Prati nas

Aktivno starenje

50 stvari koje znam sad kad imam 50

Napunila je velikih 50. Ali ne osjeća se ni kao da joj je 40. Kaže da bi voljela da je imala ovu pamet s 20 i da ima malo tvrđu kožu pa je ljudi ne mogu povrijediti tako lako. Za svoje je veliki okruigli rođendan sastavila listu od 50 stvari koje sada sa sigurnošću zna.

Objavljeno

|

foto: BigStock

‘Ne mogu vjerovati da mi je pedeset!’, kaže kolumnistica Huffington Posta Jackie Pilossoph. ‘Štoviše, ne osjećam se ni kao da mi je četrdeset. No provjerila sam što mi piše na rodnom listu i istina je: već šest dana imam pedeset godina.’ Jackie je pisac pa je odlučila da je najbolje suočiti se s velikom brojkom ona kako ona najbolje zna: pišući. Za svoj je pedeseti rođendan sastavila listu od pedeset stvari kojih je tek sada, s napunjenih pola stoljeća, svjesna:

1. Zašto ovo samopouzdanje koje imam sad nisam imala s dvadeset godina?


2. Život bi mi bio puno lakši da sam ranije dovela sve stvari u red.

3. Mislim li da izgledam mlađe nego što doista izgledam?

4. Ne mogu vjerovati da mi je pedeset i da me još uvijek šokiraju stvari koje su neki ljudi u stanju napraviti.

5. To je istovremeno strašno i tužno, ali čini mi se da svaki drugi dan čujem da je netko obolio od raka.

6. Zašto su mladi tako glupi?

7. Zašto je mlade tako lako voljeti?

8. Ponekad poželim da nema Facebooka.

9. Prestara sam da bih bila puma. (naziv za starije žene koje izlaze s mnogo mlađim muškarcima)

10. Što ako ostanem bez novca prije nego umrem?

11. Što ako umrem?

12. Jake, neovisne žene me inspiriraju. Upoznala sam mnogo žena čiji se životi čine super, no kad sam doznala njihove priče i kako su sve to postigle, ostala sam u šoku. Jako su se mučile i odricale. Drugim riječima, nijedno postignuće ne dolazi samo od sebe i nije lako.

13. Jesu li pedesete nove tridesete? Pa, nadam se!

14. Stvarno se nadam da ću se uskoro opet udati.

15. Zašto mi se čini da su svi cijelo vrijeme iste dobi, a jedino ja starim?

16. Stvarno mogu reći da sam živjela život. Ne mogu se svi s time pohvaliti.

17. Volim ljude svojih godine.

18. Volim dobar seks.

19. Kad sam postala tako plačljiva?

20. Moja najbolja prijateljica mi djeluje potpuno ista kao kad smo imale 12 godina.

21. Zahvalna sam što sam zdrava.

22. Općenito sam zahvalna. Jesam li bila takva i kad sam bila mlađa? Nadam se da jesam.

23. Radije gledam stare filmove nego vijesti. Zašto se uzrujavati oko stvari na koje ne možemo utjecati?

24. Kad pokažete pravog sebe, osjećat ćete se lijepo.

25. Vježbanje ima više prednosti nego što uopće možemo zamisliti.

26. Strast uvijek generira uspjeh. To nije nužno financijski uspjeh.

27. Ako netko ima problem sa mnom, ali odluči da mi to ne kaže, to je onda njegov problem, a ne moj.

28. Ja jedino mogu biti ja. Ne mogu kontrolirati što ljudi oko mene rade i misle o meni.

29. Stalno očekujem previše od ljudi i zato sam neprestano razočarana. No to nije njihova krivica, nego moja.

30. Hvala Bogu što sam slušala intuiciju prilikom velikih životnih odluka. Ne samo da sam izbjegla katastrofu, nego je to otvorilo vrata mnogim drugim prekrasnim stvarima.

31. Prepoznati svoje darove i svoje izazove je jako važno da biste živjeli onako kako želite.

32. Provedite vrijeme s ljudima koji vas motiviraju, izazivaju, nasmijavaju i uz koje se osjećate voljeno.

33. Maknite se od svih onih zbog kojih se osjećate loše na bilo koji način.

34. Moje je srce puno! Baš volim izgovarati tu rečenicu!

35. Doći će vrijeme u životu kad više nećete moći podijeliti što vas muči sa svojim roditeljima.

36. Posjetiti nekoga tko je bolestan je najbolje moguće djelo koje postoji. Kao i pomoći nekome naći posao.

37. ‘Upoznaj samoga sebe’ mi nikad nije toliko značilo kao sad.

38. ‘Glup i gluplji’ – tako bih opisala sebe s 20 i 30 godina.

39. Kao što je rekao Justin Timberlake u svojoj pjesmi s Michaelom Jacksonom: ‘Ljubav nikad nije bila ovako dobra!’

40. Luđake se ne može urazumiti.

41. Željela bih da nisam tako mekana. Lako me je povrijediti i to se s godinama nije popravilo.

42. Ja sam najnestrpljivija osoba koju znam.

43. Kad te netko udari i obori na pod, imaj na umu da je to samo privremeno. No ako predugo čekaš nekog da ti pruži ruku da ustaneš, mogao bi čekati jako dugo.

44. Obožavam prije večere popiti koktel. Zabavno je malo se nacvrcati. No napiti se nije potrebno.

45. Tek nedavno sam naučila kako bi se žena trebala držati za ruke s muškarcem kojeg voli.

46. Najbolji dio dana mi je kad pijem kavu i čujem korake po kući jer znam da su se i djeca probudila.

47. Moj drugi najmiliji dio dana je kad djeca napokon odu na spavanje.

48. Mogu napraviti sve što sam mogla i kad sam bila mlađa, jedino što to sad radim puno mudrije.

49. Nikad se ne možeš nagledati dovoljno izlazaka sunca. Svaki je jedinstven.

50. Nikad ne prestaj moliti. To mi je rekao moj 76-godišnji prijatelj, vjernik.

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP