Old Vic, a Royal Shakespeare Companyju pridružio se 1966. godine. Televizijska publika upoznavala ga je kroz povijesne drame i ekranizacije književnih djela, među kojima su „Ja, Klaudije” i „Dečko, dama, kralj, špijun”.
Svjetsku slavu donijela mu je uloga kapetana Picarda u seriji „Zvjezdane staze: Nova generacija”. Zapovjednika Enterprisea igrao je i u filmovima, a poslije mu se vratio u seriji „Star Trek: Picard”. Novoj generaciji gledatelja približio se kao profesor Charles Xavier u filmskom serijalu „X-Men”.
S McKellenom se zbližio između snimanja
Na snimanju „X-Mena” razvio je blisko prijateljstvo s Ianom McKellenom, koji je igrao Magneta. Njihove su prikolice bile jedna pokraj druge, a vrijeme između snimanja provodili su zajedno.
„Ian i ja provodili smo vrijeme zajedno pijući čaj, a poslije podne možda i nešto malo jače”, ispričao je Stewart za Wired. Otkrili su koliko toga imaju zajedničkog, a druženje nastavili i izvan filmskog seta. Zajedno su nastupali u kazalištu, u predstavama „Čekajući Godota” i „Ničija zemlja”.
McKellen je vodio i obred njegova vjenčanja s američkom pjevačicom i kantautoricom Sunny Ozell 2013. godine. No pripreme su donijele zaplet: njegove ovlasti za sklapanje braka nisu vrijedile u Nevadi, gdje je bila planirana svečanost.
Zato su se Stewart i Ozell službeno vjenčali u Kaliforniji, u meksičkom restoranu, uz McKellena i nekoliko uzvanika. Potom su održali i planiranu svečanost u Nevadi.
Tri braka i 38 godina mlađa supruga
Sunny Ozell bila je njegova treća supruga, 38 godina mlađa od njega. Upoznali su se 2008. godine, dok je u New Yorku nastupao u „Macbethu”. Govorila je da im razlika u godinama ne predstavlja problem: njega je opisivala kao mladenačkog, a sebe kao osobu skloniju brigama. Šalila se da je u boljoj tjelesnoj formi od nje.
S prvom suprugom Sheilom Falconer, s kojom je bio u braku od 1966. do 1990. godine, dobio je kćer Sophiju i sina Daniela. Daniel je također postao glumac, a u jednoj epizodi „Zvjezdanih staza: Nove generacije” igrao je sina očeva lika. Drugi Stewartov brak, s producenticom Wendy Neuss, trajao je tri godine.
Premda je ćelavost postala dio njegova prepoznatljivog izgleda, u mladosti ju je teško prihvaćao. Kosu je počeo gubiti sa 17 godina i bojao se da će zbog toga biti manje privlačan ženama. Na audicije je dolazio s tupeom, zatim ga skidao i nudio dva glumačka izgleda za cijenu jednog.
Djetinjstvo obilježeno nasiljem
Stewart je otvoreno govorio o siromaštvu i očevu nasilju prema majci. Njegov otac bio je ratni veteran, a glumac je tek mnogo kasnije doznao da je patio od posljedica ratne traume.
O obiteljskom je nasilju desetljećima šutio, a poslije se angažirao u pomoći žrtvama. Na Sveučilištu u Huddersfieldu stipendija s njegovim imenom podupirala je poslijediplomska istraživanja o djeci i obiteljskom nasilju.
