Mozaik
Tito: Jugoslavija je sigurna kad jednom odem, imamo ONO i DSZ
Jugoslavija na bojno polje može postaviti osam milijuna ljudi, a to nije šala. Naročito kad je riječ o Jugoslavenima koji su navikli ratovati, kazao je Tito.
Što će se dogoditi s Jugoslavijom kada vas više ne bude? Pitanje je to postavljeno Josipu Brozu Titu za vrijeme posjeta Sjedinjenim Državama 1978. godine. Na snimci je vidljivo kako doživotni predsjednik Jugoslaviju svoju smrt naziva „odlaskom“, ali i da pomalo naivno vjeruje u jedinstvo naroda i narodnosti propale države.
„Radimo sve da ne bude moguće nikakvo miješanje u Jugoslaviju poslije mene. Ako bi pomislili da netko može Jugoslaviju oslabjeti iznutra i da može postati plijen invazije sa sovjetske strane – to ne vjerujem. Jugoslavija ima čvrsto jedinstvo, bez obzira na više nacionalnosti. Ima jednu od najjačih vojski u Europi, imamo općenarodnu obranu – ozakonili smo da svatko mora biti sposoban za obranu zemlje. Oni (građani) se nauružavaju. Jugoslavija na bojno polje može postaviti osam milijuna ljudi, a to nije šala. Naročito kad je riječ o Jugoslavenima koji su navikli ratovati“, kazao je Tito.
Kako su se to građani naoružavali?
Općenarodna obrana i društvena samozaštita ili Opštenarodna odbrana i društvena samozaštita, skraćeno ONO i DSZ, ili jednostavno, Obrana i zaštita, je bila ratna doktrina SFR Jugoslavije uvedena saveznim obrambenim zakonom 1969. godine. Smatra se kako je poticaj za njeno uvođenje bilo nastojanje da se obrambena strategija uskladi sa jugoslavenskom ideologijom samoupravnog socijalizma, odnosno domaćom varijantom marksističke doktrine o “naoružanom narodu” i iskustvima Narodnooslobodilačkog rata, odnosno bojazan tadašnjeg jugoslavenskog rukovodstva kako bi Varšavski pakt mogao poduzeti invaziju Jugoslavije nalik na invaziju Čehoslovačke prethodne godine.
Pod geslom “neprijatelj nikad ne spava”, Opće narodna odbrana i društvena samozaštita se učila kao predmet u školama diljem zemlje, te je podučavala učenike mnogim bitnim stvarima: stavljanju gas maske na lice, tretmanu ranjenika, pripremi eksploziva, bacanju bombi, životu vojnika Jugoslavenske narodne armije (JNA), a na kraju i pucanju iz prave puške na streljani.
Za ONO i DSZ je bilo karakteristična decentralizacija, odnosno nastojanje da se njen koncept što više omasovi, pa su tako sve važnije društveno-političke organizacije i poduzeća imale vlastite komitete za ONO i DSZ. (wiki)
