Mozaik
Velike žene iz običnog života: bake, majke, tete…
Moja je baka morala otkupiti polovicu svega što je trebala, pa tako i dječjeg krevetića. Kada je moj otac napunio 14 godina došla je u Zagreb, zaposlila se na željeznici i živjela svoj život.
Povodom Međunarodnog dana žena ispisani su brojni statusi na društvenim mrežama o ženama koje su svoj put krčile same. Svi mi imamo ili smo imali hrabru ženu pored sebe, ženu koja nam je uzor i oslonac, ženu koja se žrtvovala ili izborila za ono što joj je bilo važno i ostavila neizbrisiv trag u našim životima.
Odabrali smo tri osobne Facebook priče o anonimnim heroinama koje su nam se najviše svidjele. Pročitajte ih u nastavku.
Hrabra žena
„Žena koja je živjela s nama, zvale smo ju bakica iako je bila teta moje mame. Iz podravskog sela Ferdinandovac uputila se sama u Zagreb, završila Učiteljsku školu i počela službovati. Nikad se udavala. Uzela moju mamu, osigurala joj školovanje i diplomiranje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Odgajala i mene prepuna ljubavi i znanja. Zahvaljujući njoj, imam prva izdanja predragocjenih knjiga s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Umrla kad sam išla u četvrti osnovne, ali sjećanje na nju je neizbrisivo. Na grobnu ploču uklesano ‘Ovdje počiva srce koje je čitavog života kucalo za druge’. Moja heroina“, napisala je uz priloženu fotografiju jedna od najpoznatijih hrvatskih feministica Sanja Sarnavka.
Čvrsta žena
Neobično je to kako dalmatinske majke odgajaju svoje sinove da budu barabe i rade što im se prohtije, dok se kćeri podižu da trpe, rade i muče, i eventualno si misle svoje. U sebi. Moja baka je također učinila slično sa svojim sinom, iako je na svojoj koži osjetila ružne posljedice te stare rutine. Moja se baka odlučila rastati iz nesretnog braka dok je moj otac bio beba. Obitelj njenog muža, a mog dide (kojem sam ja govorila “vi” do njegove smrti, u tih nekoliko puta koliko smo se sreli), bila je imućna, međutim moja je baka morala otkupiti polovicu svega što je trebala, pa tako i dječjeg krevetića.
Kada je moj otac napunio 14 godina došla je u Zagreb, zaposlila se na željeznici i živjela svoj život. Ono na čemu ja iz svoje obiteljske tradicije mogu čestitati ženama njihov dan je detalj njenog života, koji bi sasvim sigurno ušao u Almodovarov film, a to je da je svim budućim ženama svog bivšeg muža, a bilo ih je nekoliko, financijski pomogla kada su poželjele otići od tog čovjeka. Dala im je lovu i nikad je nije tražila natrag. A o njemu nikada ništa ružno nije rekla. Uprkos svemu, a svega je bilo. (i.j)
Ponosna žena
Izbacila ga je kad je saznala za ljubavnicu. Bez svađe. Ostale smo same na svijetu. Ja u kinderbetu, ona u problemu. Podstanarke. Nikada ga nismo tražile ništa, a on nije nikada ništa ni nudio. Nikada nije ružno govorila o njemu. Nikada nije rekla da joj je teško. (a.b.)
