Prati nas

Mozaik

Stigla je beba: 7 savjeta za bake i djedove

U vašu obitelj uskoro stiže prinova. To je vrijeme ispunjeno srećom, ali i brigom i nervozom. Vi biste kao baka i djed svakako trebalo nastojati što više olakšati živom mladim roditeljima. Donosimo sedam savjeta kako da doista budete od pomoći, a pritom ne zaratite s ostatkom obitelji.

Objavljeno

|

Kako biti dobra baka?
foto: Pixabay

Čestitamo! Postat ćete baka i djed! Možda ste ovo čekali dugo i sad će se napokon dogoditi. No, nova situacija u vašoj obitelji, osim, sreće, donosi i mnogo novih izazova. Ovako ih možete prevladati.

Pobrinite se da sa svima imate dobar odnos

Novi su roditelji često pod stresom jer se nalaze u sendviču između dva para baka i djedova i njihovih očekivanja. S obzirom da će uskoro u kući imati malu bebu, dodatni stres je posljednje što trebaju. Usredotočite se na to da im date svu podršku koju trebaju i da ih ne opterećujete svojim prigovaranjima.


Kad prvi put dođete vidjeti bebu budite naročito pažljivi. Pustite nove roditelje da prvo malo dođu k sebi prije nego počnu primati goste. Također, prepustite njima neke važne odluke poput odabira imena i suzdržite se od svojih prijedloga i komentara.

Komunicirajte s njima izravno i bez zadrške jer ćete tako izbjeći nesporazume. Ako još niste upoznali drugu baku i djeda, zamolite djecu da vas upoznaju. I napokon, ako više niste u braku s drugim roditeljem vašeg djeteta, prevladajte eventualnu netrpeljivost i razmirice zadržite za sebe. Sada su u prvom planu mladi roditelji i njihov potomak.

Saslušajte i složite se

Bez obzira na to koliko ste djece odgojili i kako su ona ispala, odgoj novog malog člana obitelji je posao novih roditelja. Budite pažljivi kad nudite svoje sugestije i mišljenja, a savjete nudite samo ako vas se za to upita.

“Treba poštovati granice”, kaže obiteljska terapeutkinja Christine Laelor koja ima veliko iskustvo u pomaganju obiteljima da prevladaju svoje probleme. “Svaki je roditelj drugačiji i mora sam ustanoviti što je za njega najbolje.”

Istina, ponekad je teško šutjeti kad se s nečim ne slažete, no to svakako morate pokušati. “Ako se supritstavite i pokušate nametnuti svoje mišljenje, postat ćete neprijatelj”, kaže Sharon O’Neill, autorica priručnika „Kratki vodič za sretan brak“. Dopustite mladim roditeljima da eksperimentiraju. Ponekad će i pogriješiti, ali neke se greške moraju napraviti i osjetiti na vlastitoj koži.

Ne pretjerujte s kupovinom

Kad je beba na putu, lako je oteti se kontroli kad je kupovina u pitanju. No prije nego se raspojasate, pitajte mlade roditelje što im treba. Dolazak bebe je velik udarac na kućni budžet i pomoć će im u tom smislu svakako dobro doći. Međutim, bolje je pitati što točno žele, nego da završe s tri krevetića, ali ni jednim kolicima.

Iako se možda čini najmanje prisnim, najzgodnije je zapravo darovati novac, jer većina mladih roditelja želi sama odabrati i kupiti opremu za svoje dijete. Također, bez pitanja kupiti neku veliku stvar, može mladim roditeljima stvoriti probleme, pogotovo ako žive u malo kvadrata. Svakako zato prvo pitajte što roditeljima treba prije nego im se pojavite na vratima s plišanim medvjedom u prirodnoj veličini.

Ne uzimajte k srcu njihove odluke

Oni žele da dijete spava s njima u krevetu? Ne žele krstiti dijete? Žele dijete nazvati Jabuka? Iskreno, sve to nije vaš problem. Da, možda se ne slažete s nekim od tih odluka i možda će vam biti neugodno reći da se vaša unuka zove Jabuka, ali odluke toga tipa doista trebate prepustiti mladim roditeljima i ne miješati se.

Neka se povezanost dogodi prirodno

Jako ste uzbuđeni što ćete vidjeti bebu i ne možete dočekati da ju uzmete u ruke. Međutim, maleno plače kad god ga pokušate uzeti u ruke i ne želi biti u vašem naručju. To može biti vrlo razočaravajuće ali je posve prirodno i ne biste se zbog toga trebali osjećati uvrijeđenima.

“Naravno da očekujete izvrstan odnos sa svojim unučetom, no to se ne događa automatski”, kaže Amy Goyer, autorica priručnika “Što sve bake i djedovi ne smiju raditi“. Odnos s vašim unučetom gradi se postupno i nije uvijek onakav kakav ste očekivali. Stoga ne očekujte previše unaprijed, nego postupno upoznajte malog novog člana obitelji. Polako se uključujte u brigu o njemu i imajte puno strpljenja.

Slijedite pravila mladih roditelja

Iako ste navikli biti glavni, ovoga puta red je na vašoj djeci. Možda će vam taj novi odnos snaga biti čudan, ali možda u tome pronađete i određeno zadovoljstvo. Naime, s autoritetom dolaze i odgovornosti, a ako te odgovornosti preuzme netko drugi, vi se napokon možete opustiti. Osim toga, nakon što ste čitav vijek govorili vašoj djeci što da rade, sada kada su uloge okrenute, na vama je red da ponekad poslušate i jednostavno napravite što vam se kaže bez puno prigovaranja.

Ako vaše unuče ima određeni raspored hranjenja i spavanja, svakako slijedite taj raspored i uputstva koja ste dobili od njegovih roditelja. “Mladi roditelji mi se ponekad žale da se njihovo dijete od bake vrati svo nervozno i mrzovoljno zato što nije dovoljno spavalo”, kaže terapeutkinja O’Neill. “Kada čuvate dijete, time zapravo želite pomoći mladim neispavanim roditeljima. Nemojte kršiti njihova pravila i tako im odmagati.”

Omogućite mladim roditeljima da se odmore

Ponekad je lako zaboraviti kako je biti mladi roditelj naporno i stresno. Kad im nespavanje i briga dođu na naplatu, vrijeme je da uskočite vi i omogućite im da se odmore. Tijekom posjeta, ponudite im da pričuvate bebu, da pospremite kuću, skuhate ručak, operete veš ili izvedete psa. Neki mladi roditelji nerado mole baku i djeda za pomoć pa vi pomoć ponudite prvi. Također, važno je prvo ponuditi pomoć i dogovoriti se što treba napraviti, a ne odmah, bez pitanja, početi prekapati po njihovoj kuhinji.

.

Mozaik

Upoznajte hrvatske gradonačelnike s brojnim obiteljima

Raditi odgovoran gradonačelnički posao nije lako, a poseban danak uzima od obiteljskog života. Kako onda uspijevaju svoje roditeljske i obiteljske obaveze pomiriti s političkim i gradskim dužnostima gradonačelnice i gradonačelnici koji imaju velike obitelji?

Objavljeno

|

Autor

Raditi odgovoran gradonačelnički posao nije lako, a poseban danak uzima od obiteljskog života, piše Gradonačelnik.hr. Kako onda uspijevaju svoje roditeljske i obiteljske obaveze pomiriti s političkim i gradskim dužnostima gradonačelnice i gradonačelnici koji imaju velike obitelji, pokušali smo saznati od nekoliko njih koji imaju najviše djece.

Ugled profesije političara u Hrvatskoj možda i nije na najvišoj razini, no nitko ne može osporiti da obnašanje javnih dužnosničkih funkcija oduzima jako puno vremena, dapače, da radno vrijeme gotovo i ne postoji te da funkcija ne prestaje izlaskom iz ureda. Raditi odgovoran gradonačelnički posao nije lako, a poseban danak uzima od obiteljskog života. Kako onda uspijevaju svoje roditeljske i obiteljske obaveze pomiriti s političkim i gradskim dužnostima gradonačelnice i gradonačelnici koji imaju velike obitelji, pokušali smo saznati od nekoliko njih koji imaju najviše djece.


Gordana Lipšinić, gradonačelnica Ozlja, majka četvero djece i udomiteljica djevojčice

Kada je postala gradonačelnica Ozlja, najmlađe dijete u obitelji Gordane Lipšinić imalo je 13 godina, dok su ostalo troje djece već bili poodrasli. Zato kaže da je težinu dnevnih briga oko djece iskusila na ranijim poslovima na kojima je radila, među ostalima i kao direktorica savjetodavnog centra Erste banke u Karlovcu. Osim vlastite četvero djece, Lipšinići su svojedobno i udomili djevojčicu od osam godina, koja je s njima živjela do svoje 18. godine, a danas se i udala, no i dalje je ravnopravan član obitelji.

Lipšinić je ispričala da joj je u dva ranija izborna ciklusa nuđeno da prihvati da bude kandidatkinja za gradonačelnicu, no odlučila je prihvatiti tek prije sedam godina, naravno, kako kaže, nakon što se konzultirala s obitelji, sa suprugom i djecom. “Tek kad sam dobila njihovu bezrezervnu podršku sam to prihvatila”, kazala je. “To mi je bilo jako važno. Brinula me ona uzrečica o tome da ‘vlast kvari ljude’ – nisam željela da se to meni dogodi. Obitelj me ohrabrila tvrdnjom da sam se u dotadašnjoj karijeri uspjela etablirati kao osoba i stručnjak i da je upravo to jamstvo da se to meni neće dogoditi”, kazala nam je.

“Bez obzira što su odrasli, naravno da obitelj treba majku i nekoga tko će brinuti o kućanskim poslovima. Imam priličnu radnu energiju, a i cijeli život sam radila na poslovima koji su zahtijevali angažiranost i puno više od radnog vremena – za drugi način ni ne znam. Uspijevam uz pomoć obitelji, naročito supruga koji je preuzeo puno toga oko prehrane obitelji”, kaže Lipšinić i dodaje da bi joj vjerojatno bilo nešto teže kao ženi, kada bi u njihovoj kući postojala stroga podjela na muške i ženske poslove, no da to kod njih nikad nije bilo tako. Gradonačelnica Lipšinić ima i unuke koji su prije četiri godine odselili u inozemstvo s roditeljima, liječnicima koji su “otišli za zelenijim pašnjacima”, kako se izrazila, te ih ne viđa koliko bi voljela, ali se tješi da je kvaliteta zajednički provedenog vremena važnija od kvantitete.

Ivan Budalić: Uz petero djece i posao ključna podrška supruge

Gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić ponosni je otac petero djece, odreda sinova, Josipa (23), Tonija (22), Anđelka (21), Ivana (18) i najmlađeg, trogodišnjeg Mihaela (3), kako kaže gradonačelnik Budalić, mezimca cijele obitelji.

“Kao i svaki roditelj, uvijek balansirate rad i obiteljski život te se uvijek trudite dati svoj maksimum i na jednoj i na drugoj strani. I upravo zato je važno da u supružniku imate nadopunu, podršku i partnerstvo – u svakom smislu te riječi. Sretan sam što uz sebe imam suprugu koja razumije zahtjevnost ovog posla te smo i u roditeljstvu i podjeli obveza oko djece u potpunosti zajedno. Sretan sam što mi je u svemu obitelj uvijek podrška. A u mom poslu, oni su moja inspiracija i pokretač da radim i borim se dalje”, kaže Budalić, koji kaže da je za njega posao gradonačelnika jako sličan roditeljstvu.

“To je posao koji nema radnog vremena, koji podrazumijeva predanost, koji traži odgovornost i koji direktno utječe na budućnost treće strane. Tako da vam odgoj petorice sinova uvelike pomogne u izdržljivosti, ustrajnosti i proaktivnosti u poslu. I to je taj segment za koji kažem da je moja obitelj uistinu moja inspiracija u poslu.”

Budalić kaže da kada se nešto voli, onda se pronađe vremena posvetiti se i uskladiti i obitelj i posao.

“Svaki roditelj zna da je ključna stvar određivanje prioriteta. Roditeljstvo vas nauči da nemate vremena za nebitne stvari, već da svojoj obitelji trebate biti u potpunosti posvećeni. Iako je u vođenju grada zapravo nemoguće ‘ne nositi posao kući’, ja se trudim kod kuće u potpunosti biti posvećen obitelji. Sinovi su već veliki i oni sada grade svoje putove i svoju budućnost i znaju da u svemu imaju podršku roditelja. No, supruga i ja uživamo u pažnji i odgoju našeg mezimca Mihaela, koji je sreća i smijeh svih ukućana”, ispričao nam je Budalić.

“Kada ste otac, a posebno otac petero djece, tada stalno mislite na budućnost i na skrb, razvoj i napredovanje. Iako djeci dajem slobodu u gradnji njihove budućnosti, moja želja je, naravno, da prepoznaju Imotski i Imotsku krajinu kao svoj dom, te mjesto gdje će i oni graditi obitelj. To je moj cilj i moja misija za moje sinove, ali i za sve mlade ljude u Imotskom. Mislim da je Imotski idealan grad u kojem je moguće raditi, ali i imati predivan obiteljski život te ovako velike obitelji. Upravo zato želim mladima dati prilike i perspektive i moja misija je da doprinesem tim mogućnostima i da ostvarimo priliku i potencijal za našu djecu”, zaključuje Budalić.

Antonija Jozić: “Bez podrške obitelji ne bih mogla obnašati ovako odgovornu i zahtjevnu dužnost”

Antonija Jozić, gradonačelnica Pleternice, ima četvoro djece, dva sina od 8 i 22 godine i dvije kćeri od 11 i 16 godina. “Velika obitelj je veliki blagoslov uz sve izazove njihovog odrastanja. Naravno da mi je obitelj velika podrška, od supruga, mame i naravno djece i da nije njihove podrške teško da bih mogla obnašati ovako odgovornu i zahtjevnu dužnost koja često podrazumijeva i višednevna putovanja, obveze 24 sata na dan, sedam dana u tjednu i nepostojanje privatnog života. Da je lako, nije, no vjerujem da je tako svakome neovisno o tome je li muškarac ili žena na političkoj funkciji ili npr. privatnom biznisu”, kaže Jozić.

Gradonačelnica Pleternice dodaje jednu osobnu opasku o izazovima i problemima s kojima se suočavaju političari: “Kad ljudi na društvenim mrežama ružno komentiraju političare, njihove poteze, izgled i slično čisto sumnjam da itko od tih komentatora razmišlja da ta piskaranja možda čitaju i naša djeca u različitim razvojnim fazama. Ona naravno prolaze i sve pozitivne, ali i sve negativne strane moje dužnosti. Znam da su ponosni, ali isto tako kao njihova majka znam i da im nije lako. Različito komentiraju moju dužnost i kako odrastaju tako je različito i proživljavaju.”

Najstariji sin, kaže ona, najviše komentira dnevne političke događaje i pokazuje interes za sve oko njezinog posla. “Cure su manje-više fokusirane na projekte koje radim, a najmlađi sin jedino pita što ću mu kuhati subotom kad sam slobodna. Njemu je sasvim uobičajeno da je mama gradonačelnica jer se rodio u vrijeme dok sam obnašala dužnost zamjenice gradonačelnika”, otkriva Jozić.

