Prati nas

Mozaik

Zašto smo tako negativni na Facebooku i kako nam to šteti

Ako su nam preci danas ostali bez hrane i seksa, mogli su probati sutra. Ali ako ih je ugrabio predator, za njih više nije bilo ni hrane ni seksa. Zato je naš mozak evoluirao na način da skeniramo horizont ne bismo li predvidjeli opasnost. Fokusirani smo na opasnosti kako bismo što hitrije i bolje reagirali na njih.

Objavljeno

|

Zašto smo ljuti?
foto: Pixabay

Koliko ste pozitivnih komentara ostavili danas na Facebooku? Jeste li nekome dali kompliment, iskazali mu divljenje ili podršku? Jeste li ohrabrili nekoga da bude bolji? Ili ste bili isključivo kritični, cinični, grubi pa čak agresivni i vulgarni u iskazivanju neslaganja s nečim? Je li vas razbjesnio netko tko je iskazao stav s kojim se ne slažete? Jeste li mu rekli “sve po spisku”?

Još je tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su znanstvenici počinjali komunicirati na elektroničkim forumima, zamijećena eskalacija kritičnih komentara i sve veća učestalost kratkih negativnih odgovora. Do danas, kada više ni ne znamo tko je osoba s kojom komuniciramo i gdje se točno nalazi, tu smo „vještinu“ doveli do savršenstva.



Psihologinja Sherry Turkle, profesorica na MIT-u i autorica knjige “Zajedno sami“, ispitala je stotine ljudi starijih od 15 godina kako bi potvrdila da danas putem digitalnih mreža drugima govorimo ono što im nikada ne bismo rekli u lice. Nažalost, utjecaj toga se proteže i u takozvani stvarni život: postajemo agresivniji prema članovima obitelji, ljudima s kojima radimo ili idemo u školu.

I to je sasma normalno, kažu znanstvenici. Jer i naši su preci bili takvi. „Naš mozak je proizvod evolucije duge 600 milijuna godina“, objasnio je neuropsiholog Rick Hanson, autor knjige “Budin mozak“. Na početku je, dodaje, bilo važno domoći se hrane za preživljavanje i seksa za razmnožavanje te pri tome izbjeći grabežljivce.

„Ako su nam preci danas ostali bez hrane i seksa, mogli su probati sutra. Ali ako ih je ugrabio predator, za njih više nije bilo ni hrane ni seksa. Zato je naš mozak evoluirao na način da skeniramo horizont ne bismo li predvidjeli opasnost. Fokusirani smo na opasnosti kako bismo što hitrije i bolje reagirali na njih“, kaže Hanson. Sada kada više nema lava u preriji, naš mozak i dalje traži neprijatelje u situacijama koje su sve samo ne prijeteće. Recimo u raspravi o tome kako se nekada živjelo u Jugoslaviji. Ili čak u benignijim temama poput spolnosti u starijim godinama.

Uz to, naš mozak dugotrajno pohranjuje negativna iskustva kako bismo lakše prepoznali opasnost. Posljedica toga je da se uporno držimo negativnosti, iako u danu, tjednu, mjesecu ili životu doživimo puno više lijepih i pozitivnih situacija. Ono što je nekad bila prednost u funkciji preživljavanja, danas je greška u dizajnu koja nam narušava kvalitetu života.

.

Mozaik

Menopauza? Da, ali s 50 sam privlačnija nego s 20

‘Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada.’

Objavljeno

|

Nova sam pedesetogodišnjakinja i čekam da se dogodi taj trenutak: trenutak u kojem ću nestati bez traga, piše u Guardianu komičarka i spisatejica Cally Beaton.

Moja 51. godina počela je viješću da je francuski pisac i redatelj Yann Moix kazao kako su žene nakon pedesete za njega nevidljive. (Zgodan podatak za usput: nakon te izjave žene su ga obasule fotografijama svojih tijela kojima dokazuju kako su još uvijek u jako dobroj formi. Jadan Yann)



Kako je objasnio, on preferira nevjerojatna tijela 25-godišnjakinja. No stvar je u tome što znam da sam 50 objektivno atraktivnija nego kad sam bila u dvadesetima, kad sam bila nesretna, nesigurna, s viškom kilograma i ne baš previše privlačna. Sada sam privlačnija i nego kad sam bila u tridesetima, kad sam podizala djecu, žonglirala poslovne i obiteljske obaveze i prolazila kroz bolan razvod. Privlačnija sam i nego kad sam bila u četrdesetima i prolazila kroz perimenopauzu, imala stalne promjene raspoloženja i bila zbunjena.

Tek u kasnim četrdesetima počela sam samu sebe vidjeti jasno. Napustila sam posao, a djeca su napustila mene (odselili su se i osnovali svoje obitelji). Tad sam započela novu karijeru stand-up komičarke. Sve je bilo novo i uzbudljivo, a nastupi na televiziji, radiju i pozornici učinili su me najvidljivijom ikad.

Nakon pet desetljeća trudnoće, napokon sam rodila krasan zavežljaj samopouzdanja.

Već je puno toga rečeno o krivulji sreće koja raste oko pedesete godine, no ne slažem se u potpunosti s tvrdnjama da je to nekako povezano s gubitkom tjelesne ljepote. Naime, ne vidim ništa kontradiktorno u ideji žene od 50 godina koja je još uvijek lijepa, privlačna i osjetljiva na modu. I ja se tako osjećam i ne očekujem da će taj osjećaj prestati u šezdesetoj ili sedamdesetoj godini.

Sjajan monolog Belinde, lika kojeg tumači Kristin Scott Thomas u seriji “Fleabag” o menopauzi kao o razdoblju konačnog oslobođenja žena koje bi trebalo slaviti jer više nisi tek “mašina s dijelovima”, sigurno će s vremenom postati općepriznata mantra.

No ja i dalje uživam u tome da me stranci smatraju lijepom i u tome da mi traperice dobro stoje. Također, i dalje se brinem da će mi karijera ugasnuti zajedno s jajnicima. Da ne brinem o tim stvarima, vjerojatno bih bila još slobodnija. No za tu vrstu slobode vjerojatno bih trebala prestati biti feministica. No istina je da se sada ipak osjećam slobodnije nego prije.

To što mi je pedeset i što sam sama, ne znači da sam prestala izlaziti sa zanimljivim ljudima. Nadam se da i oni za mene misle da sam zanimljiva. Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada. Ok, i dalje sam jedan ogroman nered, ali nešto manji nego ranije. Također, zadovoljnija sam izgledom, koliko god to čudno zvučalo.

Stoga ne donosite pogrešne zaključke o ženama iznad pedesete, niti o njihovoj nevidljivosti. Možda je jedina stvar koju ne možete vidjeti to koliko su stvari sada bolje. Osim toga, nije li nevidljivost jedna od najželjenijih super-moći?

Nastavi čitati