Američka pravnica i sveučilišna profesorica Jessica Waters svjedočila je 28. travnja pred pododborom Zastupničkog doma američkog Kongresa o sigurnosti pružatelja reproduktivne zdravstvene skrbi.
Tema saslušanja bio je FACE Act, savezni zakon koji zabranjuje nasilje, prijetnje i uznemiravanje pacijentica i zdravstvenih djelatnika pred klinikama koje pružaju reproduktivnu skrb. Nažalost, uznemiravanju pacijentica i bolničkog osoblja svake godine svjedočimo i pred bolnicama u Hrvatskoj.
No, kako je Waters opisala, za manje od sat vremena nakon izlaska iz Kongresa mobitel joj se počeo puniti porukama. U manje od 24 sata, navodi, primila je ili je bila spomenuta u stotinama tisuća uvredljivih i prijetećih objava, od onih najvulgarnijih preko poziva na strjeljanije i fizičke napade na nju do prijetnji vječnim ognjem.
Tu lavinu nasilja nije izazvalo samo svjedočenje pred pododborom, već ga je namjerno isprovocirarao republikanski zastupnik Brandon Gill iz Teksasa. Gill nije sudjelovao u većem dijelu rasprave, ali je u nekoliko minuta koje je proveo na saslušanju izveo efektan nastup očito namijenjen društvenim mrežama i marketingu prolife pokreta.
Skandalozno, upitao ju je koja je njena omiljena metoda pobačaja. Gill je to učinio na način kako to obično čine muškarci koji misle da mogu upravljati ženskim životima: svisoka, agresivno, optužujuće, sugerirajući da žene pobačaj čine samo zato što mogu, iz obijesti ili hira.
Moji omiljeni pobačaji
Na Gillovo pitanje o “omiljenim vrstama pobačaja” reagirala je borkinja za ženska reproduktivna prava Jessica Valenti. Nabrojala je situacije u kojima pobačaj značio medicinsku pomoć, preživljavanje ili mogućnost da žena sama odlučuje o svom životu.
“Moj omiljeni tip pobačaja je onaj koji spriječi da silovana desetogodišnjakinja pri porodu dobije frakturu zdjelice.”
“Volim i pobačaje koji sprječavaju da žene tjednima nose mrtve fetuse, što se dogodilo Marleni Stell u Teksasu, saveznoj državi iz koje dolazi zastupnik Gill.”
“Moji omiljeni pobačaji su oni koji sprječavaju da žene dobiju sepsu ili da 28-godišnjakinje izgube oba jajovoda.”
“Želite li još jedan omiljeni? To je pobačaj zbog kojeg 21-godišnjakinja iz Teksasa nije prisiljena nositi fetus koji se razvija bez glave.”
“Volim pobačaj zbog kojeg trudna majka petero djece s rakom vrata maternice ne mora moliti bolničko povjerenstvo da joj dopusti kemoterapiju.”
“Volim pobačaj zbog kojeg žena, suočena s fatalnom anomalijom fetusa, ne mora putovati daleko od kuće.”
“Posebno volim pobačaj koji sprječava da pacijentice moraju u videima snimljenima na bolničkim parkiralištima preklinjati za pomoć.”
“Moji omiljeni tipovi pobačaja su oni koji ženama omogućuju da žive. Možda bi Candi Miller, Amber Nicole Thurman ili Tierra Walker danas bile žive da su imale pristup pobačaju.”
“Moji omiljeni tipovi pobačaja su oni koji ženama omogućuju da odu na fakultet.”
“Moji omiljeni tipovi pobačaja su oni koji ženama omogućuju da napuste nasilne veze.”
“Moje omiljene vrste pobačaja su one koje znače da žene mogu izabrati vlastiti životni put, odlučiti što je najbolje za njih i same odrediti žele li i kada osnovati obitelj.”
“Moji omiljeni tipovi pobačaja su oni koji nam omogućuju da upoznamo osobu s kojom trebamo biti. Moj najomiljeniji pobačaj vjerojatno je onaj koji mi je omogućio da upoznam supruga i da dobijemo kćer koja sada ima 15 godina. Zapravo, povlačim to. Moj omiljeni pobačaj je onaj koji mi je spasio život kada je moja kći imala tri godine i osigurao da ne odraste bez majke”, kazala je.
“Dakle, zastupniče Gill, doista je teško izabrati samo jedan omiljeni tip pobačaja. Ima ih toliko i svi su mi omiljeni. Odgovara li to na vaše pitanje?” zaključila je Valenti.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
