Peticija: Stara sam i bolesna. Moram li biti i siromašna?

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) pokrenuo je akciju potpisivanja peticije “Glasam protiv siromaštva starijih osoba”, koja će se potpisivati u desetak gradova u Hrvatskoj te će biti uručena budućoj Vladi. U SUH-u su uvjereni da će u roku mjesec dana prikupiti 10.000 potpisa, nakon čega kreću prema Vladi s točnim izračunima i prijedlozima za realizaciju njihovih prijedloga, iako ni sami ne znaju koliko bi to stajalo državni proračun.

U nastavku donosimo nekoliko poruka građana koji su potpisali peticiju i javno izrazili nezadovoljstvo socijalnim statusom naših starijih sugrađana.

Zašto ste potpisali?

Zato što je istina da stariji ljudi žive u bijedi i siromaštvu. Svakodnevno vidim da kopaju po kontejnerima.  Nezdravo žive  i nemaju nikakvu zdravstvenu zaštitu. jadno. Svjesna sam da i moju generaciju čeka ista sudbina, ako ne i gorja.

U Sloveniji je najniža mirovina 460 eura, a kod je nas sramotno niska. Treba uvrstiti i borbu za izjednačavanje svih mirovina. Nije normalno da penzije dobivene prije 15-20 g odskaču od današnjih.

Zato što me se osobno dotiče i što sa svojom mirovinom životarim. Smeta me nepravda, arogantnost, bezosjećajnost, samoživost i nerealnost ljudi koji su u mogućnosti da naprave neka poboljšanja, a ne žele.

Starost traži razumijevanje i poštovanje, a ne brigu za komad kruha. Mirovina ne smije biti vrijeme čekanja na smrt, nego vrijeme zasluženog odmora. Starost zaslužuje dostojanstvo, a ne siromaštvo. Mladost brzo prođe i jednog se jutra probudimo umorni, sami i … gladni. U vrijeme berbe red je ubrati plod dugogodišnjeg truda, a ne sijati. Želim svim srcem da ova peticija, probudi spavače.

Strašno je biti siromašan, i to u mirovini. Kad više nemaš šansu zaraditi.

Zato što imam 55 godina i 36 godina staža, a dobivam minimalac i preživljavam skupljajući boce, papir i ostalo. Hrvatski sam branitelj. Često nemam što za jesti, režije plaćam po opomenama, jedan mjesec struju,drugi RTV pretplatu, treći vodu… Mislim da je sramota da čovjek ne može pristojno živjeti od svog rada. Minimalne plaće i mirovine bi se trebale obračunavati na bazi realnih životnih troškova.

Zbog tate koji jedva živi od penzije, a živi u garsonjeri. Ja ne radim već 2 godine. Vjerojatno će meni biti i gore, ako će uopće postojati pojam penzija u nekoj skoroj budućnosti

Sama sam, u mirovini sa 67 godine, bolesna. Zar još trebam siromaštvo? Gomile ljudi su radili cijeli radni vijek, primali plaće već prema vremenu u kojem su radili. Od svoje mirovine ne mogu preživjeti posebice žene koje se ne snađu u dodatnim poslovima, a ako su stare nitko ih ni neće. Ona stara „pokrij se koliko ti je jorgan dugačak“ za njih ne vrijedi, jer ne mogu plaćati ni režije, a često nemaju niti jorgan.

Pišem umjesto susjede uz njeno odobrenje. Ima mirovinu oko 860 kn. Mora platiti režije, bila je na dvije operacije, sada će morati opet na treću. Mora nadoplaćivati lijekove i biti na dijetalnoj hrani, a svi znamo da je takva hrana još skuplja. Nije imala za drva. Uprava grada joj je 24. ovog mjeseca dodijelila drva pa je ove jeseni prvi put naložila. Ima kćerku i unuka koji su nažalost nezaposleni i ne mogu joj nikako pomoći.  Baš me zanima da li je u saboru i ministarstvima sezona grijanja počela kad i mojoj susjedi. Jesu li isti tako bili bez grijanja sve do 24. studenog u svojim stanovima?