Povjerljivo: Osjećaju li se bake po očevoj strani zapostavljeno?

Nakon teksta “Mora li baka po ocu uvijek biti treći kotač”, dobili smo brojne anonimne ispovijedi baka po očevoj strani, a koje se osjećaju zapostavljeno u odgoju unučadi i smatraju da snahina majka više sudjeluje i ima veća prava. Javile su nam se i snahe, ali i njihove majke. Odabrana pisma prenosimo u cijelosti.

 

Tužna baka: Snaha čeka svaku moju “grešku”

Baka sam po očevoj strani i kako sam imala jako lošu svekrvu nastojala sam ne ponoviti njezine pogreške. Nastojala sam im biti na usluzi kad god je bilo potrebno, a pogotovo drugoj snahi koja nije u dobrim odnosima s majkom. Čuvala sam djecu ali samo kad nije imala drugog izbora, pomagala materijalno kad nije radila, davala joj džeparac, kupovala hranu i odjeću. Ali ona je uvijek čekala neku moju pogrešku. Na primjer, na balkonu je u loncu stajalo neko jelo koje se pokvarilo, pa sam ga bacila i za to dobila obrisanac. I naravno otišla se potužiti mojoj svekrvi da joj se miješam u brak. Kad je bila u bolnici djecu mi je ostavila na čuvanje i ja sam da joj olakšam pospremila stan da ju dočeka sve čisto i uredno. Ali, zlo i naopako! Napominjem da je uredno koristila moje usluge kuhanja i pečenja kolača kad je imala neke goste ili slavila rođendane. Do sutra bih mogla nabrajati njezine izljeve “nježnosti”. Naravno nisam ni očekivala zahvalnost ali neku ljudskost jesam. Djeca me obožavaju i stalno bi bili kod mene no ona im ne dozvoljava. Prije mjesec dana sam čuvala djecu i na nesreću je procurio frižider. Bojeći se da djecu ne strese struja počistila sam frižider i sve joj objasnila što se dogodilo. Njezine riječi su bile: “Uvijek se nešto dogodi kad ste vi tu!“ Iako je bilo očigledno da se začepila rupica za odvod vode i voda se punila dok nije počela ići van. Od tada sam dobila zabranu prilaska djeci i radije ih ostavlja susjedima na čuvanje. Srce mi je prepuklo i ne mogu spavati, a moji me unučići zovu dok je ona na poslu i pitaju me kada ću im doći. Ona je inače kolerične naravi i jako viče pa djeca govore kako baka ne viče. Više me znam što da mislim. Griješim li ja ili je njezino ponašanje normalno?

 

Aneri: Potrudila sam se i postala glavni kotač

Potpuno shvaćam ovu baku po očevoj strani; taj treći kotačić. I mislim da ima pravo. Ponekad sam i ja osjećala da sam van igre u svojoj kući a kamoli u kući snahine majke. Nisam se htjela prepustiti nemoći i dozvoliti da me frustriraju i pobijede pa sam razradila svoj plan. Naumila sam ih pobijediti svojom metodom. Uvijek, ali baš uvijek sam imala vremena da nosim bebe kad su nemirne i kad plaču, da ih nahranim i napijem kad su gladne i žedne. Nikad mi nije bilo teško po noći se skočiti kad plaču i cijelu ih noć ljuljati, nosati, tješiti. Zaklela sam se da će me voljeti najviše na svijetu. I dan danas ja ispunjavam njihove želje, pečem im kolače, pravim uštipke, pržim pomfrit, pustim da gledaju  omiljene crtiće na kompjuteru,kupam ih i kad im ja perem duge kose tada ne plaču. I stroga sam; zna se red i disciplina. Sve poštuju,slušaju me i milina mi je biti sa njima. Često kad im majka pođe kod svoje majke, traže da ostanu sa mnom jer više im se sviđa kod mene. Nastojim da vole i drugu baku jer djeca ne trebaju nikad osjetiti loše ponašanje odraslih. Treba da vole i bake i djedove jednako, a bake i djedovi bi trebali brinuti najviše kako pozitivno utjecati na dječicu. Ja se ne osjećam kao treći kotačić jer sam za 10 godina uspjela postati glavni kotač  ali je bome trebalo truda! Nikad nisam izgubila strpljenje prema djeci i zbog njih sam puno žrtvovala. Nije mi žao ponovila bih to. Kad me njihove ručice zagrle i kad me zovnu bako sve moje muke prođu. Nikad se ne predajte ,budite prava baka!

 

Veki: Želim biti dio života unuka

Da poznati je sindrom bake po ocu. Neću puno,  jer to je tako kako je opisano. Ja isto jednom tjedno vidim unuka, jer ne želim opterećivati snahu i sina. Boli me sto ni meni ne vjeruje ali to je tako. Ne miješam im se u život, dok roditelji moje snahe to čine jer zajedno žive. Možda bih i ja da žive sa mnom. Ja samo želim biti dio života mog unuka i nitko mi ne može reći da ga druga baka voli više od mene. Tvrdim da i mi druge bake snažno volimo svoje unuke.

 

Bezimena: Ponekad mi pukne film

Sve je istina. I ja sam baka po očevoj strani. Koliko god se trudim pomoći, koliko god da kupim ili samo da popričam, ignoriraju me. Često plačem. Unuku ne puštaju u moju sobu, ne smijem s njom u šetnju. Razočarana sam i bijesna. Njena majka dođe na par dana godišnje iz inozemstva i to je to. Samo pričaju preko skypea. Ali ona je super, a ja sam nitko. Žive u mojem stanu. Ponekad mi pukne film.

 

Snježana: Ne pokušavam snahi zamijeniti majku

Imam dvije snahe i četiri unučice. Sa snahama sam dobra prijateljica i ne pokušavam da im zamijeniti maju. Super se slažemo. To sam naučila od svoje svekrve, jer smo i nas dvije bile dobre  prijateljice. Tako može dobro funkcionirati.

 

Adi: Možete omekšati nevjestino srce

Ja sam  baka po očevoj strani i poslije 15 godina tog iskustva,danas se osjećam sretna i nezanemarena baka. Ali mogu vam reci da je u prvim godinama moje titule “bake” bilo svega, suza, razočarenja,  neviđanja unuka. Valjda sam ja dobro odradila taj dio, jer sam im stalno dokazivala da ih volim i da bude kako mama kaže. Možete zamisliti još kad obje bake i oba djeda stanuju u istom kvartu. Vidite djecu  preko balkona kako idu svaki dan kod druge bake, a ti ih zoveš i jedva te pozdrave. Djecu sam vidjela kad bi moj sin pobjegao i donio ih da ih vidim. Ne mogu reći da nije bilo i zajedničkih ručkova nedjeljnih, ali svaki je završio fatalno, jer bi moja nevjesta za svaku pogrešnu riječ  to naplatila pa ne bismo opet vidjeli djecu 15 dana. Uvijek su bili njezini prvi. Danas se stanje promijenilo. Volim je jer mi je podarila ta dva slatka anđela. Uvidjela je što smo im mi pružili  i da smo spremni pomoći. ne materijalno, jer nemamo tu mogućnost, već podrškom. Ne mogu da njezini roditelji ne pomognu oko djece. Sada je moj odnos sa odličan ,djecu mogu vidjeti i čuvati kad zaželim (ili kad njima zatreba)i zato mi moji prijatelji govore da me iskorištavaju. Ali ja u tome uživam i želim uživati u djeci dok su mala. Zato želim poručiti svim svekrvama: samo strpljenje ,ljubav i razgovori mogu omekšati srce vaše nevjeste.

 

Seka: Otišla sam ranije u mirovinu da bih čuvala unuke

I ja sam baka po očevoj strani. Kada sam dobila prvu unuku mojoj sreći nije bilo kraja. Dogovoreno je da kad unuka navrši godinu dana da ju ja čuvam dok mama radi od 6 i 30 do 16 sati. oduševljeno sam otišla u mirovinu i to od 1. prosinca. Nisam čak dočekala ni kraj godine da mi se obračuna cijela godina .Nisam uopće o tome razmišljala, a danas bi mi mirovina bila oko 200 kuna veća. Druga baka je stalno bila nečim zauzeta i stalno je bilo sa snahine strane za nju opravdanje. Odmah sam dobila od snahe jelovnik kojeg sam se morala 100 posto pridržavati. Jasno sve namirnice sam ja nabavljala. Meni se sve vrtjelo oko unuke. Za sebe sam uopće zaboravila da postojim. Nakon najljepše godine u životu provedene s unučicom tako mi je pao imunitet da sam teško oboljela i završila na pulmologiji. Onda je na mjesec dana uskočila snahina mama i to je vrijedilo više nego mojih godinu dana. Došla je druga unuka i opet ista priča s time da sad povremeno čuvam obadvije, a u međuvremenu mi je muž teško obolio. Ne osjećam razumijevanje s druge strane. Druga je baka našla prijatelja i otišla. Imam razumijevanje od sina,  ali to mi puno ne pomaže, jer su mi obaveze pregoleme. Čak i starija unuka od 4 i pol godine to primjećuje i veli da nije pošteno da samo jedna baka čuva djecu. Ne tražim neku zahvalnost, jer meni unuke daju veliku ljubav kao i ja njima, ali boli kad vidiš drugu stranu koja se ponaša kao da ona meni čini uslugu a ne ja njima. Na rubu sam snaga i samo molim Boga da sve to izdržim.

 

Mila: I ja sam treći kotač

Treći kotač, upravo se tako osjećam kao baka po ocu. Malo sam udaljena od djece u odnosu na drugu baku. Rado bih provodila više vremena s unucima a svaki put izgleda kao da sam ih dobila samo kad njima paše. Što god kupim ništa se ne cijeni. Puno je zabrana i uputa kad dolaze k meni. Svako ljetovanje bakom zajedno cijela obitelj ali bez mene. Mislim da tu imaju sinovi najveću krivnju. Da oni više cijene majke tako bi se i snahe ponašale. I ja sam bila  snaha jednako sam djeci obje bake priuštila. Umirovljenica sam i živim u jednom manjem mjestu.

 

Gradišćanka: Uskraćuju mi susrete s unucima

Rodila sam i othranila dva sina. U priči koju sam pročitala pronašla sam sebe. Oba sina su mi oženjena, ali samo jedan ima djecu i to četvero. Kako su se rađali, mislila sam da sam najsretnija na svijetu. Kratko je trajalo. Kod svake ljutnje  sam kažnjavana tako da mi uskrate susrete s djecom. Smatram da to nije u redu. Svoje neslaganje s majkom moga supruga nikad nisam prenosila na svoje sinove. Kako se ja nisam baš slagala sa svekrvom, trudila sam se da neradnim iste greške sa svojom snahom. Uvijek sam bila spremna pomoći na bilo koji način, a većinom na svoju štetu. Kako psihičku tako i materijalnu. Imam osjećaj da me viđaju samo kad nešto trebaju. Ako treba pričuvati djecu kad njima odgovara, onda je u redu, a kad djeca idu na par dana baki onda idu drugoj . Ne sjećam se kad su djeca zadnji put ostala spavati kod nas. To me jako boli. Osjećam se  loše. Ne znam kako da si pomognem. Toplo se nadam da će djeca odrasti i češće dolaziti kad budu mogli sami odlučivati. Možda i griješim. Napokon, svi se ponašamo, uglavnom, kako su nas roditelji naučili.

 

Leona: Snahina majka svojata unučad

Da, i ja sam baka po očevoj strani. Daleko sam i izolirana od unučadi koju obožavam.  Jako sam tužna i žalosna zbog toga . Moja unučad se malo po malo udaljuje od mene,  a druga baka ih svojata kao da ih je ona rodila.  Žalosno.

 

Justina: Prema svekrvi isto kao i prema majci

Rodila sam dijete u lipnju. Tada sam živjela s mužem u kući svekra i svekrve, ali u odvojenim kućanstvima. Moj brat se oženio u srpnju te godine. Poanta je u tome, da se mama meni žalila na neke stavove svoje snahe  pa sam tako naučila što majke najviše boli i vrijeđa. Zbog toga sam svaki put, kad sam htjela svađu sa svekrvom, pomislila na svoju mamu i na to kako bi se ona osjećala. Brzo sam ostala udovica. Dijete nije imalo ni godinu dana. Vratila sam se u roditeljsku kuću, ali iako sam bila vrlo kratko u braku i nisam baš voljela svekra i svekrvu, redovito sam ih posjećivala i kontaktirala; skupa s djetetom, naravno. Moje dijete je odraslo, ali zna gdje je rođeno, voli i poštuje baku i djeda po svom ocu i kod njih se osjeća kao i kod kuće. Mislim da je jako važno poistovjetiti osjećaje. Pomisli kako bi se ti osjećala, ili kako bi se osjećala tvoja mama ili sestra da je netko tretira kao što ti tretiraš svoju svekrvu. Naravno da svoju mamu volim više, ali dijete treba voljeti i poštivati obje bake jednako. Imala sam sreću kao da djevojčica imam obje bake. I zaista sam ih obje voljela, a i one mene. Mislim da je za to zaslužna moja mama koja nikad nije pokazala pred nama da je njoj njena mama važnija od svekrve. I tako sam to naučila od nje. I tako cijeli život učim svoje dijete. Mislim da bi u obiteljima bilo puno manje skrivenih suza kad bi se svi malo više potrudili.

 

Nada: Svekrve, manje pametujte!

Baka sam po kćerkinoj strani već 6 i pol godina i živim u malom gradu. Imam 47 godina. Posve se slažem da veću brigu o unucima vode bake sa ženske strane. Da li je to genetski ili ne, nemam pojma. Dok je beba mala, majka je još od poroda osjetljiva i prirodno je da se  češće obraća svojoj majci za savjet, ali kad dijete ojača, mislim da je jako važno da se i baka po ocu jednako brine. Jer, koliko god volim unuka, i ja trebam odmor i vrijeme za sebe. Pravi način da se to ispravi je da svekrva nađe put do srca snahe. To je jedini pravi i sigurni način. Nije lako, ali treba si dati truda. Tada će i ta baka imati mogućnost vise čuvati unuka. Jer logika ti govori da potomstvo ostavljaš na brizi samo povjerljivim i sigurnim osobama. Zato svekrve, malo se vise trudite i malo manje pametujte. A i snahe, ako žele pomoći s druge strane, neka se malo potrude. I jedna i druga neka se uče poniznosti. To je moje mišljenje kao snahe i bake.