Prati nas

Nema predaje

Pitali smo zašto nakon pedesete spavamo lošije i što možemo učiniti

Kad napunimo pedeset godina, problemi sa spavanjem postaju češći. Spavanje postaje pliće, svaki zvuk nas probudi te smo ujutro umorni i neispavani. Što je apneja, a što sindrom nemirnih nogu? O spavanju razgovaramo s primarijusom Pavlom Krmpotićem iz KBC-a Vrapče.

Silvija Novak

Objavljeno

|

kako pobijediti umor u menopauzi??
foto: BigStock

„Ponekad ne mogu zaspati do dva-tri u noći. Često mi se događa da zaspim tek pred jutro. Te noći su grozne. Prevrćem se po krevetu, razmišljam o koječemu. Ponekad ustanem i gledam malo televiziju, prošetam po stanu ili si skuham čaj. Znam i čitati u krevetu i kad mi se počne činiti da ću moći zaspati, spustim knjigu i ugasim svjetlo. No tad se opet razbudim i počinje nova muka. Ponekad me oblijeva hladan znoj, a katkada me strah uopće i leći u krevet jer znam da slijedi mučenje i prevrtanje po krevetu. Strašno je to. A sutradan sam kao da me je netko prebio. Nakon takve grozne noći osjećam se jako loše, ne mogu se koncentrirati i zaboravljam stvari. Pokušala sam s meditacijom i raznim biljnim pripravcima, nekim kapima i tabletama na biljnoj bazi, ali nije pomoglo. Sad čekam da dođem na red za analizu spavanja ovdje u Vrapču. Dobila sam termin tek na proljeće sljedeće godine“, priča Gordana, 68-godišnja umirovljena učiteljica iz Zagreba.

Ona je jedna od mnogih koji pate od nesanice. Procjenjuje se da 30 do 35 posto odraslih ljudi ponekad pati od nesanice, kod 15 do 20 posto ljudi ta nesanica zna potrajati i do tri mjeseca, a oko 10 posto ljudi pati od kronične nesanice koja se pojavljuje u tri noći tjedno i to kroz duži vremenski period. O nesanici i drugim problemima spavanja razgovarali smo s primarijusom dr. sci. Pavlom Krmpotićem, neurologom i somnologom KBC-a Vrapče.


Svima nam se dogodi da ponekad loše spavamo. No kad se zbog nespavanja trebamo zabrinuti, odnosno kad ono počinje biti poremećaj?

Poremećaji spavanja su jedna vrlo složena skupina poremećaja. U međunarodnoj klasifikaciji dijagnoza postoji više od 50 različitih vrsta bolesti spavanja. Najčešći poremećaj je nesanica. U zapadnoj civilizaciji oko 10 posto ljudi pati od nesanice. Što je to nesanica? To je poremećaj koji se javlja najmanje dva do tri puta tjedno pri čemu osoba ili ne može zaspati, ili se učestalo budi tijekom noći i teško ponovno zaspi, ili se prerano ujutro budi i nakon toga više ne može zaspati.

Osim što se zbog nesanice ljudi loše osjećaju, pa čak osjećaju i nelagodu kad idu u krevet ako to dugo traje, ozbiljne su i posljedice koje se manifestiraju u obliku umora tijekom dana, dekoncentriranosti, snižene radne efikasnosti, pa sve do tjelesnih simptoma kao što je glavobolja, želučane tegobe, tegobe neurovegetativnog sustava poput tahikardija, znojenja i slično. U svakom slučaju to je poremećaj koji se mora liječiti, a to liječenje zna potrajati dosta dugo. Najnezgodnija posljedica tog nespavanja je da strada mozak. Ja sam i neurolog pa se time posebno i bavim. Naime, javlja se poremećaj sličan demenciji i ljudi počnu jako zaboravljati. Evo jučer sam imao dva pacijenta, dvije gospođe od pedeset i nešto godina koje mi se žale da ozbiljno zakazuju na poslu, zaboravljaju, dekoncentrirane su i više nemaju radni kapacitet kao prije.

Što je to apneja?

Apneja je drugi vrlo čest poremećaj spavanja. To su prekidi disanja u spavanju koji remete kvalitetu noćnog spavanja pa se bolesnici bude u površne stadije spavanja i sve u svemu imaju nekvalitetan san. Posljedica toga je jako izražena dnevna pospanost pa mnogi zaspu za volanom ali su reperkusije i druge, recimo na kardiovaskularni sustav, a kod takvih su bolesnika opisane i nagle smrti u snu. Radili smo jednu studiju o tome prije dvije godine koja je pokazala ozbiljne poremećaje mentalne funkcije kod ljudi oboljelih od apneje. No i to se liječi i to vrlo uspješno, operacijom ili s jednim aparatićem koji se zove CPAP koju noću bolesnicima dodaje zraka nakon čega apneja gotovo nestaje i bolesnici počinju dobro spavati i osjećaju se bolje.

Pospanost tijekom dana može biti i vrlo opasna ako netko radi kao, recimo, vozač?

Hrvatska kao članica EU ima obavezu implementirati nove propise koji se tiču profesionalnih vozača i koji će kao dio svojih redovitih zdravstvenih pregleda svake dvije godine, morati imati i test na apneju. Naime, upravo kod njih je apneja dosta izražena. U prosječnoj populaciji ona je prisutna kod pet do sedam posto odraslih muškaraca. Kod žena je nešto rjeđa, od dva do tri posto. No kod profesionalnih vozača, apneja je prisutna i kod više od dvadeset posto. To je uglavnom zbog nezdravog načina života, fast fooda, mnogi od njih imaju i pretjeranu tjelesnu težinu i tako dalje. Mi smo kao Hrvatska dobili zadatak napraviti taj test za vozače zbog čega je oformljeno i povjerenstvo u kojem smo kolega Zoran Đogaš iz Splita i ja.

Osobe iznad pedeset godina često se žale na probleme sa spavanjem. Što je tome uzrok?

Podloga tome je jedna pojava koja pogađa osobe starije od pedeset godina a to je da spavanje postaje pliće, odnosno slabije kvalitete. To je takav stadij spavanja u kojem vas može probuditi i najmanja buka okoline. Nije uvijek riječ o pravoj nesanici, no generacija iznad pedeset godina joj je sklonija. Također, skloniji su i apneji pa je ima oko dvadeset posto starijih od pedeset.

Kad netko misli da pati od nesanice, što mu je činiti?

Svakako treba poći liječniku. Za prvu pomoć kod nesanice educirani su i liječnici opće prakse koji mogu propisati lijekove. Inače, dva su načina liječenja nesanice: medikamentima i kognitivno bihevioralnom psihoterapijom. Nažalost, u Hrvatskoj ta metoda nije baš dostupna. Najučinkovitija je kombinacija jednoga i drugoga. No može se kombinirati i s nekim autogenim treningom. Što se pak tiče apneje treba doći u centar za poremećaje spavanja ili neki laboratorij za spavanje da se snimi noćno spavanje i ako se ustanovi da se doista radi o apneji, specijalist odredi treba li operacija grla ili aparatić CPAP.

Što je „sindrom nemirnih nogu“?

To je tzv. ekstrapiramidni poremećaj sličan Parkinsonovoj bolesti samo nikad ne završava tako teško. Ti bolesnici imaju neodoljivu potrebu da miču prstima nogu. Neki i tijekom dana, a neki samo prije spavanja pa im to zna smetati prilikom uspavljivanja. Oni se meškolje i ne mogu zaspati ili ih to budi kad zaspu. I za sindrom nemirnih nogu se dijagnoza postavlja u laboratoriju za spavanje. Za to postoji vrlo uspješna medikamentozna terapija nakon koje pacijenti dobro spavaju.

Postoje različiti bilji preparati koji obećavaju miran san. Koliko su oni učinkoviti?

Pa to može pomoći kod blažih poremećaja. No onima koji dolaze k nama to je preblago i ne djeluje. Ali ako netko ima blaži poremećaj, postoje biljke i prirodna sredstva koja djeluju na opuštanje. Naravno, svi takvi preparati moraju biti provjereni i valja ih nabavljati u ljekarnama kako bi bili sigurni da su farmakološki čisti. No u svakom slučaju može se s time početi pa možda pomogne. No kod onih ljudi koji imaju ozbiljnu nesanicu to nije učinkovito.

Dolazi li vam puno ljudi s problemom nesanice?

Pa ne možemo se braniti koliko nam ljudi dolazi! To je prava epidemija tih poremećaja! Naši centri su prekapacitirani pa postoji lista čekanja. Čeka se od osam mjeseci do godine dana samo na snimanje. No to je boljka i drugih država. Evo u Milanu u Italiji se čeka i do dvije godine pa neki njihovi pacijenti dolaze ovamo. U Švicarskoj se čeka isto osam mjeseci. Bio sam i u Varšavi u njihovom centru. Tamo se pak čeka tri godine. Nema kapaciteta dovoljno. Znate, nije to kao rentgen pa ti snimiš deset-dvadeset ljudi. Mi ovdje imamo jedan krevet, jedan aparat, jedna noć, jedan pacijent.

Kako točno izgleda to snimanje spavanja?

Pacijent mora kod nas prespavati cijelu noć da vidimo sve karakteristike njegovog spavanja. To je posebna tehnika i to obavlja posebno trenirani liječnik koji će poslije znati pročitati i interpretirati nalaz. Inače, naši pacijenti spavaju u apartmanu s video nadzorom. Malo je, doduše, neugodno što moraš imati te žice i elektrode po sebi, ali inače nema većih neugodnosti. Zanimljivo je da pacijenti s problemom spavanja često kod nas u apartmanu spavaju bolje nego kod kuće. Čak i kad promijene sredinu, opet spavaju bolje. Imam jednog poznanika koji može spavati jedino u nekoj brvnari u šumi, a inače kod kuće nikako ne može zaspati.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Uspoređivati koronavirus i prometne nesreće jednostavno je glupo i opasno

Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći?

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

“I od prometnih nesreća pogibaju ljudi pa nikome nije palo na pamet zabranjivati cestovni promet ili proglašavati karantenu zbog toga.” Ovo je teza koju često čujemo od koronaskeptika, a nažalost posljednjih dana koriste je i neki novinari u tekstovima kojima žele argumentirati potrebu vraćanja gospodarskog života u normalno stanje.

Potrebu za oživljavanjem gospodarstva razumijemo i podupiremo, no usporedba koronavirusa i prometnih nesreća jednostavno nije ispravna. Zato što su prometne nesreće više-manje ograničene na pojedine skupine u prometu i poznata konstanta. Zapravo, zbog ulaganja država u infrastrukturu i proizvođača automobila u sigurnost vozila, broj prometnih nesreća pada.


Stoga im je neinteligentno suprotstavljati koronavirus koji je nepoznat i ne znamo gdje su njegove granice. Ali znamo da je opasan te da broj zaraženih i mrtvih u društvima koja su zakašnjela s protuepidemijskim mjerama eksponencijalno raste.

Uz to, uobičajene prometne nesreće nigdje na svijetu nisu srušile zdravstvene sustave, prisilile liječnike da trijažiraju pacijente prema “biološkoj dobi” i poštuju protokole prema kojima (kronološki) starijim pacijentima treba dati morfij koji će ubrzati njihov odlazak, umjesto kisika koji će im produžiti život.

Uobičajene prometne nesreće nisu sagradile nova groblja, a nisu ni podigle smrtnost u gradovima, regijama, državama više od nekoliko puta. Samo u ožujku, broj smrtnih slučajeva u usporedbi s periodom od 2015. do 2019. godine skočio je za 568 posto u talijanskoj provinciji Bergamo, 391 posto u provinciji Cremona i 370 posto u provinciji Lodi.

I dok COVID-19 prate brojne nepoznanice, za prometne nesreće apsolutno sigurno možemo reći da se ne šire običnim društvenim kontaktom, disanjem ili kašljanjem. Još nije zabilježen smrtonosni prijenos lančanog sudara ili podlijetanja pod kamion s pacijenta na medicinsku sestru ili liječnika.

Usporedbom prometne nesreće i koronavirusa čini se logička zabluda lažnog izjednačavanja koja ne može uroditi ispravnim zaključivanjem. Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći? Ili čak manje, recimo “samo” 20.000 njih. Među njima bi vjerojatno bio vaš prijatelj, dijete ili blagajnica iz lokalnog dućana.

Nadamo se da biste povikali: “Dovraga, zatvorite ceste dok ne pronađemo neko rješenje!”

Za one koji žele znati više

Prema Statističkom pregledu Ministarstva unutarnjih poslova u Hrvatskoj je tijekom prošle godine u prometu poginulo 297 osoba. Čak 110 osoba poginulo je uslijed slijetanja vozila s ceste. U sudarima su poginule 94 osobe. Kao crni rekord u prometu uzima se 1979. godina kada je poginulo čak 1.605 ljudi. 1990. godine poginulo je 1.360. sudionika prometa.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od posljedica zaraze COVID-19 u 71 dan od registracije prve infekcije, usprkos strogim mjerama, umrle su 83 osobe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP