Prati nas

Mozaik

Zašto smo tako negativni na Facebooku i kako nam to šteti

Ako su nam preci danas ostali bez hrane i seksa, mogli su probati sutra. Ali ako ih je ugrabio predator, za njih više nije bilo ni hrane ni seksa. Zato je naš mozak evoluirao na način da skeniramo horizont ne bismo li predvidjeli opasnost. Fokusirani smo na opasnosti kako bismo što hitrije i bolje reagirali na njih.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Zašto smo ljuti?
foto: Pixabay

Koliko ste pozitivnih komentara ostavili danas na Facebooku? Jeste li nekome dali kompliment, iskazali mu divljenje ili podršku? Jeste li ohrabrili nekoga da bude bolji? Ili ste bili isključivo kritični, cinični, grubi pa čak agresivni i vulgarni u iskazivanju neslaganja s nečim? Je li vas razbjesnio netko tko je iskazao stav s kojim se ne slažete? Jeste li mu rekli “sve po spisku”?

Još je tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su znanstvenici počinjali komunicirati na elektroničkim forumima, zamijećena eskalacija kritičnih komentara i sve veća učestalost kratkih negativnih odgovora. Do danas, kada više ni ne znamo tko je osoba s kojom komuniciramo i gdje se točno nalazi, tu smo „vještinu“ doveli do savršenstva.


Psihologinja Sherry Turkle, profesorica na MIT-u i autorica knjige “Zajedno sami“, ispitala je stotine ljudi starijih od 15 godina kako bi potvrdila da danas putem digitalnih mreža drugima govorimo ono što im nikada ne bismo rekli u lice. Nažalost, utjecaj toga se proteže i u takozvani stvarni život: postajemo agresivniji prema članovima obitelji, ljudima s kojima radimo ili idemo u školu.

I to je sasma normalno, kažu znanstvenici. Jer i naši su preci bili takvi. „Naš mozak je proizvod evolucije duge 600 milijuna godina“, objasnio je neuropsiholog Rick Hanson, autor knjige “Budin mozak“. Na početku je, dodaje, bilo važno domoći se hrane za preživljavanje i seksa za razmnožavanje te pri tome izbjeći grabežljivce.

„Ako su nam preci danas ostali bez hrane i seksa, mogli su probati sutra. Ali ako ih je ugrabio predator, za njih više nije bilo ni hrane ni seksa. Zato je naš mozak evoluirao na način da skeniramo horizont ne bismo li predvidjeli opasnost. Fokusirani smo na opasnosti kako bismo što hitrije i bolje reagirali na njih“, kaže Hanson. Sada kada više nema lava u preriji, naš mozak i dalje traži neprijatelje u situacijama koje su sve samo ne prijeteće. Recimo u raspravi o tome kako se nekada živjelo u Jugoslaviji. Ili čak u benignijim temama poput spolnosti u starijim godinama.

Uz to, naš mozak dugotrajno pohranjuje negativna iskustva kako bismo lakše prepoznali opasnost. Posljedica toga je da se uporno držimo negativnosti, iako u danu, tjednu, mjesecu ili životu doživimo puno više lijepih i pozitivnih situacija. Ono što je nekad bila prednost u funkciji preživljavanja, danas je greška u dizajnu koja nam narušava kvalitetu života.

.

Show

Olja Balašević (61) pokazala zavidnu liniju i sportski duh

Olivera Balašević, supruga Panonskog mornara Đorđa i bivša profesorica tjelesnog, i sama se prihvatila pisanja. Njezin prvijenac “Planeta Dvorište” idealno je ljetno štivo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Svaka čast, kakvo tijelo i kakav skok”, “Prezgodna, prkosi vremenu”, “Jednom sportašica – uvijek sportašica” – samo su neki od oduševljenih komentara koji se mogu pročitati ispod najnovije Instagram objave Olivere Balašević, supruge Đorđa Balaševića koja je prije nekoliko tjedana napunila 61 godinu.

Doista, forma gospođe Olje je besprijekorna, no stoj na rukama te skok u bazen nije izvela tek tako već se usput prisjetila i jedne anegdote iz svojeg djetinjstva:


“Kupači sa obe strane reke kao i prolaznici preko mosta bili su, naravno, šokirani. Rekoh da sam bila  žgoljava, sićušna za svoje godine, pa je bilo  pravo čudo već i to  što toliko dete uopšte ume da pliva, a skok je sve ostavio bez daha. Sve osim mene, svom srećom. U odnosu na skokove koje sam kasnije činila u životu bio je krajnje jednostavan, na noge, sa vrlo niskim koeficijentom težine, kako bi to kasnije opisao moj trener Boris Pavlov, ali tih par sekundi  ne zaboravljaju se nikad. Bila sam laka kao pero, izronila sam takoreći još zaranjujući, kao zabačeni plutani plovak, i verovatno su posmatrači bili ushićeni, ali ni slučajno nisam bila uplašena, možda tek malo razočarana što nisam duže ostala u vazduhu. Dečaci iz dvorišta propustili su moj prvi skok, što sam uostalom i htela, lukavo isplivavši posle prvog skoka na drugoj strani,  samo da im ne bi palo na pamet da me  odgovaraju od sledećeg pokušaja. Okupili su se na obali uz prateći žamor koji je najavio da sam ponovo uz Radeta na ogradi mosta, i nisam bila sigurna da li mi to mašu ili se hvataju za glavu, ali sam izronivši dobro videla kako Zoran trčeći odlazi ka kući, u nameri da bar blagovremeno prijavi mami i time najveći deo neizbežne kazne prebaci na mene.”

Prelistajte galeriju fotografija u originalnoj objavi:

Ovaj tekst dio je iz Oljine knjige autobiografskih zapisa “Planeta Dvorište” objavljene prošle godine u kojem prepričava dosad nepoznate detalje iz svojeg ne uvijek lakog djetinjstva i pokazuje da riječima barata gotovo jednako vješto kao i njezin suprug Đole.

Nekako paralelno s objavom knjige (ne prve, već prve koju je imala strpljenja napisati, kako sama kaže), Olja se priključila i društvenim mrežama, točnije Instagramu, na kojem objavljuje isječke iz svoje knjige prisjećajući se djetinjstva i mladosti u Zrenjaninu.

Tražite li idealno ljetno štivo, možda je za vas upravo „Planeta Dvorište“, a usput možete vježbati skokove u vodu po uzoru na Oliveru.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP