Prati nas

Show

Jasmina Nikić: Sarma može čekati

‘Ja ne mislim da za ekran čovjek mora biti u klasičnom smislu lijep. Ali potrebne su sve one druge komponente koje ga čine simpatičnim. Od ljepote je potrebnija prihvatljiva simpatičnost. Toplina je važnija od ljepote.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Jasmina Nikić, najbolja psikerica
Jasmina Nikić (foto: Arena, 1968.)

Jasmina Nikić je nezaobilazna točka općeg znanja generacija koje su odrastale u prošlom stoljeću. Ova prelijepa spikerica Televizije Zagreb rođena 1941. godine, savršena je govornica i utemeljiteljica Službe za jezik i govor Hrvatske televizije. 1998. godine pokrenula je i Novinarsku školu na HTV-u. Evo što je o Jasmini, ljubimici malih ekrana, zabilježio Plavi vjesnik daleke 1967. godine, na samim počecima njene karijere.

 

Smiješak na licu zagrebačke TV ­spikerice Jasmine Nikić označio je kraj emisije. Prema dogovoru, krenuo sam po nju u TV ­studio u Šubićevoj ulici. „Mama nas već čeka kod kuće, ako nije spriječena nekim iznenadnim poslom“, rekla mi je Jasmina.


Te subotnje večeri bio sam njen gost. Probijajući se kroz saobraćanju gužvu, jednom sam snažnije pritisnuo kočnicu. Jasmina je prigušeno kriknula. „Oprostite, ali od one moje nezgode uvijek sam napetih živaca. To je prvi put nakon sudara da opet sjedim na prednjem sjedištu. Poslije službe, bilo je već prilično kasno, odvezli smo se da nešto pojedemo i kući. U neposrednoj blizini kuće na nas je naletio kombi…“

Dva ožiljka na čelu jedva se zamjećuju. S ljetnim suncem sasvim će nestati. Jasmina se zadovoljno smješka. A o onom što se zbilo i što je proživjela iščekujući vrijeme skidanja zavoja, o tome ne želi govoriti. Očito joj je odlanulo kad je manevar okretanja automobila pred njenom kućom bio izveden. Dočekala nas je njena majka Ana. Jedan ispitivački pogled kroz leće naočala i ljubazan osmijeh, kako to već znaju gledati i smiješiti se nastavnici. Jasminina majka je profesorica.

„Mama, vidi! Kako ti se sviđa krzno?“, pita ju Jasmina. „Ne suviše. Mislim da bi trebalo…“, realno prosuđuje mama.

I dok nekoliko trenutaka kasnije već pričamo o Jasmininu pozivu, mama mi objašnjava: „Znate što, ja sam ovako … puštam na volju. Neka radi što hoće. Uvjerena sam da neće ništa loše napraviti. Tako je odgojena. Nina, je li dobra kava?“ Jasmina daje pohvalu.

 Snimam pa provjeravam

„Ali nemojte po tome steći krivu predodžbu! Mama me inače kritizira …“, kaže Jasmina.

„Uh, strašno! Ja mislim da sam njen najgori kritičar. Bolje da je i ne gledam na ekranu. Nisam naučena na te nove akcente, pa se onda uvijek objašnjavamo. To su strane riječi koje su se udomaćile: kompozitor, telefon“, odgovara majka.

Profesoricu Anu Nikić sigurno prolaze srsi kad to sluša. Ali što se jezika tiče, kći joj je ravnopravan partner. Jasmina izgleda kao da je tek prošle godine maturirala. A zapravo već posjeduje diplomu Filozofskog fakulteta i priprema radnju iz jezika u okviru postdiplomskog studija. Osim toga, studira engleski jezik.

„Snimam neka čuda, pa ispitujem ljude. Radnja bi se mogla nazvati: sadašnje stanje u hrvatskosrpskom jeziku. Snimam pa provjeravam. Mama je najčešće prvi pokusni kunić, kao što su obično roditelji žrtve.“

Kad li na sve to stigne? Mnoge njene kolegice zapele su na studiju zbog posla.

„Stignem i u kino, kazalište, na koncerte i na sastanke s momkom. Nađe se vremena za sve. Samo ga treba znati rasporediti. Ne mislim onako strogo vojnički, na minutu precizno. Volim improvizacije. Što se tiče poslovnih sastanaka, uvijek sam tačna. A što se tiče drugih dogodi se zakašnjenje koje je donekle i svojstveno mom rodu.“

Jasmina Nikić, Helga Vlahović, Ksenija Urličić

Jasmina Nikić (foto: RTV revija, A. Jelečanin)

Sarmica može i sutra ujutro

Jasmina govori tečno, živo. Njeno je lice vrlo izražajno. Smatra se da TV­spikerice moraju biti lijepe žene. „Ja ne mislim da za ekran čovjek mora biti u klasičnom smislu lijep. Ali potrebne su sve one druge komponente koje ga čine simpatičnim. Od ljepote je potrebnija prihvatljiva simpatičnost. Toplina je važnija od ljepote“, kaže Nikić.

Pa i u životu je tako. Šarm je na prvom mjestu. Jer žena bez šarma… Ona je svjesna da ima mnogo šarma. Zna kako se treba nasmiješiti u objektiv foto­kamere. Ali svaki pokušaj da snimimo majku s Jasminom uzaludan je. „Ja sam žena, a poznato vam je da su žene tašte“, brani se prof. Ana Nikić. „Nisam se slikala godinama. Moja posljednja snimka je napravljena kad sam imala 35 godina.“

U njihovu dvosobnom stanu vlada ugodna atmosfera. U polumraku jedne sobe svjetluca TV­ekran. U drugoj sobi veliki stol pod teškim kovanim lusterom, vitrina s kristalom i veliki klavir. Jasmina prebire po tipkama i priča: „Gotovo nikad ne sviram. Ponekad možda, u nekim posebnim raspoloženjima. Učila sam klavir devet godina.“

„Smatrala sam da je neophodan muzički odgoj, „objašnjava mama. „Bude čovjeku ponekad teško i jedino ga muzika može rasteretiti, utješiti…“

Na polici kolor­fotografija Jasminina brata, koji je trenutno na usavršavanju u Americi. „Uvijek smo se dobro slagali. Štaviše, nikad nisam s djecom imala problema, premda sam ostala s njima sama. Nisu se stidjeli nikakva posla. Takvi su i danas. Toliko nam je lijepo da se plašim da se djeca neće htjeti odlučiti da napuste kuću“, priča majka.

Djeca se teško nakanjuju da promijene tu atmosferu. Jasmina šuti i smješka se. Pletenu stoličicu na kojoj je Jasmina sjedila dok je bila mala djevojčica mama još uvijek čuva. „Znate kako je. Studij traje prilično dugo. Ako se i u roku diplomira, čovjek je navršio dvadeset četiri godine. Zatim je tu postdiplomski studij…“

Slobodna subota za TV­spikera je gotovo kao premija na lutriji. Zato se opraštam.

„Ti ćeš, dušo, pomoći mamici sarmicu praviti“, nagovara mama Jasminu.

„Ne večeras, mama. Sutra ujutro ćemo to napraviti. Ipak je subota. Već me čeka društvo …“

„Uvijek se plašim. I ono se dogodilo u subotu … Dobro, dušo, čuvaj mi se.“

/autor: Ivan Kreutz, Plavi vjesnik, prosinac 1967. / Yugopapir /

.

Show

Preživjet ćemo i ovo: Poruka generaciji koju život nije mazio

‘Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog…’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Doista, nije ovoj našoj generaciji bilo lako. Prvo rat, pa financijska kriza, pa krediti u švicarcima, pa bolesti, razvodi, otkazi, a onda još i pandemija i potres. Naša poznata pjevačica Ivana Plechinger (46) putem društvenih mreža poslala je poruku svojoj generaciji i na kraju zaključila: “Preživjeli smo sve, pa ćemo i ovo!” Pročitajte i glavu gore!

“Nije nas život mazio generacijo… Servirao nam je i rat i financijsku krizu, kredite u švicarcima, a i ‘klasike’ otkaza, razvoda, bolesti i odlazaka najmilijih. A sad? Na meniju je nešto što još nijedna generacija prije nas nije doživjela – virus koji prijeti da će ugroziti više ljudi no mnoge nedaće o kojima smo učili iz udžbenika povijesti. Ali to nije sve! Neki od nas koji Zagreb zovu svojim domom, potresom su u trenutku ostali bez njega, a svima se to nedjeljno buđenje upisalo u sjećanje najgoreg buđenja koje pamtimo.


Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog, sjeti se svih izlazaka i plesanja dok te noge više ne služe i pjevanja dok ne ostaneš bez glasa na svim tulumima uz “Dva dinara druže” i “Ja ti pišem pismo stari prijatelju moj”.

Sjeti se svih kultnih koncerata, položenih ispita i slavlja u njihovo ime. Sjeti se svih izleta i roštiljanja i svih smijanja s onima koje najviše voliš. Sjeti se svakog putovanja i svakog novog okusa i mirisa u zemljama koje vidiš prvi puta. Sjeti se svih zagrljaja. Baš svih. Svih poljubaca u suton i u zoru, u podne i u ponoć, svih dodira od jutra do sutra. Sjeti se generacijo. Sad kada nam sve to najviše nedostaje, sjetimo se najvažnijeg – svaku smo svoju nedaću preživjeli! I ovu ćemo.

Ništa više neće biti isto, čitav će svijet i svi u njemu biti drugačiji jer svaki će zagrljaj značiti toliko više, svaka kava s društvom i romantična večera, svaki koncert veselit će te jače, svaki novi grad i nova šetnja, svaki susret, svaka neočekivana dobrota dublje će te dotaći… Zanimljivo je da nas prijetnja smrću tjera da život cijenimo više i postanemo stvarno svjesni svih ljepota koje smo proživjeli i koje živimo. Smrt naš život stavlja u pravu perspektivu. Hvala joj na tome.

Generacijo moja, pametni smo mi, ali nismo znali kako mudro živjeti. Hoćemo li sada konačno naučiti? E, ajde da hoćemo.” Pogledajte Ivanin video:

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP