Prati nas

Nema predaje

Pitali smo zašto nakon pedesete spavamo lošije i što možemo učiniti

Kad napunimo pedeset godina, problemi sa spavanjem postaju češći. Spavanje postaje pliće, svaki zvuk nas probudi te smo ujutro umorni i neispavani. Što je apneja, a što sindrom nemirnih nogu? O spavanju razgovaramo s primarijusom Pavlom Krmpotićem iz KBC-a Vrapče.

Silvija Novak

Objavljeno

|

kako pobijediti umor u menopauzi??
foto: BigStock

„Ponekad ne mogu zaspati do dva-tri u noći. Često mi se događa da zaspim tek pred jutro. Te noći su grozne. Prevrćem se po krevetu, razmišljam o koječemu. Ponekad ustanem i gledam malo televiziju, prošetam po stanu ili si skuham čaj. Znam i čitati u krevetu i kad mi se počne činiti da ću moći zaspati, spustim knjigu i ugasim svjetlo. No tad se opet razbudim i počinje nova muka. Ponekad me oblijeva hladan znoj, a katkada me strah uopće i leći u krevet jer znam da slijedi mučenje i prevrtanje po krevetu. Strašno je to. A sutradan sam kao da me je netko prebio. Nakon takve grozne noći osjećam se jako loše, ne mogu se koncentrirati i zaboravljam stvari. Pokušala sam s meditacijom i raznim biljnim pripravcima, nekim kapima i tabletama na biljnoj bazi, ali nije pomoglo. Sad čekam da dođem na red za analizu spavanja ovdje u Vrapču. Dobila sam termin tek na proljeće sljedeće godine“, priča Gordana, 68-godišnja umirovljena učiteljica iz Zagreba.

Ona je jedna od mnogih koji pate od nesanice. Procjenjuje se da 30 do 35 posto odraslih ljudi ponekad pati od nesanice, kod 15 do 20 posto ljudi ta nesanica zna potrajati i do tri mjeseca, a oko 10 posto ljudi pati od kronične nesanice koja se pojavljuje u tri noći tjedno i to kroz duži vremenski period. O nesanici i drugim problemima spavanja razgovarali smo s primarijusom dr. sci. Pavlom Krmpotićem, neurologom i somnologom KBC-a Vrapče.


Svima nam se dogodi da ponekad loše spavamo. No kad se zbog nespavanja trebamo zabrinuti, odnosno kad ono počinje biti poremećaj?

Poremećaji spavanja su jedna vrlo složena skupina poremećaja. U međunarodnoj klasifikaciji dijagnoza postoji više od 50 različitih vrsta bolesti spavanja. Najčešći poremećaj je nesanica. U zapadnoj civilizaciji oko 10 posto ljudi pati od nesanice. Što je to nesanica? To je poremećaj koji se javlja najmanje dva do tri puta tjedno pri čemu osoba ili ne može zaspati, ili se učestalo budi tijekom noći i teško ponovno zaspi, ili se prerano ujutro budi i nakon toga više ne može zaspati.

Osim što se zbog nesanice ljudi loše osjećaju, pa čak osjećaju i nelagodu kad idu u krevet ako to dugo traje, ozbiljne su i posljedice koje se manifestiraju u obliku umora tijekom dana, dekoncentriranosti, snižene radne efikasnosti, pa sve do tjelesnih simptoma kao što je glavobolja, želučane tegobe, tegobe neurovegetativnog sustava poput tahikardija, znojenja i slično. U svakom slučaju to je poremećaj koji se mora liječiti, a to liječenje zna potrajati dosta dugo. Najnezgodnija posljedica tog nespavanja je da strada mozak. Ja sam i neurolog pa se time posebno i bavim. Naime, javlja se poremećaj sličan demenciji i ljudi počnu jako zaboravljati. Evo jučer sam imao dva pacijenta, dvije gospođe od pedeset i nešto godina koje mi se žale da ozbiljno zakazuju na poslu, zaboravljaju, dekoncentrirane su i više nemaju radni kapacitet kao prije.

Što je to apneja?

Apneja je drugi vrlo čest poremećaj spavanja. To su prekidi disanja u spavanju koji remete kvalitetu noćnog spavanja pa se bolesnici bude u površne stadije spavanja i sve u svemu imaju nekvalitetan san. Posljedica toga je jako izražena dnevna pospanost pa mnogi zaspu za volanom ali su reperkusije i druge, recimo na kardiovaskularni sustav, a kod takvih su bolesnika opisane i nagle smrti u snu. Radili smo jednu studiju o tome prije dvije godine koja je pokazala ozbiljne poremećaje mentalne funkcije kod ljudi oboljelih od apneje. No i to se liječi i to vrlo uspješno, operacijom ili s jednim aparatićem koji se zove CPAP koju noću bolesnicima dodaje zraka nakon čega apneja gotovo nestaje i bolesnici počinju dobro spavati i osjećaju se bolje.

Pospanost tijekom dana može biti i vrlo opasna ako netko radi kao, recimo, vozač?

Hrvatska kao članica EU ima obavezu implementirati nove propise koji se tiču profesionalnih vozača i koji će kao dio svojih redovitih zdravstvenih pregleda svake dvije godine, morati imati i test na apneju. Naime, upravo kod njih je apneja dosta izražena. U prosječnoj populaciji ona je prisutna kod pet do sedam posto odraslih muškaraca. Kod žena je nešto rjeđa, od dva do tri posto. No kod profesionalnih vozača, apneja je prisutna i kod više od dvadeset posto. To je uglavnom zbog nezdravog načina života, fast fooda, mnogi od njih imaju i pretjeranu tjelesnu težinu i tako dalje. Mi smo kao Hrvatska dobili zadatak napraviti taj test za vozače zbog čega je oformljeno i povjerenstvo u kojem smo kolega Zoran Đogaš iz Splita i ja.

Osobe iznad pedeset godina često se žale na probleme sa spavanjem. Što je tome uzrok?

Podloga tome je jedna pojava koja pogađa osobe starije od pedeset godina a to je da spavanje postaje pliće, odnosno slabije kvalitete. To je takav stadij spavanja u kojem vas može probuditi i najmanja buka okoline. Nije uvijek riječ o pravoj nesanici, no generacija iznad pedeset godina joj je sklonija. Također, skloniji su i apneji pa je ima oko dvadeset posto starijih od pedeset.

Kad netko misli da pati od nesanice, što mu je činiti?

Svakako treba poći liječniku. Za prvu pomoć kod nesanice educirani su i liječnici opće prakse koji mogu propisati lijekove. Inače, dva su načina liječenja nesanice: medikamentima i kognitivno bihevioralnom psihoterapijom. Nažalost, u Hrvatskoj ta metoda nije baš dostupna. Najučinkovitija je kombinacija jednoga i drugoga. No može se kombinirati i s nekim autogenim treningom. Što se pak tiče apneje treba doći u centar za poremećaje spavanja ili neki laboratorij za spavanje da se snimi noćno spavanje i ako se ustanovi da se doista radi o apneji, specijalist odredi treba li operacija grla ili aparatić CPAP.

Što je „sindrom nemirnih nogu“?

To je tzv. ekstrapiramidni poremećaj sličan Parkinsonovoj bolesti samo nikad ne završava tako teško. Ti bolesnici imaju neodoljivu potrebu da miču prstima nogu. Neki i tijekom dana, a neki samo prije spavanja pa im to zna smetati prilikom uspavljivanja. Oni se meškolje i ne mogu zaspati ili ih to budi kad zaspu. I za sindrom nemirnih nogu se dijagnoza postavlja u laboratoriju za spavanje. Za to postoji vrlo uspješna medikamentozna terapija nakon koje pacijenti dobro spavaju.

Postoje različiti bilji preparati koji obećavaju miran san. Koliko su oni učinkoviti?

Pa to može pomoći kod blažih poremećaja. No onima koji dolaze k nama to je preblago i ne djeluje. Ali ako netko ima blaži poremećaj, postoje biljke i prirodna sredstva koja djeluju na opuštanje. Naravno, svi takvi preparati moraju biti provjereni i valja ih nabavljati u ljekarnama kako bi bili sigurni da su farmakološki čisti. No u svakom slučaju može se s time početi pa možda pomogne. No kod onih ljudi koji imaju ozbiljnu nesanicu to nije učinkovito.

Dolazi li vam puno ljudi s problemom nesanice?

Pa ne možemo se braniti koliko nam ljudi dolazi! To je prava epidemija tih poremećaja! Naši centri su prekapacitirani pa postoji lista čekanja. Čeka se od osam mjeseci do godine dana samo na snimanje. No to je boljka i drugih država. Evo u Milanu u Italiji se čeka i do dvije godine pa neki njihovi pacijenti dolaze ovamo. U Švicarskoj se čeka isto osam mjeseci. Bio sam i u Varšavi u njihovom centru. Tamo se pak čeka tri godine. Nema kapaciteta dovoljno. Znate, nije to kao rentgen pa ti snimiš deset-dvadeset ljudi. Mi ovdje imamo jedan krevet, jedan aparat, jedna noć, jedan pacijent.

Kako točno izgleda to snimanje spavanja?

Pacijent mora kod nas prespavati cijelu noć da vidimo sve karakteristike njegovog spavanja. To je posebna tehnika i to obavlja posebno trenirani liječnik koji će poslije znati pročitati i interpretirati nalaz. Inače, naši pacijenti spavaju u apartmanu s video nadzorom. Malo je, doduše, neugodno što moraš imati te žice i elektrode po sebi, ali inače nema većih neugodnosti. Zanimljivo je da pacijenti s problemom spavanja često kod nas u apartmanu spavaju bolje nego kod kuće. Čak i kad promijene sredinu, opet spavaju bolje. Imam jednog poznanika koji može spavati jedino u nekoj brvnari u šumi, a inače kod kuće nikako ne može zaspati.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP