Prati nas

Mozaik

Kako održati dobar odnos majke i odraslog sina

Čitav se život trudimo sina pretvoriti u samostalnog i sretnog muškarca. No kad nam to napookon pođe za rukom, neopisivo će nam nedostajati. Odnos majke i sina jedan je od najdivnijih ali i najkompleksnijih odnosa uopće. Pogotovo kad sin odraste i zasnuje vlastitu obitelj.

Objavljeno

|

Što kada se sin oženi?
foto: Pixabay

U današnjem svijetu ideje o rodnim ulogama ponešto su izmijenjene. Međutim, uzorci ponašanja koji su utjecali na ljudsko ponašanje kroz mnoga stoljeća još uvijek su prisutni i jaki, pogotovo ako uključuju članove starijih generacija. Neki od tih uzoraka uključuju odnos između majke i njenog odraslog sina. Ponekad je paradigma održiva čak i kad su odrasli sinovi ujedno muževi ili očevi.

Konflikt supruge i majke

Dobar odnos s majkom je važna pretpostavka za dobar bračni život. Žene su uglavnom odgovorne za razvoj emocionalne inteligencije svoje djece, a sin koji ima razvijen takav tip inteligencije, imat će više razumijevanja za svoju suprugu. Takav muškarac rjeđe će zauzimati tipičan mačistički stav.


Iako razumije dobar utjecaj majke, supruga će možda biti zbunjena njezinim kontinuiranim utjecajem na život svojeg sina. Što se pak majke tiče, kad jednom bude svrgnuta s pozicije najvažnije osobe u sinovljevu životu, tenzije prema uzurpatorici bit će teže izbjeći. Muškarac koji se nađe u sredini možda će reagirati na način da se jednostavno povuče s bojišnice, no takvom njegovom reakcijom nitko neće profitirati: niti njih dvije, niti on sam.

Kad su majke same

Konflikt može biti dodatno pojačan ako je majka rastavljena, udovica ili sama. Ponekad majka proglasi sina glavom kuće i oslanja se na njega do nezdrave razine. S druge strane, ako su baka i djed oboje prisutni, oni međusobno moderiraju svoja ponašanja i pomažu si da ne prijeđu granice koje ne treba prijeći.

Održavanje ravnoteže

Najbolje je kad svi sudionici nastoje održati prirodnu ravnotežu u svojem odnosu. Naravno, supruga bi svakom muškarcu trebala biti na prvom mjestu, ali bi mu nakon toga trebalo ostati još nešto energije i za njegovu majku. A obje, i supruga i majka, trebale bi svakako izbjegavati situacije u kojima bi muškarac bio prisiljen birati između njih dvije. Kad su majke u pitanju, to znači sljedeće:

– Ne tražite baš uvijek od sina usluge koje vam može obaviti i netko drugi ili ako možete nekome platiti da ih učini.

– Oduprite se porivu da nudite rješenja za probleme koje možda imaju vaš sin i njegova supruga. Kako budu zajedno radili na problemima, rasti će i razvijati se i njihov odnos.

– Trudite se tretirati svoga sina i njegovu ženu jednako. Kad ih nazovete, popričajte i s jednim i s drugim. I jednome i drugome donosite darove.

– Kad je riječ o darovima, uvijek pokažite zahvalnost za dar koji ste primili. Nikad ništa ne vraćajte, osim ako se radi o zamjeni zbog veličine. Nosite i pokazujte dar koji ste dobili.

– Uvijek pokazujte da ste vi baka djetetu, a ne njegova majka. Poštujte granice koje su postavili roditelji.

Žene kao čuvari doma

Stara izreka kaže da je sin sin samo dok se ne oženi, dok je kći cijeli život kći. Time se želi naglasiti mišljenje da kad se par vjenča, obično održavaju prisniji odnos sa supruginom stranom obitelji. Istraživanja pokazuju da bake s majčine strane uglavnom doista imaju čvršći odnos s odraslom djecom i unucima od baka s očeve strane.

Ta čvršća veza s bakom po majci proizlazi iz tradicionalne uloge žene kao čuvara doma, nekoga tko će sve članove obitelji držati na okupu. Tu ulogu češće ima žena nego muškarac, čak i u današnjim emancipiranim društvima. To znači da će u sinovljevoj obitelji uglavnom njegova supruga voditi računa o obiteljskom kalendaru, te će, slučajno ili namjerno, češće prednost dati svojim roditeljima. Majke sinova mogu to pokušati prevladati tako da češće same iniciraju susret, no to moraju činiti tako da ne budu prenametljive.

Pravila bliskosti

Telefonski razgovori trebali bi biti uglavnom kratki i ne bi trebalo nazivati u neprikladno vrijeme, recimo, kad su djeca već legla. Također ne bi trebalo zvati niti kasnije od tog vremena kad bi mogli omesti intimne trenutke roditelja. Prilikom poziva dobro je postaviti konkretna pitanja poput „Ima li Filip utakmicu ovaj tjedan?“, umjesto „Što ima novo s djecom?“

Još jedan od načina kako možete održati bliskost su posjeti, no oni također mogu biti smetnja mladoj obitelji. Majke koje žive u blizini trebale bi izbjegavati prečeste posjete i upadati nenajavljene u stan. One koje pak žive dalje ne bi trebale u posjetu ostati unedogled. Naravno, posjeti mogu biti vrlo ugodni svim generacijama, no na majkama je da posjete učine harmoničnima.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP