Radman je, naime, zanemario temeljno u demografiji da se mrtvi broje na kraju godine i da se treba voditi računa o još nekim parametrima, zaključuje Večernji.
Samo po sebi, kada ništa ne bismo znali, nitko se ne bi strašno uplašio što na 51.000, 52.000 mrtvih godišnje zasad ima 330, možda 350 koji...