Kaže da je motiv njenog ulaska u politiku bila želja da se neke stvari promijene i naprave, a konkretno je to bila škola u naselju u kojem živi u trenutku kada je već postala majkom jednog djeteta. Škola je, naime, bila u derutnom stanju. “Željela sam svojim radom i angažmanom potaknuti njenu obnovu2, što je i učinjeno u vrijeme dok je bila zamjenica gradonačelnika.

“Je li mi teže nego muškim kolegama? Ne znam, ne volim stvari gledati kroz muško-žensku prizmu, no želim vjerovati da svaki gradonačelnik ili svaka gradonačelnica želi najbolje za svoj grad i da taj mandat za koji su nam građani dali povjerenje maksimalno iskoristimo za osiguravanje boljih gospodarsko-društvenih uvjeta u našim gradovima”, zaključuje.

Branko Dukić: “Djeca prigovore gradonačelniku iznose direktno za ručkom. I imaju manje razumijevanja od oporbe”

Gradonačelnik Zadra Branko Dukić ima četvero djece, Bornu (21 g.), Luciju (19 g.), Nikolinu (17 g.) i Katarinu (10 g.). U razgovoru za naš portal kaže da mu nije problem usklađivati obiteljske i političke, odnosno gradske obaveze.

“Nije se nešto bitno promijenilo u životu moje obitelji u tom segmentu. Posao liječnika i obveze koje sam imao kroz rad u udrugama, mjesnom odboru i ostale aktivnosti tražile su svakodnevno balansiranje”, kaže Dukić, koji ipak priznaje da mu obitelj i nije najsretnija zbog toga što se odlučio za karijeru u politici. “Nisu baš najsretniji, ali poštuju i podržavaju moju odluku. Funkcija na koju sam izabran izložila je i njih javnosti. Mi smo ista obitelj i oni su ista djeca, samo dvije godine starija nego kad sam se odlučio prihvatiti kandidaturu za gradonačelnika, a osjećaju neke promjene, no to je isto dio života. S druge strane koriste često priliku pa svoje želje i prigovore iznose direktno za gradonačelniku za ručkom. Nekad pokazuju manje razumijevanja od oporbe”, šali se Dukić.

Zadarski gradonačelnik kaže kako to što ima četvero djece jest utjecalo na to što se odlučio ući u politiku. 2Nisam poseban po tome što volim svoju djecu i što im želim osigurati poštenu šansu da postanu zdravi, samostalni ljudi i zasnuju svoje obitelji, ako je moguće u Zadru. Koliko god sam vezan za svoju obitelj potreba za doprinos zajednici u kojoj živim je postojala i ranije. Prije je to bilo vezano uz Stanove, gradsku četvrt u kojoj sam se rodio i u kojoj i danas živim. Želio samo poboljšati uvjete i kvalitetu života svima nama koji smo tamo odrastali i koji živimo s tim kvartom iz dana u dan. Isti motiv vodio me i dalje kada se ta želja prenijela na razvoj cijeloga grada. Želim da moja djeca budu ponosna na mene, a to što sam otac njih četvero pomaže mi da možda malo bolje razumijem druge roditelje i potrebe koje imaju. Nadam se da se to osjeća kroz moj rad i prioritete koje smo postavili. Sve što radim ima za cilj da Zadrani ostaju ovdje, da žive, rade i zasnivaju obitelji i da nemaju potrebu odlaziti u druge gradove u zemlji ili izvan nje. Kao otac bih htio da su mi moja djeca bliže, ali na kraju oni će biti ti koji će odlučiti gdje i kako žele živjeti”, dodaje na kraju Dukić. (Dalibor Dobrić, Gradonačelnik.hr)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP